Niko Duboković Nadalini brodovlasnik i političar (Pitve na Hvaru, 20. rujna 1834. – Jelsa, 20. rujna 1912.), istaknuti je predstavnik stare pomorske obitelji u Jelsi. Sin Ivana Dubokovića, brodovlasnika i zemljoposjednika. Godine 1840. s obitelji se preselio je iz Pitava u Jelsu, gdje su neki članovi obitelji nosili nadimak Nadalini.
Nižu gimnaziju pohađao je u Zadru i Dubrovniku, a nautičku školu završio u Trstu, gdje je 1857. pri Središnjoj pomorskoj vladi položio ispit za kapetana duge plovidbe. Nastavljajući obiteljsku pomorsku tradiciju, posvetio se plovidbi u razdoblju ranog razvoja hrvatskoga trgovačkog brodarstva, kada je hrvatsko ime na moru bilo slabo poznato, te je na jedrenjacima kojima je zapovijedao isticao hrvatsku zastavu.
Zapovjednikom obiteljskog brika Genitor Nicolò, nazvanog po njegovu djedu, postao je 1857. godine. Brodom je opskrbljivao otok Hvar žitom, prevozio raznu robu i putnike, ploveći Levantom, Sredozemnim i Crnim morem te Atlantikom, uključujući linije između Engleske i Amerike. Oplovio je sve veće europske luke, osobito engleske. Pomorska uprava u Trstu povjerila mu je i obuku kadeta, pa su njegovi brodovi služili i kao školski brodovi.

Tijekom 1860-ih proučavao je gospodarsku misao, ponajprije engleskih teoretičara, nastojeći njihova načela primijeniti u razvoju svoje općine. Nakon što je 1868. naslijedio oca na mjestu načelnika Jelse, tu je dužnost obnašao sve do smrti 1912. godine.
Kao općinski načelnik i član Zemaljskoga gospodarskog vijeća u Zadru radio je na razvoju obrta i trgovine, oživljavanju izvoza domaćih proizvoda, unapređenju poljodjelstva, obnovi vinograda i pošumljavanju, sanaciji močvarnog područja te izgradnji moderne luke u Jelsi podizanjem zidane obale i lukobrana. Pod njegovim su nadzorom proširena župna crkva te izgrađeni općinski dom, park, ceste i pučka škola.
Plovidbu je napustio 1869., a nakon očeve smrti 1872. preuzeo je upravu obiteljskog brodarskog poduzeća i flote od osam brodova duge plovidbe, jedne od najvećih jedrenjačkih flota u srednjoj Dalmaciji. U brodogradilištu u Korčuli dao je sagraditi bark Ivan Duboković. Posjedovao je i paromlin te razvijenu trgovinu vinom, žitom i rukotvorinama.

Posebno je zaslužan za organizaciju izvoza dalmatinskih vina u Bordeaux u vrijeme filoksere, kada je francuska vinogradarska proizvodnja bila teško pogođena ovom štetom. Duboković je svojim brodovima omogućio nastavak dalmatinske vinarske tradicije i međunarodni plasman vina, što je značajno doprinijelo ugledu i gospodarskom razvoju Hvara i okolnih otoka.
Politički je djelovao kao pristaša hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji i član Narodne stranke. Vanjske općine Hvara, Brača i Visa izabrale su ga 1876. za zastupnika u Dalmatinskom saboru, gdje je djelovao do 1894. godine.
Godine 1868. bio je jedan od utemeljitelja i počasni član Narodne čitaonice u Jelsi, jedne od prvih knjižnica na jadranskim otocima i važnog središta nacionalne svijesti i kulture na Hvaru. Surađivao je s istaknutim dalmatinskim političarima, među kojima su bili Miho Klaić i Mihovil Pavlinović. Bio je jedan od utemeljitelja Matice dalmatinske, a od 1911. do 1912. predsjednik Hrvatske narodne stranke u Dalmaciji
Milo Miklaušić, kap.
PROČITAJTE JOŠ:




© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev