UMAG Dogovorio prodaju zemljišta s osobama ograničenih sposobnosti pa krenuo zidati viletine uz more?!

U tsunamiju overturizma i radikalne apartmanizacije bez ikakve zaštite sustava ostala je nemoćna obitelj kojoj ovih dana prijeti izbacivanje na ulicu.

Zbog naivnosti bez doma i krova na glavom ostaje majka ograničenih sposobnosti s dvoje maloljetne djece. Dok se čeka konačna odluka oko deložacije obitelji Liščević istražili smo činjenice koje su dovele do jednog od najapsurdnijih i najnepoštenijih slučaja u novijoj istarskoj povijesti, prenosi Istra24.

Kronologiju ovog slučaja prenosimo prema pisanju kolega s Istre24:

"Koncem devedesetih u Lovrečicu kraj Umaga doseljava se Tadija Šarac, nastanjen u njemačkom Manheimu, porijeklom iz Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini. Šarac je po dolasku u Istru ubrzo stupio u kontakt s obitelji Visintin i počeo im pomagati sitnim uslugama.

Obitelj Visintin tada čine Šimica Visitin i njena kćerka Cvita obje ograničenih metalnih sposobnosti. Sudski vještak Aldo Radoš 2004. godine utvrdio je da je Cvita Liščević  ograničenih sposobnosti od rođenja te da je tijekom godina njezino stanje postalo još lošije. Njena majka Šimica također je čitavog života ograničenih sposobnosti, nepismena i neuka", piše Istra24.

Otisci prsta mjesto potpisa kao dokaz da su plaćeni milijuni

"Nakon smrti Šimičinog supruga Remigia Visintina početkom devedesetih, novi susjed Tadija Šarac obećao se brinuti za njih, vozio ih je kod liječnika, u trgovinu te im pomagao sitnim uslugama. U tom trenutku Cvitina i Šimičina kuća jedina je na širem području, okružena tisućama kvadrata vrijednog građevinskog zemljišta u njihovom vlasništvu.

Malo po malo, u razdoblju od ožujka 2002. godine pa do ožujka 2003. godine Tadija Šarac sa Šimicom i Cvitom, dakle s dvije osobe ograničenih sposobnosti, sklapa više kupoprodajnih ugovora kojima mu one prodaju ogromno građevinsko zemljište na atraktivnoj lokaciji uz more.

Riječ je o više od 30.000 četvornih metara većim dijelom građevinskog zemljišta. Za navedenu zemlju Šarac je Šimici i Cviti trebao isplatiti 2.862.175 kuna što je daleko ispod tadašnje tržišne cijene.

Nepismena Šimica sve je ugovore potpisala otiskom prsta. Svakim otiskom prsta potvrdila je i da joj je unaprijed isplaćena u pojedinom ugovoru navedena suma. Na ugovorima je i potpis njene kćerke Cvite iz kojeg je jasno da se radi o osobi na nivou djeteta.

Šarac je ubrzo veći dio zemlje prodao po dvostrukim cijenama dok je neku zemlju prodavao i značajno ispod cijene po kojoj je zemlju navodno platio.

Navodno, jer Šarac im je, kako tvrde iz Cvitine obitelji, isplatio samo 110.000 kuna u što je uključeno 30.000 kuna za namještaj i 20.000 kuna za grobno mjesto na groblju u Lovrečici. Na preprodaji zemlje je ostvario ogromnu zaradu. Čitavo područje danas je prepuno apartmana izgrađenih na nekad Cvitinom zemljištu.

Na susjednoj parceli Šarac je vrlo brzo sagradio kuću s dvanaest apartmana. Iako je dozvola iz 2004. predviđala gradnju 4 stana, Šarac ih je izgradio triput više.

Bespravni apartmani na dvije etaže legalizirani su 2013. godine. U sklopu imanja je i kapelica", nastavljaju iz Istra24.

Šarac: Sve sam platio, Cvita je potrošila novac ganjajući muškarce po Bujštini

"Iako su u Centru za socijalnu skrb Buje znali za mentalno stanje Cvite i Šimice, nisu se uključili u spomenute poslove za koje su, opet navodno, doznali tek nakon njihovog zaključenja, odnosno 2004. godine. U današnjim dokumentima Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatra se da je Cvita svoje nekretnine izgubila „prevarom“.

Da stvar bude apsurdnija, Cvita i Šimica nisu shvatile da su Šarcu prepisale i kuću u kojoj žive.

Iako je iz aviona jasno da bi zbog mentalnog stanja potpisnica svi spomenuti ugovori trebali biti proglašeni ništetnim, svi dosadašnji sudski sporovi okončani su u korist Tadije Šarca.

Sudski spor pokrenut 2008. godine, u kojem su Cvita i Šimica tražila proglašavanje ugovora ništetnim, pravomoćno je okončan 2019. u korist Šarca. U izjavama iz 2008. godine Tadija Šarac tvrdio je da ima priznanice za sve isplate te da je „ Cvita novac  bezglavo potrošila ganjajući muškarce po Bujštini“.

Šarac se istovremeno u medijima predstavljao kao vrhunski investitor pohvalivši se da je u Istru došao s 20 milijuna maraka koje je na raznim lokacijama investirao.

-  Više puta su mi se žalile da im novac nestaje te sam im dao ugraditi sigurnosni sef, izjavio je Šarac 2008. godine. U tada objavljenom članku u Glasu Istre tvrdi se da je Šarac u ime Šimice i Cvite angažirao odvjetnike koji su ih bez njihovog znanja zastupali u sporovima s njihovom širom obitelji oko nekretnina.

Tijekom nekoliko sudskih procesa protiv Tadije Šarca podignuta je kaznena prijava zbog lažnog svjedočenja. Naime, Šarac je tijekom jedne od rasprava pred sutkinjom Margaretom Vivodom 2008. godine izjavio da je od Cvitine obitelji novac primao kod javnog bilježnika Željka Krajine.

- ...a novac na ime kupoprodajne cijene čak sam brojao pred javnim bilježnikom u Umagu, rekao je Šarac u sudski zapisnik.

Prilikom rasprave u drugom predmetu 2012. godine Šarac je izjavio da je uvijek novac primao u kući Cvite i Šimice bez svjedoka. Rekao je i da je priznanice o plaćanju nosio i u Centar za socijalni skrb u Bujama.

- Ja sam siguran da sam im novac isplaćivao navečer u njihovoj kući, rekao je 2012. godine. Kada ga je sutkinja Vivoda upozorila da je ona vodila i raniji slučaj u kojem je rekao drukčije, Šarac joj je odgovorio da ga je krivo shvatila i njegove riječi krivo unijela u zapisnik.

Nije izgleda uspio objasniti ni odakle mu novac koji je navodno platio Cviti i Šimici, tj. dogodio mu se gubitak sjećanja na sve detalje oko poslova s Šimicom i Cvitom," dalje navode iz Istre24.

Sustav ih nije volio

Općinsko državo odvjetništvo iz Buja odbacilo je kaznenu prijavu za lažno svjedočenje objašnjavajući da Šarčev iskaz nije bio objektivno lažan.

Sutkinja Margareta Vivoda 2016. godine prvostupanjski je proglasila ugovore ništetnim. Međutim, drugostupanjski sud je presudu preinačio i dijelom ukinuo. U ponovnom prvostupanjskom postupku Cvita je odbijena s tužbenim zahtjevom, da bi na kraju drugostupanjski sud potvrdio tu odluku prvostupanjskog suda a potom je Vrhovni sud odbio reviziju.

Što se tiče sporne prodaje nekretnina za hrvatsko pravosuđe - sve je bilo u redu. Kasnije je, piše Istra24, pokrenuta i ovrha te je sudskim odlukama Cviti, njezinom suprugu i njihovoj maloljetnoj djeci naložena i deložacija.

Deložaciju je spriječila veća grupa stanovnika Lovrečice i okolice koji su se vlastitim tijelima usprotivili izbacivanju Cvitine obitelji. Među prosvjednicima je bio i lokalni svećenik. U priču se uključio i pravobranitelj za osobe s invaliditetom koji je zatražio odgodu ovrhe do pronalaska adekvatnog rješenja za stambeno zbrinjavanje Cvite i njezine obitelji.

"Cijela priča otvara široki prostor za nove izvide državnog odvjetništvo jer je danas sasvim jasno da su Cvita i Šimica potpisale ugovore nesvjesne svih posljedica. Jasno je i da nitko zdrave pameti ne bi prodao kuću u kojoj živi i potpisao izlazak na cestu", završavaju kolege iz Istre24.

J.T.