Ključnu ulogu u uklanjanju CO2 iz atmosfere imaju oceani - Glavni pokretač tog procesa je fitoplankton

Budućnost života na Zemlji povezana je s koncentracijom ugljika u atmosferi, koja kontinuirano raste. Ocean igra ključnu ulogu u uklanjanju CO2 iz atmosfere, a fitoplankton je glavni pokretač tog procesa.

Lipidi, uglavnom fitoplanktonskog porijekla, igraju važnu ulogu u uklanjanju ugljika u oceanske dubine. Znanstvenici predviđaju promjene u sastavu fitoplanktonske zajednice prema manjim oblicima, s nanofitoplanktonom koji sintetizira više lipida od mikrofitoplanktona, a ti lipidi su otporniji na razgradnju, objašnjavaju s Fakultet prirodnih znanosti u Puli.

To implicira da lipidi nanofitoplanktona imaju značajan potencijal uklanjanja ugljika u oceanske dubine i time u usporavanju posljedica globalnog zatopljenja.

Budućnost života na Zemlji tako ovisi o tome kako bi se ocean mogao promijeniti, jer igra važnu ulogu u ublažavanju učinaka globalnog zagrijavanja. Fitoplankton ne samo da je baza oceanske prehrambene mreže, već igra i važnu ulogu u biološkoj pumpi ugljika (BCP), procesu formiranja organske tvari (OM) i transportu u duboko more, što predstavlja ponor atmosferskog CO2.

Lipidi se smatraju važnim vektorima za sekvestraciju ugljika. Očekuje se da će promjena sastava zajednice fitoplanktona kao rezultat zagrijavanja oceana utjecati na BCP. Mnoga predviđanja ukazuju na dominaciju malih na račun velikog fitoplanktona.

- Kako bismo dobili uvid u međudjelovanje strukture zajednice fitoplanktona, proizvodnje i degradacije lipida te nepovoljnih uvjeta okoliša, analizirali smo sastav fitoplanktona, organski ugljik čestica (POC) i njegovu frakciju lipida u sjevernom Jadranu u razdoblju od zime do ljeta na sedam postaja s gradijentom trofičkih uvjeta - kazali su znanstvenici recentne studije.

Utvrđeno je da je pri visokom salinitetu i niskom sadržaju hranjivih tvari, gdje je nanofitoplankton prevladavao nad dijatomejama, novo fiksirani ugljik znatno usmjeren prema sintezi lipida. Lipidi koje proizvode nanofitoplankton, kokolitofori i fitoflagelati otporniji su na razgradnju od onih koje proizvode dijatomeje. Razlika u razgradivosti lipida raspravlja se kao razlika u veličini stanične fitosfere.

- Pretpostavljamo da su lipidi nanofitoplanktona manje razgradivi zbog male fitosfere sa slabijom bakterijskom zajednicom i posljedično niže stope razgradnje lipida u usporedbi s dijatomejama. Lipidni kemijski sastav različitih fitoplanktonskih skupina mogao bi imati različitu osjetljivost na razgradnju. Rezultati sugeriraju uspješan lipidni ponor ugljika nanofitoplanktona, a time i negativnu povratnu informaciju o globalnom zatopljenju - kazali su znanstvenici.

I.N.