POSLJEDNJI ROVINJSKI PLIVARIČARI Produljuje se obustava ribolova, sve je veća šteta od tuna, papalina nestala, sve sitnije srdele i inćuni

Foto: Aldo Pokrajac

Ove godine ribari mogu loviti do 26. prosinca, pa će na Badnjak biti srdela u ribarnicama. Potom će obustava ribolova potrajati sve do kraja siječnja

Kao i svake godine i za ovogodišnje božićne praznike nastupila je obustava ribolova na moru mrežama plivaricama za lov srdele. Srećom, Uprava za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede je ovaj put bila uviđajna, pa je kao datum obustave odredila 26. prosinca. Stoga su na Badnjak, kada se uobičajeno na blagdanskom stolu servira riba, oni koji nemaju novca za sve skuplji bakalar mogli i do srdela, piše kolega Aldo Pokrajac za Istarski.hr.

Obustava ribolova, određena u vrijeme kada se srdela mrijesti, potrajati će do 30. siječnja. U svojoj objavi za obustavu ribolova Uprava za ribarstvo je pozvalo ribare koji se bave ulovom srdele i ostale sitno plave ribe da se jave zbog mogućnost financiranja kroz državnu potporu za privremeni prestanak ribolovnih aktivnosti.

Osim u siječnju obustava ribolova na sitnu plavu ribu provodi se i u svibnju, ovaj put radi mriještenja inćuna. Iako se ove mjere provode već niz godina pravog efekta nema. I srdele i inćuni su sve manji, a papalina je gotovo pa nestala.

Papalina nestala, sve sitnije srdele i inćuni

Nekad se za konzerviranje koristila srdela sa najviše 39 riba u kilogramu, a manje su se koristile za proizvodnju hrane za kućne ljubimce i ribljeg brašna, dodatka hrani za stoku. Danas ribari mogu biti sretni ako ulove 50 srdela u kilogramu, koje još mogu u konzerve. Često ih bude i 60-tak i više u kilogramu, a zabilježeno je i stotinjak inćuna u istoj težini. Tako sitne teško je plasirati i u naše, a kamo li u talijanske ribarnice, gdje su jako traženi.

Puno je pretpostavki zbog čega se dešava da je sitna plava riba sve manja i manja. U početku se smatralo da do toga dolazi zbog prelova, pa se ograničava godišnji ulov, ne samo mjesečnim obustavama već i ograničavanjem mjesečnog ulova. Kada pojedini brod ulovi sto tona ostatak mjeseca ne može više loviti. Ove godine bilo je malo slučajeva da koji brod prijeđe taj limit.

Uz sve ovo Uprava za ribarstvo je ove godine radi oporavka srdele uvela i posebnu zabranu na pojedinim dijelovima naše strane Jadrana gdje se smatra da se mrijesti sitna plava riba. Na našem području nije se smjelo loviti sjevernije od Rta Križa između Rovinja i Limskog kanala.

Sve veće štete od tuna

Za sada efekata nema. Ribari na srdelu se žale na sve veću populaciju tuna za koje se smatra da svakodnevno pojedu deset posto svoje težine. Nakon dugog razdoblja i malih ulovnih kvota tune su uveliko povećale svoju populaciju pa navaljuju i na srdele koje se nađu u mrežama ribara. Osim bez ulova ribari moraju još pokrpati i nabavljati nove mreže. Zanimljivo je su i protekle godine naši tunolovci lovili tunu na Mediterana, a jadranska tuna se i nadalje nekontrolirano množi.

Po nekim teorijama za smanjivanje veličine i količine sitne plave ribe krivi su i rebraši, uljezi koji gotovo uništili populaciju ove ribe u Crnom moru, gdje su dospjeli kroz balastne vode tankera za naftu, istim načinom vjerojatno i u sjeverni Jadran. Naime, rebraši se hrane zooplanktonom, glavnom hranom za srdele i inćune. Uz to su i mesožderi, pa se hrane jajašcima i ličinkama sitno plave ribe uništavajući gospodarski najznačajnije riblje populacije Jadrana. Populacija rebraša je sve veća, primjećuje se to i na plažama, a na moru zbog količine i težine pune mreže i dodatno otežavaju rad ribarima koji love sitnu plavu ribu mrežama plivaricama.

Ugroza rebraša i klimatske promjene

Paolo Paliaga, profesor na studiju Znanost o moru pulskog Sveučilišta je dobar dio svoje znanstvene karijere posvetio istraživanju rebraša. Kada su se pred desetak godina pojavili na području sjevernog Jadrana smatralo se da će nestati kada se temperature mora zimi spusti ispod 13 stupnjeva ali se i dalje razmnožavaju, što se dobro može primijetiti na plažama, posebno u ranu jesen kada je njihova populacija najbrojnija.

- Suprotno našim očekivanjima rebraši su preživjeli već desetak zima. I ne samo to, prebacili su se preko Rta Kamenjak, a ove su se godine primijećeni u obalnom moru čak do Zadra. Po onome što smo do sada istražili rebraši vjerojatno više utječu na populaciju inćuna kojima je glavna hrana zooplankton, a srdela se hrani i bioplanktonom, pa je otpornija - kaže Paolo Paliaga.

Budući da je papalina, koja se lovila zimi, kada je more hladnije, gotovo pa nestala, mnogi, pa i ribari misle da je zbog poremećaja u pojavi i rastu sitne plave ribe došlo zbog klimatskih promjena. Temperature mora su stalno u porastu pa može biti da i to utječe na pojavu i rast sitne plave ribe.

Ribarstvo i prerada ribe minorni za hrvatsko gospodarstvo

Ulov i prerada ribe je nekad bila značajna gospodarske grana na našem dijelu Jadrana. Broj brodova plivaričara se u tranziciji prepolovio. Uz flotu Delamarisa iz Izole samo rovinjska Mirna je imala preko 30 brodova, od čega ih je veći dio lovio pred zapadnom obalom Istre, gdje ih je sada, uključujući Pulu, locirano tek 9.

Prerada ribe je višestruko pala pa je gospodarski minorna. Od nekadašnji 12 prestale su samo tri tvornice za konzerviranje sitne plave ribe. U nedostatku ribe rovinjska Mirna, koja je davnih godina znala raditi i u tri, sada uspijeva osigurati sirovinu tek za jednu smjenu. Tvornica Mardešić u Salima na Dugom otoku ima tek simboličnu proizvodnju.

Treća preostala tvornica Sardina u Postirama na otoku Braču diversificirala je proizvodnju pa se uz ulovom, preradom i konzerviranjem ribe bavi i uzgojem proizvoda marikulture, brancina, orade i tune na vlastitim uzgajalištima.

Dovode radnike čak iz Tanzanije

Prerada ribe je nisko profitabilna pa se i za preostale tvornice teško osigurava radna snaga. Primjerice, rovinjska Mirna je za rad u svom proizvodnom pogonu morala angažirati radnike čak iz Tanzanije. Zbog duge tradicije preostali plivaričari sa zapadne obale Istre uspijevaju osigurati domaću radnu snagu. Dalmatinski ribari već posežu za radnicima iz trećeg svijeta.

Istarskim ribarima je malo bolje zbog blizine Italije jer dio ribe za veću cijenu otkupe tamošnji trgovci. Mirni i nekolicini manjih tvornica za preradu mariniranjem i soljenjem prodaju po 50 do 80 centi po kilogramu, a najmanja za prehranu tuna ide za tek 30 centi, ispod granice rentabilnosti.

Dok znanost, prvenstveno splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo, koji se time bavi, da prave znanstvene interpretacije o populaciji sitne plave ribe mišljenje smo zatražili od Roberta Parisa iz Vrsara. On potječe iz stare ribarske obitelji. Kapetan broda plivarice bio mu je djed, otac Dante, a nakon njega sada je iz četvrte generacije sin Valter.

Komercijalna srdela na većim dubinama

- Cijeli se moj život vrti oko ulova srdele. Po pričanju mojih starijih bilo je godina kada se pojavljivala manja srdela ali je to kratko trajalo. Po onom, što smo mi zadnjih godina iskustveno primijetili velika srdela se drži dalje od obale na većim dubinama, što se može povezati s većom temperaturom mora. Pokušali smo je lovili na više od deset milja od obale ali smo se većinom vraćali sa potrganim mrežama od tune - kaže Roberto Paris i dodaje:

- Pojavila se i neke nova vrsta dupina koja strelovito plovi i također navaljuje na srdelu. I tuna i dupin su zaštićeni, ribari najmanje. Ribari koji su lovili pridnenim mrežama su zbog dupina većim dijelom odustali od ovog zanimanja a sve je manje i kočara. U Vrsaru, koji je nekad bio jak ribarski centar više nemamo ribara koji love pridnenu bijelu ribu, a slično je i u drugim mjestima uz zapadnu obalu Istre. Od dupina koristi imaju samo izletnički brodovi koji vode turiste na promatranje i slikanje dupina. Za turiste su dupini atrakcija, za prijevoznike izvor zarada a za ribare najveća napast i razlog zatvaranja obrta - zaključuje stari ribarski vuk Roberto Paris.

Aldo Pokrajac

PROČITAJTE JOŠ: