Na današnji dan Beograđani su bacali cvijeće "na grobove svoje djece" u tenkovima za Vukovar

Na današnji dan, 19. rujna 1991. godine, Beograđani su na ulicama srdačno ispratili kolonu tenkova Prve gardijske oklopne divizije Jugoslavenske narodne armije koja je krenula prema Vukovaru u Hrvatskoj. Tisuće ljudi izašlo je na ulice i s oduševljenjem mahali, pozdravljali vojnike te bacali cvijeće pred tenkove u znak podrške. Ovaj događaj ostao je poznat kao simboličan trenutak otvorene podrške agresiji na Hrvatsku iz samog srca Srbije.

Kolona tenkova kretala se autoputom „Bratstvo i jedinstvo“, a oklopna vozila i topništvo uputili su se prema Vukovaru, gradu koji je ubrzo postao simbol hrvatskog otpora u Domovinskom ratu. Nakon 87 dana opsade, koja je uključivala intenzivne borbe, Vukovar je pao uz brojne ljudske i materijalne žrtve.

Na današnji dan iz Beograda su krenuli tenkovi prema Vukovaru. Beograđani su ih zasuli cvijećem. Bacali su cvijeće na grobove svoje djece.
Mislili su neki, već nas neće biti.
Ni veselje svoje nisu znali kriti
Raselit nas triba da nas manje ima,
Nisu tu ni bili tad će reći svima🇭🇷 pic.twitter.com/0oovWXpEfw

— TanjaBel (@BelTanja) September 19, 2021

Uskoro je Trpinjska cesta u Vukovaru postala groblje tenkova i jedno od najznačajnijih mjesta obrane grada tijekom Bitke za Vukovar 1991. godine. Ovo mjesto je nazvano tako jer su hrvatski branitelji uspješno uništili oko 14 tenkova Jugoslavenske narodne armije (JNA), spriječivši njihov proboj u grad. Obranu Trpinjske ceste zapovijedao je Blago Zadro, a značajnu ulogu imao je i Marko Babić koji je uništio velik broj tenkova na ovom bojištu. Ova lokacija simbolizira hrabrost i otpor branitelja Vukovara tijekom opsade i postala je važan memorijalni prostor i simbol Domovinskog rata.

Na Trpinjskoj cesti je danas Spomen dom hrvatskih branitelja, a lokalitet je često posjećen kao mjesto sjećanja na teške borbe i žrtvu branitelja.

Čin bacanja cvijeća pred tenkove danas se gleda kao duboki prikaz tadašnje ratne atmosfere, koja je uključivala i huškanje i ratnu propagandu u Srbiji, kao i marginalizaciju antiratnih glasova.

Iako su postojali i pojedinci protiv rata unutar Srbije, većina je tih događanja imala jaku političku podršku u tadašnjoj vlasti. Događaj iz 19. rujna 1991. godine ostaje važan podsjetnik na započetu agresiju i početak razaranja koje je uslijedilo u Hrvatskoj.

Za razliku od susjedne Crne Gore, službena Srbija se NIKAD nije ispričala za ratne zločine prema Republici Hrvatskoj niti je isplatila centa ratne odštete.

D.G.