IZRAČUNALI SMO Matematika smrti u Velebitskom kanalu: Bura na napuhancu nosi šansu 1 prema milijun!

Svi smo kao mladi bili ludi i nepromišljeni, a jedina razlika između nas i onih koji su nastradali u tome je što smo mi preživjeli. Naučiti iz tuđih, umjesto svojih grešaka najteže je, no umjesto da se s neopreznima rugamo, pomozimo im da preživimo i educirajmo sve koji dolaze na naše Jadransko more o njegovim smrtnim opasnostima. U povijesti i arhivima zapisani su brojni misteriozni slučajevi brodova s mrtvom posadom koji nisu potonuli niti se nasukali — posadu nitko nije otrovao ni ubio, a utopili su se iako prstom nisu dotaknuli more.

Povijesni zapisi Lučke kapetanije Senj i lokalne kronike bilježe potresne prizore: manji trgovački jedrenjaci poput bracera i trabakula, koje bi u kanalu iznenadila orkanska bura, zatečeni su neoštećeni, ali s beživotnom posadom na palubi. Žrtve su imale gusti, bijeli pjenasti ispljuvak na ustima i nosu.

Smrtonosni mehanizam morske prašine

Iznenadna tragedija nije bila posljedica brodoloma, već nemogućnosti udisanja zraka zbog guste vodene magle koja se stvara neposredno iznad površine mora.

Ovaj fenomen prisutan je i u modernim vremenima. Tijekom orkanskog nevremena na Kvarneru i u Velebitskom kanalu 2007. godine zabilježeno je stradavanje mađarske državljanke, gdje je u službenim nalazima kao uzrok smrti navedeno gušenje morskom prašinom. Također, u službenim zapisima akcija spašavanja (poput one nagrađene Plavom vrpcom Vjesnika 2021. godine kod Senjskih vrata), iskusni djelatnici Lučke kapetanije ističu da najveću ugrozu za ljude u malim brodicama ne predstavlja samo prevrtanje, već opasnost da ih zrak zasićen morskom prašinom u kratkom roku uguši na samom plovilu.

Ako plovilo nema zatvorenu kabinu ili kormilarnicu, posada je izravno izložena udarima vjetra koji nosi kapljice mora brzinama većim od 130 km/h. Pri pokušaju udisaja, sitne čestice soli i vode silovito udaraju u glasnice.

Ljudsko tijelo reagira automatskim, refleksnim grčenjem glasnica (laringospazmom) kako bi spriječilo ulazak vode u pluća, što u roku od 2 do 4 minute dovodi do brzog gušenja, hipoksije i gubitka svijesti.

Ekstremni opstruktivni hipotermijski šok

Bura je izrazito suh i hladan katabatički vjetar koji se s Velebita i Biokova obrušava prema moru. Kada bura brzina većih od 150 km/h dođe u doticaj s mokrom odjećom, nastaje drastičan efekt rashlađivanja zraka (wind chill).

Uz opasnost od gušenja, naglo hlađenje tijela ubrzava kolaps kardiovaskularnog Pad u more izaziva hiperventilaciju i nevoljni udisaj mora. Čak i ako ostanu na brodu, posada u mokroj odjeći na orkanskom vjetru gubi tjelesnu temperaturu brzinom od 2 do 3 °C svakih deset minuta, što vodi do zastoja srca prije klasičnog utapanja.

Bura ne puše ravnomjerno, već "tuče" po morskoj površini odozgor. Kratke pauze između izrazito jakih udara često prevare nautičare da napuste zaklon, nakon čega ih pogodi udarac (reful) dvostruko jače snage koji u sekundi preokreće brodicu.

Igračke na napuhavanje: Sigurna i brza smrtonosna zamka

Za ljude koji se u uvjetima orkanske bure u Podvelebitskom kanalu zateknu na rekvizitima poput madraca na napuhavanje ili malih gumenih čamaca bez čvrstog dna i motora, šanse za preživljavanje praktički ne postoje. U pomorsko-spasilačkim krugovima takve situacije ne smatraju se akcijama spašavanja, već u pravilu potragama za tijelima. Iz iskustva, spasitelji nam tumače, pravo je čudo u ovakvoj situaciji uopće pronaći žive ljude.

1 prema milijun: Matematika preživljavanja na napuhancu

Matematički i fizikalni model preživljavanja čovjeka na napuhancu duljine do 2 metra u Podvelebitskom kanalu temelji se na umnošku četiriju kritičnih, međusobno povezanih vjerojatnosti:

Množenjem ovih faktora dobiva se ukupna matematička vjerojatnost preživljavanja od svega 0,0001% — odnosno jedan prema milijun.

Jedine šanse da preživite su da se zapravo što prije dočepate kopna. No to je, pogotovo u noćnim uvjetima - gotovo nemoguće!

Idemo to raščlaniti i detaljnije, rečenicu po rečenicu:

Izračun unutar kojeg su šanse za preživljavanje na igrački na napuhavanje usred Podvelebitskog kanala svedene na 1 : 1 milijun temelji se na fizikalnom i medicinskom modelu najtežeg, ali istovremeno i najvjerojatnijeg scenarija.

Model kojeg smo uzeli u obzir pretpostavlja da se prosječna osoba u kupaćem kostimu, bez prsluka za spašavanje i zaštitne maske, zatekne na laganom napuhancu bez kobilice pri udarima bure brzine veće od130 km/h.

Zbog izrazito male mase i velike površine, aerodinamička sila vjetra nadmašuje težinu čovjeka i preokreće igračku u roku od nekoliko sekundi. Ulaskom u more, žrtva biva izložena sloju morske prašine (fumarea) u kojem raspršeni slani aerosol izaziva nagli laringospazam – refleksno grčenje glasnica radi zaštite dišnih putova.

Suho utapanje i gubitak svijesti uslijed akute hipoksije nastupaju za 2 do 4 minute ukoliko se dišni putovi ne zaštićuju. Ukoliko osoba i preživi početno gušenje, kombinacija mokre kože i orkanskog vjetra stvara efekt rashlađivanja jednak temperaturama ispod 0 °C. Budući da more/voda provodi toplinu $25 puta brže od zraka, pad jezgrene temperature tijela dovodi do hipotermijskog kolapsa, zastoja rada mišića i gubitka svijesti unutar 30 minuta.

Konačno, bura nosi tijelo brzinom do 5 čvorova prema okomitim, oštrim hridima otoka Prvića, Krka, Golog otoka ili Paga. Nekontrolirani udar valova i tijela o oštri vapnenac bez zaštitne opreme uzrokuje smrtonosne politraume.

Budući da čovjek mora uspješno savladati sve ove uzastopne prepreke da bi preživio, kumulativna vjerojatnost iznosi praktički nula, što ovaj scenarij čini trenutnom i nemilosrdnom smrtonosnom zamkom.

Prevencija prije dolaska na obalu

Ove fizikalne činjenice i opasnosti moraju se objasniti turistima prije nego što uopće stignu na obale pod Velebitom ili Biokovom. Pravovremena edukacija može spasiti nečiji život, jer biti nepromišljen i biti nesvjestan opasnosti na moru nipošto nije isto.

Jurica Gašpar