"I gledam more gdje se k meni penje..." Znate li tko stoji iza najpoznatijeg pozdrava moru?

Josip Pupačić je rođen 19. rujna 1928. u Slimenu, selu nedaleko od Omiša, kao deveto dijete Ivana Pupačića (1877.–1955.) i njegove druge žene Ive, rođene Perić (1889.–1977.). Preci mu potječu iz stare Poljičke republike, iz obližnjeg sela Kostanje. Klasičnu gimnaziju pohađao je kod dominikanaca u Bolu na Braču, a srednju školu, zbog ratnih prilika, nastavljao je u Slavonskom Brodu. Studij jugoslovastike završio je 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1959. izabran za asistenta na Katedri za stariju književnost. Od 1961. do 1963. bio je lektor hrvatskog jezika u Lyonu.

 Književni i akademski rad

U mladosti je objavljivao u Izvoru i Studentskom listu, bio je urednik i član redakcije Krugova i Književnika, te s Antunom Šoljanom i Slavkom Mihalićem suurednik Antologije hrvatske poezije dvadesetog stoljeća (1966.).

O Marinu Držiću napisao je studiju Pjesnik urotnik (1969.), u kojoj reagira na ideologijom zasićene sudove o etičnosti i integritetu Držićeve ličnosti.

Manje je poznato da je Pupačić bio uvažavani proučavatelj književnosti i književne povijesti te antologičar. Priredio je, no nije objavio, antologiju o moru, tiskanu tek 2005. godine u izdanju nakladnika Ex libris. Njome je svojemu Moru želio dati komparativni kontekst sličnih pjesama drugih pjesnika.

Poetika i stilske osobine

Pupačićeve rane pjesničke zbirke (Kiše pjevaju na jablanima, 1955; Mladići, 1955.), prihvaćene od kritike i publike, pokazuju osobine njegova poetskog izričaja i u motivskom i u formalnom smislu: zavičajna tematika i jednostavna lirska stilizacija.

Tonko Maroević, priređivač Izabranih pjesama iz 2007. (izd. Matica hrvatska), kao najvažnije kreativne dosege Pupačićeva opusa ističe iznimnu pjesnikovu sposobnost da pronađe svježinu riječi i ritmova za doživljaje i stanja koja su prepoznatljiva svima. U drugoj fazi pjesništva Pupačić korjenito mijenja sadržaje i motive, a usporedno s tim zaokretom zatire se njegova prepoznatljiva raspjevanost, himničnost, psalmičnost i egzaltiranost.

Pjesničke zbirke

Za života je objavio zbirke: Kiše pjevaju na jablanima (1955.), Mladići (1955.), Cvijet izvan sebe (1958.), Oporuka, Ustoličenje (1965.), a posthumno su mu tiskane Moj križ svejedno gori (1971.) i Uspravan hod.

Milo Miklaušić, kap.

MORE

I gledam more gdje se k meni penje

i slušam more dobro jutro veli

i ono sluša mene i ja mu šapćem

o dobro jutro more kažem tiho

pa opet tiše ponovim mu pozdrav

a more sluša pa se smije

pa šuti pa se smije pa se penje

i gledam more i gledam more zlato

i gledam more gdje se k meni penje

i dobro jutro kažem more zlato

i dobro jutro more more kaže

i zagrli me more oko vrata

i more i ja i ja s morem zlatom

sjedimo skupa na žalu vrh brijega

i smijemo se i smijemo se moru