OMIŠ U TUZI I REVOLTU Stotine građana po olujnoj buri odale počast žrtvama katastrofalnog požara, istraga otkrila šokantne propuste

OMIŠ – Po jakoj, olujnoj buri koja je šibala omiške ulice, stotine stanovnika Omiša i okolnih mjesta okupile su se kako bi u tišini, paljenjem svijeća i molitvom odale počast šestero svojih sumještana i gostiju koji su izgubili živote u katastrofalnom požaru.

Vatrena stihija, koja se smatra jednom od najtežih i najrazornijih u novijoj hrvatskoj povijesti, iza sebe je ostavila pustoš, ali i dubok gnjev javnosti zbog sigurnosnih propusta koji su izašli na vidjelo.

Pustoš, evakuacija morskim putem i borba bez zračne potpore

Bila je to borba s prirodnim elementom u kojoj su nepovoljne okolnosti od samog početka diktirale tempo. Požar je gutao sve pred sobom, opožarivši površinu od oko 1000 hektara. Vatra je potpunosti uništila ili oštetila više od 310 objekata – obiteljskih kuća, automobila, ali i cijelih tvorničkih pogona te radnih strojeva.

Zbog neposredne opasnosti po živote evakuirano je više od 2000 stanovnika i turista. U dramatičnim trenucima, kada je cestovni promet bio u potpunosti odsječen, mnogi su od njih spašavani morskim putem.

Na teren je izašlo oko 300 vatrogasaca iz čak devet hrvatskih županija. Međutim, zračne snage i kanaderi u početku nisu mogli priskočiti u pomoć – noćni uvjeti i olujna bura prikovali su ih za zemlju, što je borbu na terenu pretvorilo u pravu agoniju. Uz više od 40 osoba koje su zatražile liječničku pomoć zbog teških opeklina i respiratornih problema, najteži udarac bila je spoznaja o ljudskim žrtvama.

Šest izgubljenih života

Jedna je osoba poginula na samom mjestu nesreće, dok je preostalih petero teško ozlijeđenih izgubilo bitku za život u bolnicama u Splitu i Zagrebu, nakon tjedana borbe liječnika.

Grad Omiš proglasio je Dane žalosti potkraj listopada, nakon što je stigla vijest o smrti šeste žrtve:

• Dragana Antešević (34) – Sezonska radnica iz Kotor Varoša. Tijekom bijega bila je s još dvije žene; nakon što su napustile automobil, izgubio joj se svaki trag. Njezino tijelo pronađeno je 28. kolovoza u Maloj Luci na području Stanića, a identitet je potvrđen obdukcijom i DNK analizom.
• Drago Lelas (79) – Umirovljeni vatrogasac, dugogodišnji član DVD-a Omiš i dobitnik Nagrade Grada Omiša za životno djelo. Preminuo je 10. rujna u KBC-u Split od posljedica teških ozljeda.
• Katica Nikolić (58) – Preminula je 6. listopada u KBC-u Split nakon gotovo mjesec dana liječenja. Radila je na istom području te je bila povezana s Draganom Antešević.
• Ivana Kovačić (41) – Preminula je 14. listopada u Klinici za traumatologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu. Stradala je pokušavajući pobjeći pred vatrenom stihijom, a prema svjedočenjima susjeda, svojim je tijelom zaštitila i spasila svoju maloljetnu kćer.
• Jozo Kovačić (70) – Preminuo je 25. listopada u KBC-u Split od posljedica zadobivenih ozljeda.
• Grozdana Kovačić (66) – Preminula je u KBC-u Split kao šesta žrtva ove tragedije. Grad Omiš proglasio je 29. listopada Danom žalosti u njezinu uspomenu.

Istraga otkrila teške propuste: Zakazao sustav, hidranti bez vode

Dok Omiš tuguje, u javnosti raste ogorčenje zbog nalaza istrage koju provode Državno odvjetništvo (DORH) i nadležne inspekcije ali i brojnih svjedočanstava s terena. Izvješća otkrivaju niz institucionalnih i infrastrukturnih zakazivanja koji su izravno utjecali na ishod tragedije.

Najveće kritike upućene su sustavu ranog uzbunjivanja (SRUUK) i lokalnim vlastima. Građani i turisti u zoni izravne ugroze nisu na vrijeme primili nikakva službena upozorenja ni SMS poruke o smjeru kretanja vatre, nisu uključene ni sirene za uzbunu, čime su ostavljeni bez ključnih informacija u presudnim minutama za bijeg i doslovno prepušteni sebi na milost i nemilost.

Nadalje, terenski uvjeti za vatrogasce bili su opstruirani nefunkcionalnom infrastrukturom. Na području najžešćeg naleta vatre, mještani naselja Stanići pričaju da ključni protupožarni uređaji i hidranti nisu funkcionirali ili uopće nisu bili izgrađeni – poput adekvatne hidrantske mreže na području Ivašnjaka. Zbog toga su vatrogasci u najkritičnijim trenucima ostali bez pristupa vodi, boreći se s vatrom doslovno golim rukama i s ograničenim resursima.

Dok se materijalna šteta još zbraja, Omišani traže jasne odgovore i odgovornost za propuste koji su protupožarni pakao pretvorili u neprežaljenu ljudsku tragediju.

D.G.