Za HTV-ov Labirint svjedoci strašnog požara koji je u noći s 13. na 14. kolovoz poharao Omiš i okolicu, opisali su dramatične trenutke evakuacije, a građani koji su brodicama spašavali ljude prisjetili su se najteže noći. Tri mjeseca nakon tragedije stanovnici traže odgovore o uzbunjivanju, odgovornosti i pomoći u obnovi.
Za stanovnike Omiša i okolnih mjesta noć požara počela je naglim približavanjem vatre kućama. Mnogi su se nadali da plamen neće doći do njih, no situacija se, prema njihovim svjedočanstvima, mijenjala iz minute u minutu.
Gorana Lovića iz Lokve Rogoznice supruga je pozvala da se hitno vrati kući jer je požar već zahvatio objekt. Kada je stigao, vatra se proširila toliko da nisu mogli doći do druge kuće, udaljene tristotinjak metara, u kojoj se nalazilo maloljetno dijete.
Dubravka Marunčić iz Stanića spremala je djecu na spavanje kada je njezina kći primijetila neobičan prizor. "Mama, vidi, zašto je stablo crveno?" – upitala ju je djevojčica. Kada se okrenula, Dubravka je shvatila da je vatra već stigla do njihove kuće. Odlučila je odmah krenuti s djecom.
Gabrijela Baučić iz Borka također je s obitelji pokušavala pobjeći automobilom, no promet je bio gotovo potpuno zaustavljen.
-Moj mlađi, David, kad je vidio plamen u retrovizoru, okrenuo se i vidio da dolazi blizu nas. „Mama, vozi brže, izgorjet ćemo!” A ti stojiš. Strašno - prisjetila se.
Julija Hrstić pokušavala je zaštititi kuću polijevanjem vodom, no kada su nestali i struja i voda, obitelj je odlučila otići. U automobil su poveli i psa, ali su ubrzo naišli na kolonu vozila koja se gotovo nije pomicala.

Dubravka Marunčić opisala je kako su automobili prolazili između plamenova, dok je vjetar nosio užarene grane i žeravicu: "Gorjelo je s gornje i donje strane ceste. Padala je kiša žeravice. Užasno vruće". Kada je primijetila da gore i automobili te da ljudi iz njih bježe, odlučila je skrenuti prema moru. Ondje je s troje djece izašla iz vozila i potrčala prema obali. U plićaku su već bili brojni ljudi koji su, poput njih, tražili zaklon od vatre.
- Nismo mogli disati. Gusti crni dim spustio se dolje, žeravica je padala oko nas, rekla je. Prisjetila se i mladića koji im je prišao u moru te počeo polijevati nju i djecu morskom vodom kako bi ih zaštitio od vrućine i žeravice. Samim tim što je bio blizu mene osjećala sam sigurnost. Smirila sam se jer sam znala da mogu računati na njega - ispričala je potresnu priču.
Ubrzo su se pojavile brodice koje su počele preuzimati ljude s obale i iz mora što je bio herojski potez koji je spasio mnoge.
Među građanima koji su svojim brodicama krenuli u spašavanje bio je i Mario Popovac iz Omiša. S prijateljem je zaplovio prema ugroženim područjima, iako je zbog gustog dima vidljivost bila iznimno slaba.
- Čuli smo krikove. Jednostavno smo među ljude ušli s brodom. Na 200 ili 300 metara od obale nismo mogli stajati od vrućine, opisao je.
Prve ljude pronašli su tristotinjak metara od obale. Popovac kaže da je dim bio toliko gust da nije vidio ni pramac vlastite brodice. Tijekom jedne od vožnji prijatelj ga je upozorio da zaustavi plovilo. U moru su ugledali starijeg muškarca koji se održavao na površini držeći se za dvije prazne kante za gorivo.
- Opet smo slučajno naišli na njega. Sreća je, po meni, da su građani spontano izašli na more, rekao je.
Požar je odnio šest života, a posljedice tragedije ostale su duboko urezane u sjećanja stanovnika. Među poginulima bile su dvije radnice istog hotela, umirovljeni vatrogasni zapovjednik te troje članova iste obitelji.
Grad Omiš proglasio je Dane žalosti potkraj listopada, nakon što je stigla vijest o smrti šeste žrtve. Smrtno su stradali:
Osim posljedica požara, stanovnici u reportaži otvaraju i pitanje funkcioniranja sustava uzbunjivanja. Gabrijela Baučić tvrdi da stanovnici nisu dobili pravodobne upute o evakuaciji.
- Nikakva sirena nije se oglasila, nikakve upute nismo dobili. Bio je kaos. Nitko nije znao kamo će i što će, rekla je.
Julija Hrstić također je postavila pitanje zašto nije aktiviran sustav ranog upozoravanja i upravljanja krizama SRUUK. "Zašto se nije oglasio? Je li se moglo reagirati i ljude uzbuniti? Bolje i lažna uzbuna nego da se ovo dogodi," poručila je.
Novinar Vinko Vuković kritizirao je objašnjenja da se uzbunjavanje izbjegavalo kako ne bi nastala panika: "A čemu smo onda svjedočili tu noć, ako ne panici? To je bila nenormalna panika", izjavio je za HRT.
Najveće su kritike upućene sustavu ranog uzbunjivanja (SRUUK) i lokalnim vlastima. Građani i turisti u zoni izravne ugroze nisu na vrijeme primili nikakva službena upozorenja ni SMS poruke o smjeru kretanja vatre, nisu uključene ni sirene za uzbunu, čime su ostavljeni bez ključnih informacija u presudnim minutama za bijeg i doslovno prepušteni sebi na milost i nemilost.
Uz sve to su i terenski uvjeti za vatrogasce bili opstruirani nefunkcionalnom infrastrukturom. Na području najžešćeg naleta vatre, mještani naselja Stanići pričaju da ključni protupožarni uređaji i hidranti nisu funkcionirali ili uopće nisu bili izgrađeni, a navodno je problema bilo i s protupožarnim putovima.

Obnova je u tijeku, ali strah ljudi ovdje ne prestaje. Građani upozoravaju na stijene koje su se počele odronjavati nakon požara, kao i na opasnost od većih odrona zbog uništene vegetacije. Općenito se ovdje smatra da je potrebna hitna sanacija obale i pomoć države jer lokalna zajednica nema dovoljno sredstava za sve posljedice požara.
Tri mjeseca nakon tragedije stanovnici tako i dalje čekaju odgovore o uzrocima požara, evakuaciji i eventualnoj odgovornosti. Nema nikakvih informacija o istrazi, odgovornosti i postupanju, a pitanja se množe.
- Ljudi su izgubili živote i to nam treba biti pouka. Nadam se da ćemo pokrenuti promjene kako se ovo više nikome ne bi dogodilo. Danas je bio Omiš, sutra možete biti vi - upozorio je građanin Goran Lović koji kao i ostali u Omišu traži da nadležni objasne što se dogodilo i zašto je tragedija imala tako teške posljedice.
J.T.
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev