Demilitarizirani "Otok mira" zbog Rusa sada želi vojnu bazu

Iako je finski arhipelag Åland strateški smješten u Baltičkom moru, sporazum sprječava bilo kakvu vojnu prisutnost tamo - ali možda bi se i to moglo promijeniti.

Izvan ruskog konzulata na Ålandskim otocima, usred Baltičkog mora, emocije su na vrhuncu. Dvadesetak mještana okupilo se s plakatima i zastavama kako bi protestirali protiv ruske invazije na Ukrajinu, piše Politico.

- Ovdje smo kako bismo pokazali svoju empatiju prema Ukrajincima, naše gađenje prema ratu - a možda i zato što smo pomalo uplašeni - rekao je Mosse Wallen, umirovljeni novinar.

Mještani su svjesni da je njihov "arhipelag mira" strateški smješten u Baltičkom moru i da je kroz povijest privlačio pozornost obližnjih vojnih sila.

Ålandski otoci i Finska su do 1809. bili dio Švedske, koja ih je sporazumom u Hamini ustupila Ruskom Carstvu. Poslije je Rusija nastojala ojačati svoju kontrolu nad Ålandom izgradnjom tvrđave u Bomarsundu, istočno od Mariehamna. Ali tijekom Krimskog rata otočje je zauzela britansko-francuska flota te su mirovnim ugovorom 1856. Ålandski otoci demilitarizirani.

Stanovnici su se dosad ponosili time što su jedina autonomna regija u svijetu koja je neutralna i demilitarizirana. Međutim, javljaju se i neki izuzeci, kao Pekka Toveri, bivši šef finske obavještajne službe koji je u travnju izabran u parlament NCP-a, a koji je izjavio kako bi se Ålandova demilitarizacija trebala okončati.

Na Gotlandu, velikom švedskom otoku u središnjem Baltičkom moru, već je uspostavljena nova vojna pukovnija. Ali na Ålandu, finskom arhipelagu od 7.000 otoka na sjeveru, nema vojnika ni vojnih postrojenja, a vojnici ne mogu patrolirati ili trenirati.

Baltičko more ključni je plovni put za države NATO-a, uključujući Estoniju, Latviju i Litvu, kao i za Rusiju, s gradom Sankt Peterburgom i velikom pomorskom bazom u Kalinjingradu smještenom uz more.

Kao i kod Gotlanda, kontrola nad Ålandom smatra se ključnom za uspostavljanje vojne dominacije nad baltičkim vodama.

Finska sigurnosna strategija za Åland vuče korijene iz dva ključna međunarodna ugovora koji su sadržavali demilitarizirani status arhipelaga potkrijepljen idejom da ako otoci nisu naoružani, neće biti napadnuti.

No, nakon ruske invazije na Ukrajinu, koju mnogi smatraju grubim kršenjem međunarodnog prava, neki Finci žele da njihova zemlja preispita ugovore koji ograničavaju njihovu sposobnost obrane ovog dijela zemlje.

Prema istraživanju prije otprilike godinu dana, 58 posto Finaca reklo je da će podržati finsku vojnu prisutnost na Ålandu, naspram 16 posto protiv i 28 posto onih koji nisu zauzeli stajalište o tom pitanju.

Rat i mir

U staklenim ormarićima kulturnopovijesnog muzeja Mariehamn eksponati pričaju priču o Ålandovoj prošlosti. Jedna slika prikazuje trenutak kada je Švedska izgubila Finsku (uključujući Åland) od Rusije 1809. godine kada su ruske trupe otjerale Šveđane preko obližnjeg morskog leda.

U godinama koje su slijedile, Rusija je nastojala ojačati svoju kontrolu nad Ålandom i obližnjim morskim putevima izgradnjom tvrđave u Bomarsundu, istočno od Mariehamna. No, tijekom Krimskog rata 1853-56, britanski brodovi uništili su Bomarsund kako bi poremetili opskrbne linije ruskog fronta.

Rusija se složila da neće obnoviti Bomarsund, a 1856. godine Åland je demilitariziran u onome što je postalo poznato kao Ålandska konvencija.

Nakon što je Finska 1917. proglasila neovisnost od urušenog ruskog carstva, Helsinki je obećao nastaviti konvenciju i u tu svrhu potpisao novi sporazum 1921. godine.

Tijekom stoljeća koje je slijedilo, ideja da Åland treba biti oslobođen vojnika u mirnodopsko vrijeme i neutralan tijekom rata postala je ključni dio samoidentiteta otoka - stanovnici su počeli nazivati svoj dom "otokom mira".

- Ålandska konvencija bila je i još uvijek jest snaga za stabilizaciju mira za Åland i, u široj perspektivi, za područje Baltičkog mora - rekao je finski predsjednik Sauli Niinistö na seminaru prije dvije godine povodom stote obljetnice sporazuma iz 1921.

No, u dvije godine otkako je Niinistö održao taj govor, sigurnosna klima u okolnoj regiji značajno se ohladila.

Finska, koja dijeli kopnenu granicu s Rusijom dugu 1.340 kilometara, suočila se s prijetnjama "vojno-tehničkim odgovorom", kako ju je nazvala Rusija, kada je Finska prošle godine zajedno sa Švedskom pripremila zahtjev za priključenje NATO-u. U međuvremenu, bombardiranje plinovoda Sjeverni tok ispod Baltičkog mora u rujnu prošle godine bacilo je pozornost na pomorske aktivnosti u obližnjim vodama.

A ranije ove godine, izvješće finske i drugih nordijskih javnih radiotelevizijskih kuća pokazalo je kako se čini da ruski brodovi na Baltiku opskrbljuju vojsku zemlje obavještajnim podacima.

Simbolički konzulat

Kako traje rat u Ukrajini, ruski konzulat u Mariehamnu - koji, prema dogovoru Sovjetskog Saveza i Finske iz 1940., ima formalnu zadaću praćenja Ålandove demilitarizacije - postao je fokus za rastuće gađenje prema Moskvi od lokalnog stanovništva.

Na ulici vani podignut je jarbol s ukrajinskom zastavom, s natpisima koji pozivaju ruske snage da okončaju napad na svog susjeda.

Peticija za zatvaranje konzulata do sada je okupila oko 35.000 potpisnika - nešto više od stanovništva otoka Åland, od kojih je samo oko 60 posto naseljeno.

Početkom svibnja rusko ministarstvo vanjskih poslova požalilo se na vandalske činove protiv svoje misije u Mariehamnu, uključujući, kako je navelo, bacanje "eksplozivne naprave za buku" na zgradu.

Hoće li ta šira antipatija prema Rusiji biti dovoljna da potakne finske čelnike da okončaju demilitarizaciju Ålanda ovisi o platformi nove vlade u Helsinkiju, koja će se formirati tijekom mjeseca koji je pred nama.

- Ovdje stojimo na vlastitoj zemlji. Ovdje želimo živjeti u slobodi - na prosvjedima i dalje skandiraju stanovnici Ålanda.

I.G.