VATROGASNA STADA Kad smo ih se riješili, sve je otišlo po zlu! Zašto se uporno opiremo puštanju koza u prirodu?

Dalmacija se guši i uništava u razornim požarima koji ne samo da prijete ljudima i imovini, već nepovratno i prirodnim resursima. Stručnjaci i primjeri iz prakse sve češće ukazuju na uzgoj koza kao jedno od najučinkovitijih, ekološki prihvatljivih rješenja za višestruko smanjenje rizika od nastanka i širenja požara. Ali, zašto ih uporno i tvrdoglavo ne slušamo?

Koze – prirodni “čistači” terena

Koze su izuzetno prilagodljive životinje, osobito pogodne za krške i teško pristupačne terene kakvih je u Dalmaciji mnogo. One se hrane širokim spektrom vegetacije: korovom, šikarom, makijom i niskim raslinjem, koje su ujedno i najopasniji gorivi materijal za šumske i travnate požare. Redovitom ispašom koze učinkovito uklanjaju suhe i zapuštene biljne ostatke, smanjujući tako količinu gorivog materijala na terenu i izravno utječući na smanjenje mogućnosti izbijanja i širenja požara.

Povijesna iskustva i dokazi iz prakse

Od 1947. do otprilike 1970. godine postojala je praksa zabrane držanja koza, pa su se ove životinje gotovo "smaknule" protiv volje seljaka koji su ovisili o njima. Država je čak organizirala akcije ubijanja koza, što je dovelo do pada njihova broja sa preko 3 milijuna 1931. godine, na oko 400.000 ili manje. Paradoksalno, ova mjera je imala za cilj zaštitu šuma, a broj požara je od 1970-ih statistički samo drastično rastao. Kazne za držanje običnih koza bile su stroge, uključujući novčane kazne i zatvor do 30 dana, a stada su se oduzimala i prodavala općinama. Ipak, mnogi su seljaci skrivali koze ili ih prebacivali u ilegalu.

Povijest, naime, pokazuje da je zabrana uzgoja koza u bivšoj Jugoslaviji, osobito od 1950-ih godina, bila popraćena značajnim povećanjem površina obraslih borovinom i makijom, što je dovelo do većeg rizika od požara. 

Stariji stanovnici Dalmacije i Hercegovine svjedoče kako su prije zabrane držanja koza požari bili rjeđi i manje razorni, upravo zato što su koze održavale krajobraz čistim. 

Danas se u razvijenim europskim zemljama, poput Španjolske (Katalonije), ponovno uvodi praksa “vatrogasnih stada” – organiziranih ispaša koza i ovaca na rizičnim područjima, što je rezultiralo višestrukim smanjenjem opožarenih površina.

Znanstvena i stručna potpora

Stručnjaci procjenjuju da je sto koza na sto hektara zemljišta najučinkovitija preventiva protiv požara, jer se time održava ravnoteža između vegetacije i stočarstva, a krajobraz ostaje otvoren i manje podložan širenju vatre.

 Koze su posebno korisne na napuštenim i zapuštenim poljoprivrednim površinama, gdje mehaničko ili kemijsko uklanjanje vegetacije nije isplativo ili ekološki prihvatljivo.

Ekološke i gospodarske prednosti

Uz prevenciju požara, uzgoj koza donosi i druge koristi: očuvanje tradicionalnog načina života, samozapošljavanje na ruralnim područjima, proizvodnju visokovrijednog mesa i mlijeka te održavanje biološke raznolikosti. 

Autohtone pasmine koza, prilagođene dalmatinskim uvjetima, dodatno doprinose otpornosti stada i smanjenju troškova uzgoja.

Koze, korištenjem brsta u ishrani, doprinose sprječavanju nekontroliranog širenja štetne vegetacije i tako obnavljaju kvalitetu pašnjaka te umanjuju mogućnost nastanka požara.

Kako uzgoj koza u Dalmaciji može smanjiti rizik od požara na terenu?

Znanstveni izvori potvrđuju da uzgoj koza u Dalmaciji može značajno smanjiti rizik od požara na terenu zahvaljujući njihovoj prirodnoj ispaši i brstenju niskog raslinja, korova i grmlja, koji su glavni izvor gorivog materijala za požare. Koze su poznate po tome što učinkovito uklanjaju gustu vegetaciju, osobito na krškim i teško dostupnim područjima, čime izravno smanjuju količinu zapaljivih tvari u okolišu

Povratak kozarstva, uz podršku lokalnih zajednica i stručnih službi, donosi višestruku korist: smanjenje rizika od požara, očuvanje okoliša i razvoj ruralnih područja. U vremenu kada klimatske promjene dodatno povećavaju opasnost od vatrene stihije, povratak tradicionalnim, prirodnim rješenjima poput uzgoja koza, čini se logičnim i nužnim korakom za sigurniju i održiviju Dalmaciju

Redovita ispaša koza sprječava prekomjerno nakupljanje suhe trave, makije i grmlja, što su najčešći uzroci brzog širenja vatre u ljetnim mjesecima. Time se ne samo smanjuje rizik od izbijanja požara, već i olakšava pristup vatrogascima u slučaju intervencije, jer teren postaje prohodniji i pregledniji.

Plan za puštanje vatrogasnih stada u prirodu - ne postoji!

Praksa i iskustva iz drugih mediteranskih zemalja potvrđuju da su područja na kojima se provodi sustavna ispaša koza znatno manje pogođena velikim požarima. Koze tako predstavljaju održivo, ekološki prihvatljivo i ekonomski isplativo rješenje za prevenciju požara, posebno na zapuštenim i marginalnim površinama gdje je mehaničko uklanjanje vegetacije teško izvedivo ili preskupo

Osim toga, uzgoj koza doprinosi očuvanju tradicionalnog krajobraza, potiče biološku raznolikost i omogućuje dodatni izvor prihoda lokalnom stanovništvu, što dodatno motivira zajednice na održavanje otvorenih i čistih površina.

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju trenutno ima aktivan Program potpore za unaprjeđenje uzgoja ovaca i koza (2024-2026) kroz kojeg nudi financijsku potporu uzgajivačima koza s ciljem povećanja uzgoja i očuvanja ruralnih područja. Potpora iznosi do 17 eura po grlu godišnje, a ukupno je za trogodišnje razdoblje predviđeno gotovo milijun eura. Zahtjevi za potporu podnose se putem AGRONET aplikacije Ministarstva poljoprivrede. No to nije ni blizu dovoljno da bi se vidio njihov učinak na drastično smanjenje lako zapaljive i gorive niske vegetacije.

Stručne analize ili plana da se koze puste u prirodu da same odrađuju svoj posao na razini države, županija, gradova ili općina jednostavno - nema.

Stada koza višestruko jeftinija od plaćanja požarnih šteta i skupe vatrogasne opreme

Općenito, puštanje stada koza za održavanje vegetacije može biti znatno jeftinije u odnosu na velike troškove koje prouzroče požari, uključujući štete na prirodi, imovini i infrastrukturi, kao i troškove za vatrogasnu opremu i zrakoplove za gašenje požara. Koze prirodno uklanjaju suho i lako zapaljivo bilje, smanjujući rizik od širenja požara, dok su investicije u vatrogasnu opremu i zrakoplove često vrlo skupe i zahtijevaju stalno održavanje i operativne troškove.

Zaključno, uzgoj koza u Dalmaciji nije samo gospodarska prilika, već i ključna mjera za smanjenje rizika od požara kroz prirodnu regulaciju vegetacije i održavanje sigurnosti prostora.

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

Kako su Srbi postali “Ovi-Oni”, a teroristi domaći koji njivu obrađuju benzinom, jednom godišnje spajajući vikende i praznike?

Kažu “serijski požari na makarskom području” i onda opet serijsko čuđenje. A tko pali požare? Pa teroristi kao i obično. A evo kako i zašto... Jedno vrijeme uredno se Srbe pečatilo za piromaniju. To je bilo toliko učestalo da si to mogao maltene, ovjeriti kod javnog bilježnika. A onda je

Morski HRJurica Gašpar

KRKANSKI HRVATISTAN: “Zalij beton u more i zabij zastavu, nek’ se zna ′ ko je domoljub, nedilje ti!”

Nema čega se nismo nagledali ovog ljeta, ali ako išta više izaziva iritaciju od govana u Jadranu i posljedično oboljenja od Escherichie coli, to je “domoljublje” na hrvatski način. “Krkanski hrvatistan”, kako to slikovito nazivaju čitatelji, pomeo je našu obalu, a gdje ćeš veće slikovitosti od slika samih?

Morski HRJurica Gašpar

OSVRT JURICE GAŠPARA Krivci za požare su ispred svake kamere, svakog turista i vatrogasca, prepoznajete li ih?

Nakon svakog katastrofalnog požara, pa tako i ovog najsvježijeg u Grebaštici, krenu teorije zavjera i traže se krivci, a zapravo smo ih mogli vidjeti ispred gotovo svake televizijske kamere, svakog vatrogasca i turista... ”Šta bi ja njemu učinija da ga uvatin”, kaže Mate koji je jedva spasio kuću sa 17

Morski HRJurica Gašpar