PREMINUO MATE MIŠO KOVAČ Otišao posljednji kralj estrade...

Glazbena legenda i simbol Dalmacije, Mate Mišo Kovač, preminuo je danas, 31. listopada 2026. godine, u 85. godini života.

Vijest o njegovoj smrti duboko je potresla obožavatelje diljem regije, a obznanjena je i putem razglasa na poljudskom stadionu.

Odlaskom čovjeka koji je prodao više od 20 milijuna ploča, hrvatska zabavna glazba izgubila je svog najvećeg i najvjernijeg interpretatora emocija.

Mišo Kovač bio je više od pjevača; bio je kulturološki fenomen čija je karizma spajala generacije. Svojim prepoznatljivim brkovima, tamnim naočalama i kultnom gestom podignutih ruku, bez napora je vodio stadionske zborove koji su njegove hitove poput „Ostala si uvijek ista“, „Poljubi zemlju“ i „Ako me ostaviš“ pjevali od riječi do riječi.

Što je Mišo značio Dalmaciji i Hajduku?Za Dalmaciju, Mišo Kovač bio je personifikacija njenog temperamenta, prkosa i nepatvorene emocije. Njegove pjesme nisu bile samo estradni hitovi, već neslužbene himne južnjačkog načina života, mora i kamena. Kroz skladbe poput „Dalmacija u mom oku“, upisao se u trajni genetski kod svakog čovjeka rođenog pod ovim podnebljem.

Njegova veza s HNK Hajdukom bila je posebna i neraskidiva vrsta religije. Mišo je bio strastveni navijač i neizostavan simbol Poljuda. Njegov bezvremenski hit „Ja ne mogu drugo nego da je ljubim“ odavno je preoblikovan u navijačku zakletvu Hajduku. Kada bi Mišo stupio na poljudski travnjak, sjever i jug disali bi kao jedno, a njegova objava o smrti na klupskom razglasu danas označava kraj jedne neponovljive ere. Izreka da "Hajduk i Mišo žive vječno" najbolje sažima mitologiju koju je ostavio iza sebe.

Od Šibenika do vječnosti

Rođen je 16. srpnja 1941. u Šibeniku. Odrastao je u istoj ulici iz koje su ponikla još dva giganta hrvatske kulture – Vice Vukov i Arsen Dedić.

Nakon zanata za tapetara i odsluženja vojske, seli u Zagreb. Prvi ugovor s Jugotonom potpisuje 1964. godine, a zvjezdani status cementira 1969. Novkovićevim hitom „Više se nećeš vratiti“.

Pobjedom na Splitskom festivalu 1971. godine s pjesmom „Proplakat će zora“ postaje apsolutno najpopularniji pjevač bivše države.

Godine 1971. jedva preživljava tešku prometnu nesreću kod Zadra, nakon koje pušta svoje legendarne brkove. Najteži trenutak doživljava 1992. godine, kada mu u nerazjašnjenim okolnostima pogiba 16-godišnji sin Edi. Ta ga je obiteljska tragedija duboko slomila i trajno obilježila.

Unatoč najavama povlačenja i teškim godinama borbe s depresijom, publika ga je uvijek vraćala na scenu. Održao je povijesni koncert „Noć svijeća“ na Poljudu pred 50 tisuća ljudi.

Godine 2012. uručen mu je Porin za životno djelo, čime je službeno zapečaćen njegov status institucije domaće glazbe.

Iza sebe je ostavio suprugu Lidiju i kćer Ivanu, ali i neizbrisiv trag u srcima milijuna ljudi koji će njegove pjesme pjevati i onda kada se svjetla pozornice zauvijek ugase.

D.G.