SEGET DONJI Nekad ribarsko mjesto, gdje je ribara danas sve manje

SEGET DONJI nekad snažno ribarsko mjesto, danas se sve više okreće turizmu. Iako se tradicija još čuva, ribara je sve manje, a način života polako se mijenja.

Seget Donji, središte općine koja se proteže od Trogira do Marine i prema Dalmatinskoj zagori, nekada je bio izrazito ribarsko mjesto. Danas cijela ribarska flota stane u malu lučicu, a ribara je sve manje, javlja HRT.

Ivan Špika jedan je od rijetkih mladih koji su ostali u ribarstvu i nastavljaju obiteljsku tradiciju.

- Ribar sam već generacijama, ali nas je sve manje. Nekad je bilo cijelo selo u tome poslu - danas nas je tek nekoliko, kaže Špika.

- Zbog bure i lovostaja nema izlaska na more. Sad čekamo bolja vremena i bolju ribu. Nije stanje baš bajno, ali nadamo se boljem - dodaje.

Sličnu svakodnevicu dijele i stariji ribari. Drago Rednak, poznat kao Škoda, i dalje izlazi na more kad god može.

- Idem svaki dan kad je lijepo vrijeme, bacim udicu, dignem mrežu i to je to - kaže.

Njegova životna priča vezana je uz more od djetinjstva, a i danas, u poznim godinama, ostaje vjeran ribarenju.

- Cijeli život sam na moru, od 12. godine. Još sam žestok, ali godine su tu - kaže kroz smijeh.

Sjeća se i rekordnog ulova tune prije više od 20 godina.

- Vukao sam je šest sati, od ribogojilišta do Segeta. Na kraju je izletjela na plažu - prisjeća se.

Ribarska svakodnevica u Segetu danas je drukčija nego nekad. Prerada i prodaja s brodova su nestali. Sve je manje ljudi, selo polako izumire.

- Lakše je danas kupiti riblje štapiće nego kuhati svježu ribu - kaže Špika.

Ipak, oni koji su ostali u ribarstvu ne odustaju.

- Ako voliš ovaj posao, moraš ostati u njemu, bilo dobro ili loše. Sve ide u krug, nekad su dobre, nekad loše godine - ispričao je za HRT.

Dominik Strize