Sušeni morski pas u rangu norveškog bakalara, ako ne i bolji!

VRGADA - Sušeni morski pas s otoka Vrgade, ako niste znali, naša je delicija u rangu norveškog bakalara i - traženija je nego ikad. Priču o posljednjem lovcu na morske pse s Vrgade, donosi Edi Škovrlj.

Riblju inačicu norveškog bakalara ima otok Vrgada.

- A to je morski pas - rekao je za HRT ribar s Vrgade Josip Torić.

Kad kupači čuju da ih ima u Jadranu napad panike odmah dobiju. No, bez straha ovi ne prelaze metar dužine i nemaju velike zube.

- Nisu opasni za ljude oni imaju sitne zube kao i svaka riba, mora se nečim hraniti - dodao je Torić.

Josip ih lovi mrežom. U moru ih ima desetak vrsta, ova je strogo zaštićena, ali za sušenje se jedna preporučuje. 

 - Mi ovo zovemo običan morski pas, za druge i ne znamo - kazala je Josipova supruga Josana Torić. 

"Uvijek bi izabrali pasa"

Kad pasa ulove slijedi priprema za sušenje. Ovako se to radilo stoljećima na našim otocima. Još dvije, tri daščice i ide na vješanje.

- Suši se dva, tri dana, ali mora biti bura i sunce, poručio je ribar Josip.

- Sunce i vjetar će ga doraditi i pretvoriti u ukusnu hranu, neki kažu, ravnu bakalaru - naglasio je HRT-ov novinar Edi Škovrlj.

- Kad bi mogli birati između morskog psa i bakalara, mi bismo uvijek izabrali pasa, istaknula je Josana.

Bakalar je skupa riba. Sve manje priuštiv svima. Za kupiti ga treba biti dobra mirovina u eurima.

- Može tko ima 1000 eura, ja koji imam 550. Ovo je meni bakalar - kazao je Josip. 

Sprema se jednostavno

No, boduli naši i kad šoldi ne fali radije će se za morskog pasa, mašiti.

- Non stop telefoni zvone i pitaju - imate li - rekla je Josana.

Sprema se krajnje jednostavno. Ne soli se, jer se drži u moru, još treba dodati začine i krumpire i eto poslastice.

- Nema tu filozofije, netko voli brudet, neko bjanko, ja na bijelo spremam - naglasila je Josana.

D.G.