KRENITE MASOVNO TUŽITI OPĆINE I (GRADO)NAČELNIKE! “Nadohrana” plaže je najveća laž za devastaciju! Kako se pod krinkom uređenja plaža mijenja hrvatska obala

Dok lokalne vlasti svake godine najavljuju “uređenje” i “nadohranu” plaža prije turističke sezone, duž hrvatske obale sve je više građana koji upozoravaju da se iza tih administrativnih izraza često krije nešto sasvim drugo – trajna promjena prirodne obale.

Kamioni puni drobljenog kamena posljednjih godina postali su uobičajen prizor na brojnim dijelovima Jadrana. Materijal se istovaruje uz more, zatrpavaju se prirodne škrape i plićaci, a nekadašnje kamenite uvale pretvaraju se u umjetne šljunčane površine. Sve se pritom redovito opravdava “nadohranom”, iako stručnjaci za pomorsko pravo i zaštitu okoliša upozoravaju da zakon pod tim pojmom ne podrazumijeva stvaranje novih plaža niti nasipavanje mora radi turističkog širenja obale.

Prema pravnim tumačenjima i dokumentima vezanima uz upravljanje pomorskim dobrom, nadohrana može značiti jedino održavanje već postojeće uređene plaže, i to unutar njezinih postojećih gabarita te korištenjem prirodnog i kompatibilnog materijala. Drugim riječima, svrha takvih zahvata trebala bi biti očuvanje postojeće obale, a ne njezina transformacija. Upravo zato sve češće dolazi do sukoba između građana i lokalnih vlasti kada se pod “održavanjem” zapravo provodi nasipavanje mora, zatrpavanje kamenih formacija ili betoniranje prirodnog terena.

Pravdanje "godišnjim planovima upravljanja pomorskim dobrom" - Lokalni aktovi NISU iznad zakona!

Poseban problem predstavlja činjenica da mnoge općine svoje zahvate pokušavaju opravdati godišnjim planovima upravljanja pomorskim dobrom ili komunalnim odlukama.

No pravnici upozoravaju kako lokalni akt ne može biti iznad državnog zakona. Pomorsko dobro uživa poseban pravni status i nalazi se pod zaštitom Republike Hrvatske, zbog čega jedinice lokalne samouprave nemaju pravo proizvoljno mijenjati prirodnu konfiguraciju obale. Kada zahvati uključuju zatrpavanje morskog dna, uništavanje prirodnih staništa ili trajno proširenje plaže, tada više nije riječ o redovnom održavanju nego o ozbiljnom građevinskom zahvatu koji može zahtijevati dozvole, procjene utjecaja na okoliš i suglasnosti nadležnih institucija.

Upozorenja o zloupotrebi pojma “nadohrane” posljednjih godina dolaze i iz stručnih pravnih analiza te medijskih izvještaja o sporovima na obali. U više slučajeva građanske inicijative uspjele su zaustaviti radove upravo zato što se pod administrativnim nazivom održavanja pokušavalo legalizirati trajno nasipavanje mora i umjetno stvaranje novih plažnih površina.

Nedvojbena zlouporaba upravljanja pomorskim dobrom!

Pravna analiza objavljena na portalu Notarius upozorava da je nasipavanje pod nazivom “dohranjivanja plaže” postalo jedan od najčešćih oblika zloupotrebe pomorskog dobra. Slično se može potvrditi i u stručnim tekstovima koje pišu pravnici na IUS-INFO-u koji pak naglašavaju da pravni status plaža ne dopušta proizvoljno mijenjanje prirodne obale.

Još i prije stupanja na snagu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama 29. srpnja 2023. godine, kad su pravila bila labavija, svejedno su građani uspijevali zaustaviti pojedine zahvate, upravo zbog sumnje da se pod “nadohranom” prikriva devastacija obale.

Sličan slučaj zabilježen je i u Istri 2022. goodine. Nakon što su lokalni stanovnici i ekološki aktivisti uporno upozoravali javnost i slali prijave inspekcijama zbog devastacije obale u hidroarheološkoj zoni u luci Santa Marina, Državni inspektorat je proveo nadzor. Utvrđeno je da je općinski načelnik protupropisno naredio frezanje i nasipavanje plaže riječnim šljunkom duljine veće od 50 metara bez provedene zakonske Ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš. Inspekcija je pokrenula prekršajni postupak, a zakonom predviđene kazne za općinu iznosile su i do 250.000 tadašnjih kuna.

Posljedice takvih zahvata nisu samo estetske. Prirodne škrape i kamenita morska obala predstavljaju složene ekosustave u kojima žive brojne vrste algi, školjki, rakova i riba. Kada se ti prostori zatrpaju kamenim materijalom, nestaju prirodna staništa i mrijestilišta, mijenja se kretanje mora i sedimenta, a dugoročno dolazi do erozije, zamućenja mora i novih oštećenja obale. Paradoksalno, upravo zahvati koji se predstavljaju kao “uređenje” često stvaraju potrebu za dodatnim intervencijama i novim nasipavanjima već nakon nekoliko sezona. O ovome je Morski HR izradio upravo "top listu" najgorih na Jadranu.

Treba UPORNO prijavljivati i tražiti zabrane radova!

Građani pritom nisu bez pravne zaštite. Kada postoji sumnja da se nezakonito nasipava obala ili uništava pomorsko dobro, moguće je podnijeti prijave Državnom inspektoratu, lučkoj kapetaniji ili Ministarstvu mora, a u određenim slučajevima pokrenuti upravne sporove i tražiti zabranu radova. Ključnu ulogu često imaju upravo lokalni stanovnici koji fotografijama, dokumentacijom i javnim pritiskom uspijevaju upozoriti na nepravilnosti prije nego što šteta postane nepovratna.

Rasprava o “nadohrani” zato odavno više nije samo pitanje komunalnog uređenja ili turističke pripreme sezone. Riječ je o pitanju zaštite javnog dobra, očuvanja prirodne obale i prava građana da sudjeluju u odlučivanju o prostoru koji pripada svima. Jednom zatrpane škrape i betonirane uvale gotovo se nikada ne mogu vratiti u prvobitno stanje, zbog čega mnogi stručnjaci upozoravaju da bi upravo sada mogla biti posljednja prilika da se zaustavi daljnja devastacija Jadrana.

Rigorozne kazne za (grado)načelnike

Ako načelnik ili gradonačelnik zloupotrebljava pomorsko dobro — primjerice nezakonitim nasipavanjem mora, betoniranjem obale, pogodovanjem investitorima ili ignoriranjem devastacije — može odgovarati na više razina: prekršajno, upravno, financijski, pa čak i kazneno.

Prema važećem hrvatskom zakonodavstvu, za nezakonito nasipavanje mora i izvođenje zahvata bez valjane pravne osnove propisane su vrlo visoke novčane kazne. Za pravne osobe kazne dosežu od 33.000 do čak 130.000 eura, dok odgovorne osobe — što mogu biti načelnici, gradonačelnici ili službenici — osobno odgovaraju kaznama od 2.000 do 6.000 eura.

Zakon posebno predviđa odgovornost jedinica lokalne samouprave ako ne poduzimaju mjere zaštite pomorskog dobra ili toleriraju nezakonite zahvate. U novijim tumačenjima zakona naglašava se da se kazne više ne bi smjele plaćati iz općinskih ili gradskih proračuna, nego osobno odgovorne osobe, odnosno načelnici i gradonačelnici.

Ako se utvrdi da je načelnik svjesno omogućio devastaciju obale, pogodovao privatnim interesima ili zloupotrijebio položaj, slučaj može prerasti iz prekršajnog u kazneni postupak. Tada u obzir dolaze kaznena djela poput:

• zlouporabe položaja i ovlasti,
• nesavjesnog rada u službi,
• pogodovanja,
• oštećenja okoliša,
• ili protupravne gradnje.

U takvim slučajevima postupke mogu voditi:

• DORH,
• USKOK,
• građevinska inspekcija,
• inspekcija zaštite okoliša,
• lučka kapetanija,
• te Državni inspektorat.

Posebno je važno da građani imaju pravo pokretati postupke i prijavljivati nezakonitosti. Novi zakon o pomorskom dobru izrijekom naglašava mogućnost građanskih prijava i sudske zaštite javnog interesa. Zato, što čekate? PRIJAVLJUJTE IH, TUŽITE IH!

Jurica Gašpar