Vrućina, tlak, dehidracija, sve po malo bili su faktori koji su pridonijeli gubitku svijesti 42 - godišnjakinje iz Zagreba koja je bez svijesti, na užas svoje obitelji, bila čak 45 minuta. Da, 45 minuta, jer je helikopter hitne helikopterske medicinske službe 20 minuta pokušavao sletjeti.
Helikopter hitne službe svakako bi na mjesto drame na Zlarinu stigao puno prije da je heliodrom u funkciji. No, nije. On danas nije heliodrom nego odlagalište otpada što je i više nego sramotno, ne samo jer se svakodnevno na otoku gomila otpad nego i zato što se direktno ugrožavaju ljudski životi onemogućavanjem zdravstvenim djelatnicima da rade svoj posao.
- Ni sama liječnica nije mogla vjerovati, evo pričali smo nakon njihove intervencije i kaže nam kako je šokirana činjenicom da su 20 minuta helikopterom kružili nad zlarinskom plažom ne bi li našli pogodno mjesto za slijetanje - rekla nam je majka žene koja je izgubila svijest.
Naime, u cijelu su priču morali uletjeti i vatrogasci koji su micali ljude, tj. objasnili im što je na stvari i pripremili teren za slijetanje helikoptera i pomaganje unesrećenoj ženi. Za to vrijeme, obitelj je bila užasnuta jer nisu znali o kakvom je zdravstvenom problemu riječ ni kakav će biti ishod. Sve što su mogli je bespomoćno gledati i nadati se najboljem ishodu. I to sve zbog nebrige koja je nedopustiva.




Foto: DVD Zlarin
- Bilo je užasno, 45 minuta je moja kćer bila van svijesti, mislili smo možda je moždani, tko zna - nastavlja svoje svjedočanstvo majka koja za sve krivi prepucavanje između Grada Šibenika i MO Zlarin te neaktivnost tj. neprikladnu aktivnost djelatnika komunalne gradske tvrtke "Zeleni grad Šibenik".
- Da, čovjek koji je glavni i trebao bi voditi računa o otpadu na Zlarinu umjesto svog posla u fušu postavlja keramiku, pa se kad stigne bavi svojim poslom. Strašno, jednostavno strašno - navodi nam ova razočarana i slobodno možemo reći traumatizirana majka jer gledati svoje dijete kako 45 minuta leži bez svijesti svakako je i više nego teško.
Otočani bi možda i sami mogli zasukati rukave, smatraju neki, pa možda i sami krenuti u čišćenje heliodroma, no od toga ništa. Naprotiv, nakupine otpada rastu, ide se valjda onom logikom "kad mogu svi, a što ne bi i ja", no rezultat je da si zapravo "sami pucaju u nogu".
O kakvoj se ovdje inerciji, ili zabijanju glave u pijesak ili neodgovornosti radi ostaje za vidjeti, no vrijeme curi, a neka buduća tragedija možda čeka iza ugla.
- Zlarin je kao nekakav neželjeno dijete Šibenika, sve van zone koralja je zona sumraka - završava šokirana majka, naravno sretna jer je njena kćer uspješno prevezena u KBC Split, a ozbiljnijih posljedica nije bilo. No smeće se i dalje gomila. Heliodrom je i dalje van funkcije. Opasnost je i dalje na Zlarinu itekako velika.
Zapravo, završimo riječima zlarinskih vatrogasaca koje sumiraju problem:
"Treći put ove ljetne sezone lakše je evakuirati dvjestotinjak kupača s plaže, na dva sata zatvoriti beach bar, ukloniti sve predmete koji mogu nekog ugroziti, i probijati se kroz gužvu u kojoj znatiželjna djeca samo što ne skaču pred kombi, nego očistiti heliodrom i dovesti ga u funkciju. Nepodnošljivo umijeće ignoriranja je za neku nagradu ako postoji."
Josip Tokić
PROČITAJTE JOŠ:


© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev