Potreba udruživanja ronilačkih centara u strukovnu udrugu

Ovaj članak je posljedica nekih razgovora i događaja u zadnje vrijeme. Naime u Splitu je u ožujku održan 3. ronilački kongres te su mene potpisali kao predsjednika Zajednice Ronilačkog Turizma pri HGK.

Tek smo tada shvatili da mnogi ne znaju da naša zajednica više ne funkcionira. Naime ronilački centri i brodovi ne plaćaju više članarinu HGK pa samim time ni HGK nema njih u članstvu. Ne postoji NKD broj koji je dodijeljen za ronilački centar pa ni ne znamo koliko nas ima. Barata se brojem od 120 ali realno je barem 150. Ali strukovnu udrugu trenutno nemamo.

Ovom prilikom moram reći da smo u HGK imali sjajnu poslovnu tajnicu Sašu Zrnić, koja je stvarno radila, pomagala, javljala se na mailove u sako doba dana i noći. Ovo je prilika  da joj zahvalim i ja i svi koji su bili aktivni u ZRT-u. Tako da je zajednica imalo dobar komunikacijski kanal s ostalim ministarstvima.  Ali sada to nemamo i to nije dobro.

Ali kako je sve to išlo godinama?

Povijest kaže da smo prvo imali Hrvatski Ronilački Savez koji je naplaćivao famoznu Ronilačku iskaznicu 100 kuna. Raspodjela je bila 90 HRS a 10 prodavatelju. Svaki SCUBA ronilac ju je morao imati.  Ludilo je to bilo HRS-u koji je morao osmišljavati kud s novcima. Kako su ronilački centri bili ti koji su zapravo punili kesu, da se smanji nepravda napravljena je Grupacija ronilačkog turizma. Išlo se po sajmovima, tiskali katalozi. Kako je iskaznica bila protuustavna sve to je ( Hvalim te bože ) nestalo.  Sasvim je logično da se HRS bavi sportom a ne biznisom i turizmom

Tada se pojavljuje famozno Hrvatsko Ronilačko Učilište i traži da svi završimo školu kod njih za otprilike pišljivih 12 000 kuna. Tada je to bilo brdo novca. Dolazi do „Ronilačke Bune“ i formira se Zajednica Gospodarskog Ronjenja pri HGK. Zajednica uspijeva riješiti taj najveći ikad problem kojeg smo imali. Naime više od 90% poslovnih subjekata u ronjenju postalo je nelegalno. Ipak naišli smo na razumijevanje i u HGK i u ministarstvima.

U ZGR su zapravo aktivno djelovali samo oni koji rade u turizmu. Mijenjamo ime i radne interese te tako nastaje Zajednica Ronilačkog Turizma.  U svom radu gasili smo požare i uspjeli stvoriti uvijete za lakši rad u narednim godinama. Nismo uspjeli riješiti se Društva energetičara ali smo napravili odlične dogovore s Ministarstvom turizma ( Zakon o pružanju usluga u turizmu ) i Ministarstvom kulture i medija ( Pravilnik o ronjenju na zaštićenim područjima – Zonama ).

Najveća je tragedija što nakon godina rada i pregovaranja, radnih skupina i svega ostalog nismo napravili Pravilnik o obavljanju podvodnih aktivnosti s Ministarstvom mora prometa i infrastrukture. Godine rada i muke, pregovora sastanaka pale su u vodu. Tada je od strane MMPI izašao  onaj strašni prijedlog ( NONSENS ) pravilnika kojeg smo uspjeli zaustaviti. Isti bi bio tragedija za ronilački turizam ali i za druge grane ronjenja.

Kako naprijed?

Ronilački centri prirodno ( logično )  spadaju pod Ministarstvo turizma ali realno moraju se sami udružiti. Zašto sami ?  Zato što smo kroz dosadašnji rad uvidjeli da nas državne institucije usporavaju. Raditi na Pravilniku za Turističko ronjenje nadajmo se s Ministarstvom turizma i napraviti pravni okvir za daljnji napredak ove grane turizma.  To će biti teško jer Pomorski zakonik govori da će se donijeti Pravilnik o obavljanju podvodnih aktivnosti. Ali gdje ima volje ima i načina.

Godinama se pojavljuju lica koja žele živjeti od ronilaca. Te vatre smo gasili, trebat će ih opet gasiti. U RH ima puno onih koji bi kruha bez motike ( U ronjenju: eura, bez olova na leđima ).  Stoga će takvih situacija biti i dalje. Stoga trebamo vatrogasce. Ono što nam treba je da se bavimo zakonskom regulativom i  promocijom Hrvatske kao ronilačke destinacije.  A u nekoj boljoj budućnosti samo promocijom.

Vedran Dorušić, bivši predsjednik, bivše Zajednice Ronilačkog Turizma