Institut za oceanografiju: "Znate li razliku između stvarne rijetkosti i prividne rijetkosti morskih riba?"

U novom broju časopisa Acta Adriatic, kojeg izdaje naš Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, posebno treba istaknuti rad koji će ostaviti znanstveni trag u razumijevanju razlike između stvarne rijetkosti i prividne rijetkosti morskih riba, poručuju iz Instituta.

Autor ovoga rada, dr. sc. Marcelo Kovačić, viši kustos Prirodoslovni Muzej Rijeka, jedan je od najvažnijih hrvatskih ihtiologa i međunarodno prepoznat znanstvenik u području sistematike i biogeografije morskih riba, s naglaskom na glavoče, koji je sudjelovanjem u opisu i imenovanju više desetaka novih vrsta dao trajan doprinos globalnoj taksonomiji.

Rijetkost riba može značiti stvarno malen broj jedinki i ograničeno područje rasprostranjenosti, ali može biti i posljedica toga da se vrsta ne traži na pravom mjestu, u pravo vrijeme ili odgovarajućim metodama. Kako bi to razlučio, dr. Kovačić je sustavno pregledao znanstvene radove s pouzdanim identifikacijama glavoča i, na razini cijelog Sredozemlja, postavio jasne mjerljive kriterije temeljene na broju objava, lokaliteta i zabilježenih jedinki, uz jasno definirane prostorne granice i pravila za prihvaćanje podataka.

Primjenom tih kriterija pokazalo se da se velik dio glavoča ne smatra rijetkima zbog stvarno malog broja jedinki, nego zbog rijetkog uočavanja i bilježenja. Od 64 autohtone sredozemne vrste, čak 25 ispunjava barem jedan kriterij neprimjetnosti, dok je još 13 vrsta koje su se ranije smatrale rijetkima danas zabilježeno češće. Sve takve vrste pojavljuju se u sjevernom i istočnom Mediteranu, uglavnom na područjima gdje se najviše istražuje, a riječ je gotovo isključivo o vrlo malim obalnim ribama, bez jasne povezanosti s određenim tipom dna ili dubinom.

Pregledni rad naglašava da je rijetkost stvarna osobina vrste, povezana primjerice s većim rizikom od izumiranja, dok neprimjetnost ponajprije odražava nedostatak podataka i ograničeno znanje. Zbog toga dr. Kovačić upozorava da neprimjetnost često dovodi do nejasnih ili pogrešnih procjena ugroženosti te naglašava potrebu za sustavnim, kvantitativnim pregledima nalaza i istraživanjima koja povećavaju broj pouzdanih zapisa, poput opsežnih terenskih istraživanja i zajedničkih, sinteznih radova, poručuju s Instituta.

Rad možete pročitati OVDJE.

D.G.