Viška bitka, poznata i kao Bitka kod Visa, odigrala se 20. srpnja 1866. u Viškom kanalu, blizu otoka Visa. Bila je dio Austro-pruskog rata, u kojem je Kraljevina Italija bila saveznica Pruske, a cilj Italije bio je preuzeti kontrolu nad istočnojadranskom obalom i bivšim mletačkim posjedima koji su pripali Habsburškoj Monarhiji mirovnim ugovorom u Campo Formiju 1797. godine.
Austrijska (Habsburška) Monarhija: Flotom je zapovijedao admiral Wilhelm von Tegetthoff.
Kraljevina Italija: Flotu je predvodio admiral grof Carlo di Persano.
U austrijskoj mornarici sudjelovao je velik broj hrvatskih pomoraca (oko 5.000 od ukupno 7.871 mornara).
Talijanska flota od 28 ratnih brodova (12 oklopnjača i 17 neoklopljenih brodova) isplovila je iz Ancone 16. srpnja 1866. Talijani su prethodno izviđali pozicije na Visu pod lažnim zastavama te 18. srpnja otvorili vatru na otok. Cilj je bio uništiti obranu i omogućiti desant vojnika, no obrana Visa, iako slabija, odolijevala je napadima.
Nakon neuspješnih pokušaja iskrcavanja, talijanska je flota 20. srpnja prekinula izravni napad na otok i pripremila se za dolazak austrijske mornarice. Tegetthoff je išao direktno prema jačem protivniku s 27 brodova (uključujući sedam oklopnjača). Austrijanci su upotrijebili taktički klin i nastojali izbjegavati topničku paljbu, ušavši u blisku borbu i koristeći kljunove brodova za proboj, što je bila taktika iz antičkih vremena.
Ključni trenutak bio je kada je austrijski brod SMS "Erzherzog Ferdinand Max" probio bok talijanskog broda "Re d’Italia", koji je potonuo s oko 400 ljudi. Eksplozija na brodu "Palestro" i gubici natjerali su talijanskog admirala Persana na povlačenje. Talijani su izgubili dvije oklopnjače, dok je na austrijskoj strani najteže stradao neoklopljeni brod "Kaiser".

Ovo je bila prva velika pomorska bitka u povijesti u kojoj su sukobljene flote uglavnom imale oklopljene brodove i parne strojeve. Također, ovo je bila jedna od posljednjih bitaka u kojoj je korištena taktika probijanja brodova kljunom.
Velika austrijska pobjeda imala je važan utjecaj na jačanje hrvatske nacionalne svijesti u Dalmaciji i učvrstila je nepovjerenje prema talijanskim ekspanzionističkim aspiracijama.
Premda nije bitno utjecala na ishod Austro-pruskog rata, poraz kod Visa zaustavio je talijanske ciljeve na Jadranu i potvrdio austrijsku pomorsku nadmoć.
| Austrijska mornarica | Talijanska mornarica | |
|---|---|---|
| Brodovi | 27 (7 oklopnjača) | 34 (12 oklopnjača) |
| Posada | 7.871 (≈5.000 Hrvata) | 10.886 |
| Topovi | 532 | 645 |
| Tonaža | 57.344 tona | 86.000 tona |
Viška bitka iz 1866. godine ima posebno mjesto u povijesti Dalmacije i Hrvatske jer je simbolizirala otpor talijanskim pretenzijama na istočnu obalu Jadrana i snažno utjecala na buđenje i oblikovanje nacionalne svijesti među dalmatinskim Hrvatima
Prije bitke, u Dalmaciji je prevladavala regionalna i nedefinirana identitetna svijest, što je omogućavalo dominaciju autonomaša u političkom životu. Pobjeda u Viškoj bitki pridonijela je „nacionalnoj kristalizaciji“ – jačanju hrvatskog nacionalnog identiteta i samosvijesti među stanovništvom, koje se okrenulo narodnjačkim, tj. hrvatskim političkim strujama.
Na strani austrijske mornarice borili su se pretežno Hrvati, što je dodatno pojačalo osjećaj pripadnosti i zajedništva u obrani vlastitih interesa te povećalo ugled pomoraca iz hrvatskih krajeva.
Narodnjaci su ovu pobjedu interpretirali kao veliku slavensku pobjedu nad talijanskim ekspanzionizmom, što je u kasnijim desetljećima često korišteno u političkim raspravama i literaturi kao simbol otpora i pobjede hrvatskog naroda nad tuđinskom prijetnjom.
Poraz talijanske mornarice oslabio je autonomaške i talijanaške političke opcije u Dalmaciji, dok su jačanje narodnjačke struje i hrvatske orijentacije promijenili politički pejzaž regije do kraja 19. stoljeća.
Nakon bitke započela je intenzivnija borba za pravo Dalmacije na sjedinjavanje s Hrvatskom, a sam događaj potaknuo je veće zanimanje za nacionalnu povijest, jezik i kulturne aktivnosti koje su gradile hrvatski identitet.
Simbol zajedništva
Pobjedu je slavila cijela Dalmacija te je postala važan simbol zajedništva i ponosa koje se očuvalo kroz stoljeća i do danas ima mjesto u kolektivnom identitetu regije.
Jurica Gašpar, prof.
PROČITAJTE JOŠ:



© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev