Od prvog trupca koji je plutao morem, brodovi su stvarali nacije. Amerike kakvu danas poznajemo, zapravo kakvu smo donedavno poznavali, ne bi bilo bez prvo Mayflowera, a poslije stotina drugih koji su dovozili imigrante spremne u nemogućim uvjetima stvoriti novi svijet. Konvoj Libertas je sa svojih 29 brodova donio ne samo nužnu pomoć nego i usmjerio svjetsku pažnju prema opsjednutom Dubrovniku čije su drevne zidine prvi put u povijesti služile obrani...
Vojislav Mazzocco je jedan od najpoznatijih i najistaknutijih hrvatskih novinara, s više od 20 godina iskustva u novinarstvu. Rođen je u Splitu, a tijekom svoje bogate karijere stekao je reputaciju hrabrog, direktnog i istraživačkog novinara, poznatog po tome što nije zazirao od sukoba s moćnicima i javnim osobama. Mazzocco je radio za nekoliko vodećih hrvatskih medija i prepoznat je po svojim istraživačkim tekstovima i kritičkim komentarima. Osobito nam je zadovoljstvo najaviti da se nakon dvogodišnje pauze od stresnog novinarskog posla, pridružuje timu Morskog HR, gdje ćete od danas moći pročitati njegove, pomalo drugačije, ali ništa manje zanimljive i istraživačke novinarske tekstove. O odluci da se ipak vrati pisanju nam je rekao: "Još uvijek vjerujem šta mi je dida rekao, da sam jahao na dupinima po Crvenom moru..." Vojislave, dobro nam došao!
Ima nešto magično u brodovima što privlači pažnju u teškim vremenima. Jedan od najpoznatijih “državotvornih” brodova je Exodus kojem od 1947. godine tepaju da je “porinuo naciju”. Izrael.
Na njega me podsjetilo nedavno isplovljavanje broda Madleen sa Sicilije na čiju se palubu iskrcala obožavana i omražena klimatska aktivistica Greta Thunberg. Isplovljavanje Madleen je drugi pokušaj organizacije Freedom Flotilla Coalition da probije izraelsku pomorsku blokadu Gaze. Rano jutros izraelska mornarica napala je i zauzela Madleen u međunarodnim vodama. Posadu su iskrcali i prisilili ih na gledanje filma o grozotama koje je Hamas počinio u listopadu 2023. Cijeli pokušaj proboja blokade proglasili su marketinškim pothvatom i instagramskim humanitarizmom. I nisu potpuno u krivu. Freedom Coalition Flotila učila je od najboljih. Od Izraelaca.
Exodus je sagrađen 1928. godine kao linijski brod za 540 putnika u plitkom moru zaljeva Chesapeake. Prvo je nosio ime President Warfield, po predsjedniku uprave kompanije koja ga je sagradila i slučajem sudbine ujakom Wallis Simpson zbog koje je abdicirao engleski kralj Edward VIII.
Do Drugog svjetskog rata President Warfield je mirno plovio prevozeći putnike dok ga nije rekvirirala američka vlada i proslijedila ga Britancima u sklopu Lend – Lease programa kojeg je Albion do kraja otplatio tek prije dvadesetak godina.
Na plovidbi do Ujedinjenog kraljevstva brod je napala njemačka podmornica no zbog plitkog gaza i izvrsnih manevarskih sposobnosti President Warfield lako je izbjegao torpeda i dokopao se Irske. Do 1944. godine služio je kao ploveća kasarna. Malo prije Dana D Britanci su brod vratili Americi i President Warfield je otplovio i obavio svoju ratnu dužnost na plaži Omaha. Nakon toga ga je, kao i mnoge slične, čekalo rezalište.
No, umiješala se Hagana, paravojna organizacija Židova u Palestini, čiji pripadnici će kasnije činiti jezgru Izraelskih Obrambenih Snaga. Hagana je otkupila brod. Različiti izvori navode i različite iznose, od 40 tisuća do samo osam tisuća dolara koliko je vrijedio kao staro željezo. Pravi posao tek je tada počeo. Brod je trebalo preurediti tako da umjesto 540, na njega stane više od četiri tisuće putnika. No to nije bilo sve, oko cijelog broda razapeti su nizovi bodljikave žice, na palube su instalirane cijevi iz kojih se moglo ispustiti ulje uspiju li se Britanci ukrcati.
Pod novim imenom Exodus, brod je isplovio iz Sètea, pokraj Marseillesa, pod zapovjedništvom kapetana Itzhaka Aronovitza. Imao je samo 24 godine. Uz 40 članova posade, uglavnom dobrovoljaca iz Amerike, na brod su ukrcali i iskusne operativce Hagane i njenog elitnog krila Palmah. Ukupno 4515 “putnika” od čega više od 650 djece krenulo je prema Obećanoj zemlji. Došli su sa svih krajeva poharane Europe, uspjevši preživjeti užase Holokausta.
Britanska Mornarica pratila je Exodus već od isplovljavanja iz Francuske i bilo je samo pitanje trenutka kada će ga pokušati zaustaviti u pokušaju da prebaci Židove u zemlju koju su im ti isti Britanci obećali još za vrijeme Prvog svjetskog rata. No obećali su je i Arapima, a zapravo je nisu namjeravali dati ni jednima ni drugima.
Razarači Chieftain i Childers dobili su zapovijed da zaustave Exodus u međunarodnim vodama, 20 milja od obale današnjeg Izraela. Istovremeno su se zaletjeli u Exodus teško ga oštetivši. Vojnici su krenuli u nasilni ukrcaj naoružani batinama i pištoljima. Na Exodus je ispaljeno nekoliko punjenja suzavca. Palmahovci i putnici su uzvratili konzervama i krumpirima. Neravnopravna bitka je potrajala nekoliko sati. Britanci su uspjeli zauzeti brod, a na palubi su ostala tri mrtva tijela branitelja.
Exodus je prepraćen u Haifu gdje su očajni putnici prebačeni na tri broda koja su ih trebali vratiti u Francusku. Tu su Britanci pogriješili i strateški i taktički. Francuzi su odbili nasilno iskrcati putnike, a djeca s broda su započela štrajk glađu koji je potrajao 24 dana. Svjetska javnost bila je zgrožena, a Britanci su nastavili griješiti. Patnike s Exodusa su otpravili u Hamburg, nasilno ih iskrcali i smjestili ih u zatvoreničke i izbjegličke logore po Njemačkoj. Vratili su Židove na mjesta s kojih su jedva živi otišli i na kojima su gledali kako milijune njihovih sunarodnjaka sustavno ubijaju.
Svijet je bio zgrožen, a Hagana je dobila puno više nego da je izbjeglice uspjela iskrcati u Palestini. Svjetski pritisak na britansku vladu bio je toliko snažan da su konačno u svibnju 1948. spustili Union Jack sa svih jarbola u Palestini i zavijorila se zastava s Davidovom zvijezdom. No i to su napravili s figom u džepu. Dozvolili su stvaranje Države Izrael, ali su većinu utvrda i oružja ostavili Palestincima, no to je neka sasvim druga priča. Posljednji putnici s Exodusa u Izrael su stigli tek 1949. godine.
Usprkos svoj njegovoj važnosti Exodus je završio žalosno. Godinama je stajao privezan u Haifi da bi nakon nerazjašnjenog požara, koji ga je gotovo potpuno uništio, bio odvučen na pučinu i nemilosrdno potopljen.
Malo bolju sudbinu imao je na početku spomenuti Mayflower. Njegovo drvo iskorišteno je za gradnju štale koja je danas turistička atrakcija. Naša Slavija prodan je za 450 tisuća dolara rezalištu u Turskoj i njeno željezo je tko zna gdje završilo. Možda kao armatura u nekim zgradama, možda kao oplata nekog novog broda koji će pisati povijest.
Vojislav Mazzocco
PROČITAJTE JOŠ:
© 2025 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev