Ravnateljica Instituta za more i priobalje: "Stanje u našem moru još uvijek je ne dobro, ne zadovoljavajuće, nego odlično!"

Jedna od osnovnih djelatnosti Instituta za more i priobalje jest istraživanje planktona Jadranskog mora posebno zooplanktona koje ima tradiciju od osnutka institucije do danas. Plankton je uglavnom golom oku nevidljiv te smo često nesvjesni njegova postojanja iako predstavlja najveću životnu zajednicu u moru i čini temelj morske hranidbene mreže. Smatra se da četiri od pet udaha koje napravimo dugujemo fitoplanktonu. Fitoplankton u procesu fotosinteze otpušta kisik i uz tropske šuma glavni je izvor kisika te ga s pravom možemo nazivati našim ‘plućima’ i to trebamo stalno imati na umu – kaže za DU list Mirna Batistić, nova ravnateljica Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku.

Iako nova ravnateljica, za nju se nikako ne može reći da je ‘novo lice’ Instituta. Dapače, na samom početku njene karijere zatekao ju je – rat. U razgovoru uvijek iznova naglašava važnost planktona koji je početak života u moru, ujedno i najvećeg područja djelovanja ovog malog, ali svjetski poznatog kolektiva smještenog u Tvrđavi svetog Ivana.

Čovjekovim nepromišljenim djelovanjem, ruše se osnovne karike hranidbenog lanca

- Na Mediteranu smo sigurno jedini koji u svojim istraživanjima obuhvaćamo sve skupine zooplanktona, a plankton je – zna se – početak života u moru. Dakle, pojednostavljeno, krećemo s fitoplanktonom – primarnim proizvođačima kojima se hrani zooplankton, a koji je hrana ekonomski važnim pelagičkim ribama bitnim za ishranu čovjeka. Ako se poremete te prve karike hranidbenog lanca u moru poremetiti će se općenito život u moru i zdravlje morskih ekosustava, a to će pak imati nesagledive posljedice za čovjeka. Nažalost, upravo čovjekovim nepromišljenim djelovanjem to se može dogoditi.

Danas se to jako često događa. Primjećujete li promjene na terenu, na moru?
- Stalno pratimo kako biološke tako i kemijske i hidrografske parametre, zapravo sve što se tiče stanja u moru. Na stalnoj postaji kraj Lokruma, već godinama, dva puta mjesečno, pratimo – plankton, hranjive soli, temperaturu, slanost, kisik… Na otvorenom moru također uzimamo uzorke za plankton i hranjive soli, od površine do 1200 m dubine, a s CTD sondom mjerimo temperaturu, slanost i kisik od površine do dna. U zadnjih tridesetak godina uočavamo promjenu temeperature, zapravo trend rasta temperature, a najbolji pokazatelj za to nam je promjena u dubokomorskom sloju, od 200 do 800 metara dubine, gdje te vrijednosti nisu previše varirale. Ne čini se puno, tek jedan stupanj u trideset godina, ali to je za morske organizme koji su osjetljivi i kojima smetaju i najmanje promjene zapravo puno. No, moram naglasiti kako je općenito stanje u našem moru još uvijek ne dobro, ne zadovoljavajuće, nego odlično.

U južnom Jadranu bilježimo više novih vrsta, a to ne mora uvijek biti loše

Bilježite nove vrste. To u javnosti zvuči loše, no nije uvijek tako?
- Što se tiče južnog Jadrana stalno bilježimo novopridošle vrste planktona, zabilježili smo 20 njih. Dakle, o čemu se radi? Otkrili smo povezanost podrijetla novopridošlih vrsta i tipa struja koje ulaze u Jadran, a što ovisi o smjeru vrtloga u Jonskom moru (u smjeru kazaljke na satu – anticiklonalni i obrnuto od smjera kazaljke na satu – ciklonalni vrtlog). Za vrijeme anticiklonalnog strujanja u Jadran ulazi hladnija i manje slana Atlantska struja koja donosi vrste zapadnomediteranskog/atlantskog podrijetla, a za vrijeme ciklonalnog vrtloga u Jadran ulazi toplija i slanija istočno-mediteranska struja koja donosi Indo-pacifičke vrste, a koje u taj dio Mediterana ulaze preko Sueskog kanala.

Ulaz ovih struja periodički se izmjenjuje, pojedini period traje više godina i ovisi o više hidroklimatskih faktora. Neke novopridošle vrste su se udomaćile ali među tim vrstama nijedna nije tropska što znači da im je Jadransko more, unatoč trendu povećanja temperature posljednih nekoliko desteljeća, još uvijek nedovoljno toplo za preživljavanje i razvoj. S druge pak strane, devedesetih godina prošlog stoljeća u Jadran je ušla vrsta žarnjaka Muggiaea atlantica i – ostala. S njom nemamo problema, uklopila se u hranidbeni lanac i povećala bioraznolikost Jadrana, što je dobro, jer ako imate more s visokom bioraznolikošću, kada uđe nova invazivna vrsta velika je mogućnost da će postojati druge vrsta kojima će ona biti hrana ili će biti „jači“ u borbi za istu vrstu hrane te će onemogućiti njenu masovnu pojavu i ugrožavanje postojećih zajednica. Ta vrsta onda ne može npr. napraviti pomor ribe, njihovih jaja i sl., kao što se je dogodilo 80-tih godina prošlog stoljeća u Crnom moru.

Imate jednog novog zanimljivog tropskog gosta – meduzu mikroskopske veličine.
- Da, nedavno smo zabilježili novu vrstu hidromeduze za Jadran – već nekoliko godina dolazi u 12. mjesecu, što je paradoks, ali ipak boravi gdje je toplije, na oko 50 metara dubine gdje je temperatura u tom razdoblju još uvijek oko 17, 18 stupnjeva. Radi se o mikroskopskoj meduzi i još uvijek nismo zabilježili spolno zrele jedinke što znači da ne uspjeva u našem moru zatvoriti životni ciklus. Međutim, ova vrsta se razmnožava i na vegetativan način. Na njezinim ustima (manubriju) pojavljuju se „pupovi“ koji rastu i ubrzo poprimaju oblik odrasle jedinke – iako veličine milimetra imaju klobuk, lovke, usta… Izgleda da na taj način ova meduza pokušava opstati jer ovaj način razmnožavanja troši manje energije i brže se stvaraju mlade jedinke. Međutim, ipak ne može preživjeti naše zimske temperature i izgleda da svake godine iznova ulazi kad je upliv istočnomediteranskom struje u Jadran intezivniji (hladniji dio godine).

Imate i lijepu novost?
- Upravo je objavljen rad o otkriću još jedne nove vrste. To je peta nova vrsta za znanost otkrivena u zadnjih deset godina u Institutu za more i priobalje. Moram naglasiti da je to izniman uspjeh u svjetskim razmjerima. Radi se o vrsti planktonskog plaštenjaka nazvanoj Dolioletta advena (Garić i Batistić, 2022.) pronađenoj tijekom stalnih istraživanja u blizini Lokruma i na dubokomorskoj postaji otvorenog mora. Da se radi o novoj vrsti, osim morfoloških (okom vidljivih) karakteristika koje je jasno razlikuju od sličnih vrsta, pokazale su i genetičke analize. Pretpostavljamo da je vrsta nedavno ušla s toplijom i slanijom istočno-mediteranskom strujom kao Lesepsijski migrant (vrste koje su preko Sueza ušle iz Crvenog mora u istočni Mediteran). U godinama koje slijede pratiti ćemo što će se s tom vrstom događati u Jadranskom moru i potvrditi ili opovrći njezino podrijetlo.

Cijeli razgovor s ravnateljicom Instituta za more i priobalje, Mirnom Batistić pročitajte OVDJE.

I.B.