Svaka stranka govori o moru, ali nitko ne štiti more. Na toj razlici zarađuju se milijarde, a mi je plaćamo zdravljem!
Rijeka, Pula, obala Krka, priobalna sela Istre — svi dijele isti prešućeni problem: kanalizacija koja ne postoji ili ne radi, septičke jame koje cure ravno u more, industrijska onečišćenja koja traju generacijama. Ovo nisu hipoteze. Ovo su dokazane, izmjerene, dokumentirane činjenice.
140 godina ugljikovodici iz riječke rafinerije prodiru u podmorje Jadrana.
Na otoku Krk i dalje postoje priobalna naselja koja nisu u potpunosti priključena na sustav javne kanalizacije, već se djelomično oslanjaju na septičke jame.
Također se u javnosti često postavlja pitanje dostatnosti kapaciteta sustava pročišćavanja otpadnih voda tijekom vršnih ljetnih mjeseci, kao i mogućnosti da dio otpadnih voda tada ne prolazi cjeloviti postupak pročišćavanja prije ispuštanja u more..
Pula, Rijeka, Kostrena: naftni filmovi redovito se pojavljuju na površini mora. Redovito se i ignoriraju.
Na razini Primorje-Gorski kotar „County“ godinama nije uspostavljen cjelovit sustav zaštite okoliša i gospodarenja otpadnim vodama, što potvrđuju dugotrajni problemi poput Sovjak, Martinšćina i brojnih lokalnih odlagališta otpada.
“Sustavi sekundarnog i tercijarnog pročišćavanja otpadnih voda i dalje su iznimka, dok se ozbiljniji infrastrukturni zahvati uglavnom provode tek na području Rijeka.”
U tom kontekstu, političke inicijative koje se danas prvenstveno svode na PR konferencije djeluju marginalno u odnosu na stvarne i dugogodišnje okolišne probleme regije.
“U kampanjama obećavaju more i plaže. Nakon izbora, iste te plaže postaju ispust za otpadne vode bez pročišćavanja. Stranačke boje se mijenjaju, ali obrazac ostaje identičan:”
More ne razlikuje stranke. Ono samo skuplja ono što mu šaljemo.
Zagađenje mora nije problem sutrašnjice. Ono se mjeri u sedimentima koji pamte Industriju i svako ispuštanje od 1882. do danas. Svaki dan odgode znači:
Ne tražimo revoluciju. Tražimo da se zakoni primijene. Europske direktive su jasne — mi samo tražimo njihovu provedbu:
1. Javno objavljivanje planova izgradnje sustava pročišćavanja za svaku lokalnu jedinicu — s rokovima i izvorima financiranja.
2. Transparentni monitoring kvalitete mora s podacima dostupnim svima — u stvarnom vremenu, online.
3. Puno korištenje EU fondova namijenjenih za infrastrukturu pročišćavanja — bez odgode.
4. Neovisna inspekcija sanacije rafinerijskog podmorja Urinj — s javnim izvješćima.
5. Kaznena odgovornost za direktore koji lažno izvještavaju o onečišćenjima.
Pitajte svog lokalnog čelnika samo jedno pitanje:
„Kada će naša kanalizacija imati sekundarno, tercijalno pročišćavanje ?“
„Kad mislite septičke jame povezat s kanalizacijom ? «
Ako nema konkretnog odgovora s rokom i iznosom — znate što glasovati.
Milo Miklaušić, kap.
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev