Kukaju da ne mogu naći radnike, a onda ih svojim bezobrazlukom tjeraju da odu prije kraja sezone

Problem je veliki kad neznalice šefuju, a pismeni ljudi služe i rade posao koji je daleko ispod njihovih sposobnosti. I meni je ne deset, već trideset puta došlo da dam otkaz, ali sam ipak izdržao do kraja sezone i odlučio da se u taj hotel neću vratiti. Za 750 eura neto mjesečne plaće sa svim dodacima kao servir mogu raditi na mnogim drugim mjestima duž jadranske obale, kaže jedan sezonac

Iskustvo sezonskog rada iz prve ruke je za Glas Istre opisao čovjek iz Slavonije koji je prošlog ljeta radio u jednom hotelu na sjevernom Jadranu. Uz molbu, naravno, da mu se ne objavi ime, jer se i ove godine sprema u pečalbu na more. Kaže i da nisu posve točne tvrdnje poslodavaca da su za sezonce izvana smještaj i hrana besplatni.

On je lani smještaj plaćao tisuću kuna, a hranu 300 kuna mjesečno, "nije to mnogo, deset kuna po danu, ali nije ni besplatno", kaže. Za predan rad na kraju sezone nagrađen je s dodatnih 825 kuna.

- Ali daleko je to od 5.000 koliko daju neke veće kompanije - kaže.

Samac je, skromno živi, pa se radom u sezoni koja zadnjih godina traje i po sedam mjeseci, od početka travnja do konca studenog, pokrije za cijelu godinu.  

- Ali, mladim obiteljima tih tri eura po satu nije dovoljno za život, kamoli za budućnost, pa odlaze vani. U Austriji za isti posao dobiju devet eura po satu, u Njemačkoj i 12 eura - komentira.

- Na ovaj tekst potaknula me je želja da povodom predstojeće turističke sezone podijelim s čitateljima svoje dojmove od prošle sezone, kada sam radio u jednom hotelu na sjevernom Jadranu kao servir. Dužnost mi je bila čistiti stolove, to jest uklanjati prljavo suđe, pribor za jelo i čaše te nakon toga pripremiti stolove za idući obrok. Posao je sam po sebi bio jednostavan, ali ipak naporan jer se radilo u dvije smjene, prijepodne i popodne.

Smještaj u hotelu bio je relativno dobar, hrana je bila obilna i kvalitetna, ekipa zaposlenika također je manje-više bila u redu. Svi su odrađivali svoj dio posla, neki bolje, neki lošije. Ono na što bih ja stavio naglasak je ponašanje šefova prema zaposlenicima. Bilo je već članaka u medijima o tome kako se postupa sa sezoncima tijekom rada na moru, pa evo da i ja nešto napišem o svojim bivšim šefovima.

Direktor hotela je simpatični debeljko srednje dobi koji se voli šaliti na račun svojih zaposlenika. On očekuje od svih djelatnika ozbiljnost, profesionalnost, dok njemu pomalo nedostaju te vrline. Sa mnom je volio zbijati šale na račun moje stručne spreme jer sam fakultetski obrazovan, ali sam slijedom događaja bio prisiljen prihvatiti bilo kakav posao, pa makar i posao servira s NKV stručnom spremom. Volio bih da i dragi direktor jednog dana bude prisiljen raditi bilo kakav posao. Vjerujem da mu onda neće biti smiješno kad na svojoj koži osjeti nečiji podsmijeh.

"Ti si udbaš, ti mene pratiš!", rekao mi je jednom prilikom uvaženi direktor hotela. Radilo se o tome da sam nekoliko puta prošao pored njega njemu s leđa dok je objedovao u dijelu sale rezerviranom za djelatnike hotela. Dakle, ja njega pratim time što sam prošao pored njega i zato sam udbaš! Da ga ja ili netko drugi nazovemo udbašem, to sigurno ne bi smatrao šalom, pismo je to anonimnog servira upućeno u Glas Istre.

I.G.