>
  3 min. čitanja

Drevnu ribolovnu praksu Maldivci i dalje održavaju na životu

Drevnu ribolovnu praksu Maldivci i dalje održavaju na životu
Foto: BBC Travel

Ribolov s motkom i užetom jedan je od samo desetak legalnih ribolovnih praksi na Maldivima. “Uzimamo jednu po jednu ribu i uzimamo samo ciljanu vrstu”, objašnjava dr. M. Shiham Adam, direktor znanosti u International Pole and Line Foundation (IPNLF). “Od četiri glavne metode lova tune – mrežasta plivarica, parangal, stajaća mreža i motka, motka je jedina takozvana selektivna metoda.”

Također poznata kao pecanje “jedan po jedan”, motkom i užetom tradicionalna je metoda ribolova koja koristi jednu udicu i jednu jedinku za ulov jedne tune. To je praksa koja rezultira minimalnom štetom za morska stvorenja i smanjuje slučajno uništavanje neciljanih vrsta, od morskih kornjača upletenih u mreže, dupina zarobljenih u velikim ulovima, smrtonosnog hvatanja kritično ugroženog amsterdamskog albatrosa i kolateralne štete nanesena mekim koraljima, tvrdim koraljima i spužvama. Ribolov tune na Maldivima ima stopu prilova (sva ulovljena riba koja nije tuna plus sva odbačena tuna) od 0,65%, što je znatno niže od stope prilova od 33% koja se pripisuje industriji ribolova tune stajaćim mrežama, piše BBC.

Koriste se u obalnim zajednicama diljem svijeta, tehnika niskog utjecaja dugo je bila dio kulture Maldiva. – Imamo vrlo dugu povijest ribolova tune na Maldivima – kaže dr. Adam. – Postoje pisani zapisi koji upućuju na to da se ovdje prije otprilike 900 godina pecalo s motkom i užetom. Detaljni zapisi koje je napisao slavni arapski istraživač Ibn Bhatuta opisuju maldivske ribolovne discipline s kojima se susreo između 1343. i 1344. Kasnije, 1507., portugalski pomorski kapetan Valentine Fernandes dao je animirani prikaz ribolova s ​​motkom i užetom na živim mamcima na Maldivima. Kad je doživio brodolom, Francuz Fraçois Pyrad de Laval je 1602. napisao impresivnu kroniku svog vremena unutar zajednice lovaca tune. – Čamci su bili manji nego danas, a jedra su bila napravljena od palminog lišća, ali inače se to još uvijek radi na isti način, korištenjem motke i užeta i živih mamaca – kaže dr. Adam.

Kroz generacije, s koljena na koljeno

To je praksa koja se prenosi s koljena na koljeno. – Ribolov s motkom dio je naše kulture i nešto što želimo sačuvati – kaže Afaaz Zahid, sin ribara i službenika za istraživanje i ribarstvo u Six Senses Laamu, gdje radi u suradnji s Maldivskim otpornim grebenima Projekt. – To je način na koji se zajednica međusobno povezuje, bilo da se radi o izradi olovnih udica, zamršenih mamaca za perje ili druge ribolovne opreme, to je nešto što se radi zajedno i omogućuje starijoj generaciji da prenese svoje znanje.

Znanje koje pokriva više od samog bacanja užeta. Druge vještine uključuju i ​​najučinkovitiji način hvatanja ribe na mamac, a to su: gdje locirati tunu; koji je najbolji način prskanja površine vode kako bi se stvorilo mjesto za hranjenje; zatim glavne pozicije na brodu prema dominantnoj strani i interakcija s brodarima; brzina i smjer plovila u odnosu na plićake; i pjevanje tradicionalnih morskih baraka Boduberua. – To su vještine koje se zaista mogu naučiti samo kroz iskustvo – kaže Zahid. – Ali generacija mog oca je sve starija, trebamo mlađu generaciju da sad preuzme.

Pogled u budućnost

– Napustio sam školu sa 15 godina i imao sam dva izbora: ribolov ili turizam – kaže 22-godišnji Haasan Saajin, koji dolazi s Hithadhooge Ga Gemanafushi, otoka na krajnjem jugu Maldiva poznatog po lovljenju tune s motkom. Saajinov otac i djed bili su ribari i on je odrastao u zajednici prožetoj ribarskom poviješću, no danas se profesija često kleveta kao neprivlačna i niskokvalificirana. – Moji prijatelji htjeli su da im se pridružim radeći u odmaralištima, ali ja sam baš želio biti ribar. Vidio sam potencijal u ribarskoj industriji i znao sam da uz malo napornog rada mogu zaraditi pristojan prihod – govori.

Tek što je završio srednju školu, Saajin se u početku trudio pronaći stalnu poziciju na ribarskom brodu. – Nema puno poslova za mlade i mnogo sam puta bio odbijen, ali sam ustrajao, družio se sa starijima i učio za naprednu ronilačku dozvolu, što mi je omogućilo mjesto na ribarskom brodu – kaže Saajin. Od tog dana 2015., on je s punim radnim vremenom ribar s motkom, a pritom zarađuje vrlo konkurentnu plaću. – Mladi su budućnost naše ribarske industrije i ja uživam biti ribar iz više razloga. To mi daje slobodu u životu i mogu iskusiti nove stvari, provoditi vrijeme sa  svojom obitelji i uživati ​​u beskrajnoj ljepoti prirode.

Stotinama, vjerojatno tisućama godina, ribolov s motkom i užetom ostaje vitalni dio života Maldiva. Osim što je jedan od najvažnijih izvora vidljive izvozne zarade u zemlji i pruža zaposlenje tisućama ribara, bitan je dio društvene tapiserije, izvor velikog ponosa, društveno svjesni primjer široj ribarskoj industriji i način za Maldivce da zaštite jedinstveno okruženje koje im je tako dragocjeno.

Z.G.

Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.