Otok od samo 12 hektara nekad se smatrao najsjevernijim otokom, a čuva ga najstariji svjetionik na Jadranu

Prvi susjed grada Poreča ali i njegov prirodni lukobran je otok Sveti Nikola. U 9 stoljeću nastanili su ga grčki redovnici. Izgradili su crkvicu te njoj i otoku dali ime Sveti Anastazije. Nakon njih došli su benediktinci a u 15. stoljeću mletački redovnici svetog Nikole od Lida.

Na otoku koji je tad dobio svoje današnje ime, mletački senat dao je sagraditi svjetionik. Danas je to najstariji sačuvani svjetionik na Jadranu, koji je u svoje doba služio navođenju brodova po porečkim šekama i kao pomoć pilotskoj službi.

- Mi u Poreču smo imali sjedište pilotske službe - 'Porečki peoti' su navodili brod iz Venecije u Poreč i pratili brodove iz Levanta koji bi prošli kroz Poreč i stigli u Veneciju po venecijanskim sprudovima. Redovnici koji su bili na otoku bili su dužni po noći paliti vatru, izmjenjivali su stražu u paljenju vatre, jer se na vrhu palila vatra. I tako sve do 19. stoljeća kad je na vrh postavljena velika lanterna -  priča ravnateljica Zavičajnog muzeja Poreštine Elena Uljančić.

Otok koji se prostire na nevelikih 12 hektara nekad se smatrao najsjevernijim otokom na Jadranu, od Venecije udaljen stotinu mletačkih milja.

Karantena srednjovjekovnih brodova

- Poreč i moreplovstvo uvijek su se vezali jedno za drugo. Tako je i otok imao poveznicu s morem ne samo zbog položaja nego i zbog funkcije. Na otoku Sveti Nikola bila je karantena srednjovjekovnih brodova koji su pristajali u Poreč. Morali su neko vrijeme provesti na otoku kako ne bi zadužili sam grad Poreč. Bila je poznata i uzanca da su novosagrađeni brodovi dobivali blagoslov u crkvi sv. Nikole. Dodjeljivala im se medalja koja je na jednom licu imala prikaz Bogorodice a na drugom sv. Nikole - dodaje Uljančić.

Otok su prema postojećim zapisima svojedobno koristili i hodočasnici iz srednje Europe na putu prema Svetoj Zemlji. A njegov se kamen iskorištavao još u doba Rima.

Kaštel Izabela, trag Polesinijevih na otoku

Nemoguće je govoriti otoku o Svetog Nikole, a ne spomenuti obitelj koja ga je kupila krajem 18. stoljeća. To je poznata obitelj markiza Polesini. Dan danas imamo posljednjeg potomka te obitelji u Udinama i to je najstarije istarsko plemstvo. Najsnažniji trag Polesinijevih na otoku je kaštel Izabela koji je Benedetto Polesini, prvi predsjednik Istarskoga sabora 1861. dao sagraditi 70-ih godina 19. stoljeća. Posvetio ga je svojoj supruzi Isabeli Locatelli.

Kaštel je danas u turističkoj eksploataciji baš kao i čitav otok. Sve je počelo 70-ih godina 19. stoljeća kad je Poreč prepoznat kao elitno turističko odredište. U tom je razdoblju za potrebe kupača na otoku organizirano prvo javno gradsko kupalište. Muškarci i žene zasebno su se kupali, po odvojenim satnicama.

Porečani su iznimno povezani sa svojim otokom. Najljepša su sjećanja ipak vezana uz vrijeme kad se tamo moglo slobodno kupati. A osim što je povijesno zanimljiva, porečka diga ima posebno mjesto u njihovim sjećanjima.

- Diga je spoj s otokom sagrađen 1902. kako bi zaštitio grad od nevremena. Svi mi Porečani kad smo naučili plivati morali smo utvrditi plivačke vještine i otplivati od gradskog kupališta do dige. Tko je to uspio zaista je bio plivač. Diga se na kraju spaja s malom hridi na kojoj je do 19. stoljeća bila mala crkvica s preslicom i zvonom, posvećena sv. Rafaelu. Zato se hrid zvala Sarafel a porečani su je zvali i Confetini. Crkvice nema već 150 godina, ali spomen na nju kod nas itekako postoji - priča Elena Uljančić.

Bez obzira na njegove mijene kroz vrijeme, otok Sveti Nikola, dobri stari Scoio, istinski je identitet svakog Porečana, piše HRT.

I.G.