Zovko o Invazivnim vrstama u Jadranu: "One ne poznaju granice, stanje u Jadranu je ozbiljno!"

Danas smo u Odboru za ribarstvo Europskog parlamenta usvojili izvješće “Fisheries management approaches for safeguarding sensitive species, tackling invasive species and benefitting local economies”.

Izvješće naglašava važnost zaštite osjetljivih morskih vrsta kao pokazatelja zdravlja ekosustava, potrebu za borbom protiv invazivnih stranih vrsta te jačanje lokalnih gospodarstava, posebno u ribarstvu i akvakulturi. Posebna pažnja posvećena je ranjivim vanjskim regijama EU-a i mogućnostima održivog eko-turizma koji donosi neposredne koristi za ribarstvo i obalne zajednice.

Izvješće također ističe da trenutno postoji premalo podataka o prisutnosti i prijetnjama invazivnih vrsta u morskim ekosustavima EU, te poziva na poboljšanje monitoringa i harmonizaciju indikatora diljem EU. Naglašava se važnost korištenja alata Zajedničke ribarstvene politike, posebno tehničkih mjera za smanjenje interakcije ribarstva sa osjetljivim vrstama, te prikupljanja podataka za preciznu procjenu utjecaja ribarstva.

To više nije samo znanstveni problem već pitanje održivosti ribarstva i bioraznolikosti

- Kao zastupnica u Europskom parlamentu i članica Odbora za ribarstvo Europskog parlamenta, s posebnom odgovornošću pratim stanje u Jadranskom moru, koje se posljednjih godina suočava s jednim od najozbiljnijih izazova, ubrzanim širenjem invazivnih stranih vrsta. To više nije samo znanstveni problem, već pitanje očuvanja bioraznolikosti, sigurnosti ljudi, održivosti ribarstva i dugoročne otpornosti naših obalnih zajednica.

Pitanje invazivnih vrsta otvorila sam već na samom početku mandata povjerenika za ribarstvo i oceane Costasa Kadisa, tijekom saslušanja u Odboru za ribarstvo povodom potvrde njegova imenovanja. Tom sam prilikom upozorila na ključne razloge porasta broja invazivnih vrsta u Sredozemlju, uključujući klimatske promjene i intenziviranje trgovine, što je dovelo do zabrinjavajućih pojava i u Jadranskom moru. Povjereniku sam postavila pitanje koje konkretne mjere namjerava poduzeti u borbi protiv invazivnih vrsta te kako se mogu unaprijed predvidjeti i ublažiti buduće ekološke i gospodarske štete u Sredozemnom moru. Povjerenik Kadis tada je istaknuo da invazivne vrste predstavljaju velik problem za Mediteran, da ne poznaju granice ni državne međe te da zahtijevaju koordinirano djelovanje svih država članica, uz snažnu potporu znanstvenih istraživanja i primjenu rješenja temeljenih na prirodi.

Optimistična sam u pogledu predanosti povjerenika ovom pitanju, osobito imajući u vidu da dolazi iz redova Europske pučke stranke te da se s problemom invazivnih vrsta u Jadranu izravno upoznao tijekom nedavne posjete Hrvatskoj, na koju sam ga osobno pozvala. Na inicijativu Europske unije, u okviru Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja, uspostavljen je Opservatorij za invazivne vrste, što smatram važnim korakom prema jačanju sustavne regionalne suradnje. Kao izvjestiteljica Europskog parlamenta za transpoziciju preporuka Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja, ovom sam pitanju posebno posvećena te ga smatram jednim od ključnih izazova za budućnost zaštite morskih ekosustava i održivog ribarstva u Sredozemlju.

Nedavni slučajevi ulova vatrenjače u južnom Jadranu te pojave srebrenoprugaste četverozupke u sjevernom dijelu našeg mora dodatno potvrđuju ono na što znanstvenici upozoravaju godinama – Jadran se ubrzano mijenja. Strane vrste, većinski pristigle kroz Sueski kanal, koriste klimatske promjene i porast temperature mora kako bi se trajno nastanile u Sredozemlju, uključujući i naše more.

Sredozemno, a time i Jadransko more, zagrijava se brže od globalnog prosjeka

Taj proces tzv. tropikalizacije pogoduje vrstama koje dolaze iz Indijskog oceana i Crvenog mora, dok istodobno dodatni pritisak stvaraju intenzivan pomorski promet, ispuštanje balastnih voda, prekomjerni ribolov i degradacija morskih staništa.

U takvim uvjetima invazivne vrste često nemaju prirodne neprijatelje, brzo se razmnožavaju i potiskuju autohtone organizme. Posljedice su višestruke: poremećaj hranidbenih lanaca, smanjenje bioraznolikosti, ali i izravni ekonomski gubici za ribare i uzgajivače školjkaša.

Posebnu zabrinutost izazivaju vrste koje predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi. Srebrenoprugasta četverozupka sadrži smrtonosni neurotoksin, dok vatrenjača ima otrovne bodlje koje mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene komplikacije. Iako ove vrste uglavnom ne borave na plitkim područjima gdje se kupaju turisti, ribari su često prvi koji s njima dolaze u kontakt i izlažu se opasnosti.

Istodobno, invazivne vrste poput plavog raka, ribe papige ili strijelke sve češće završavaju u ribarskim mrežama, dok domaće, komercijalno važne vrste gube prostor i hranu. U nekim područjima već se bilježi drastičan pad populacija autohtonih rakova, školjkaša i riba.

Invazivne vrste ne poznaju granice

Kao članica Odbora za ribarstvo, smatram da se ovom problemu mora pristupiti sustavno i koordinirano na razini Europske unije, ali uz snažnu regionalnu suradnju svih jadranskih država. Invazivne vrste ne poznaju granice, a njihovo suzbijanje zahtijeva zajedničke politike, razmjenu podataka i usklađene mjere.

To uključuje jačanje znanstvenog monitoringa, brže reagiranje na prve pojave novih vrsta, poticanje ciljanog izlova ondje gdje je to moguće, ali i očuvanje prirodnih predatora kroz odgovorno upravljanje ribljim fondovima. Posebno je važno uključiti ribare kao partnere, jer su oni često prvi koji primijete promjene u moru.

Borba protiv invazivnih vrsta ne može biti uspješna ako istodobno ne štitimo morski ekosustav od zagađenja, prekomjerne eksploatacije i nekontroliranih zahvata u obalni prostor. Samo zdrav i stabilan ekosustav može se dugoročno nositi s pritiscima klimatskih promjena i dolaskom novih vrsta.

U tom se kontekstu moramo zapitati: smijemo li doista riskirati gubitak autohtonih vrsta koje nisu samo temelj jadranskog ekosustava, već i snažni simboli našeg mora i identiteta? Vrste poput zubatca, škarpine, kirnje, hlapa, jastoga ili plemenite periske danas svrstaju među osjetljive, ne samo zbog klimatskih promjena i prelova, već i zbog sporog i nekoordiniranog odgovora na širenje invazivnih vrsta. Ako ne reagiramo odlučno i zajednički, riskiramo da Jadran izgubi upravo ono po čemu je prepoznatljiv – bogatstvo autohtonog života koji se razvijao stoljećima.

Jadransko more jedno je od naših najvećih prirodnih blagodati. Naša je odgovornost – kao donositelja odluka, znanstvenika, ribara i građana – osigurati da ostane zdravo, sigurno i biološki raznoliko, ne samo za nas danas, već i za generacije koje dolaze, kazala je Željana Zovko, hrvatska eurozastupnica i članica Odbora za ribarstvo (PECH).

D.G.