Gdje je poznata jahta Saddama Husseina?

Direktori danskog brodogradilišta Helsingor Vaerft nisu mogli vjerovati svojim očima kad im je stigla zapovijed iračkih vlasti, napisana na arapskom, kao naredba iračkog Ministarstva obrane - "Želimo kupiti takav brod"...

Sa svojih 82 metra, ova motorna jahta bila je u to vrijeme među najvećima takve vrste na svijetu.

Odnos s režimom Saddama Husseina krajem 1970-ih, održavao je ustvari ovo dansko brodogradilište Danskoj, na životu, tako što je još pet narudžbi za brodove stiglo iz te bliskoistočne zemlje, piše Boat International.

Ipak, ništa nije moglo proći bez kontroverzi. Sljedeća narudžba bila je za tri roll-on/roll-off trajekta, ali je načelnik glavnog stožera Iraka zahtijevao i ratne brodove iz ovog danskog dvorišta.

- To nije dolazilo u obzir iz političkih razloga - prisjeća se u svojim memoarima generalni direktor brodogradilišta Helsingor Vaerft, Esmann Olesen.

Suludi zahtjevi

1980. godine šef iračke flote došao je na ideju prilagodbe dizajna istraživačkog broda za izgradnju predsjedničke jahte. Nakon dugih pregovora koji su uključivali posjete Iraku i izaslanstva uskog admiralitetnog osoblja iz Bagdada, postignut je dogovor o brodu koji je ušao u knjige narudžbi kao broj 423.  

Admiral Abdul Dairi i njegovo osoblje došli su u Kopenhagen potpisati ugovor koji smo on i ja već dogovorili u Bagdadu. Stigao je, izjavivši da mu je predsjednik Saddam Hussein izričito naredio da ništa ne potpisuje, osim ako ne damo dodatnih pet posto popusta, kao i 10 velikih autobusa i četiri automobila Mercedes-Benz kao znak dobre volje - prisjeća se Olesen.

Uslijedio je niz bezuspješnih sastanaka, prije nego što je admiral izjavio da će se vratiti kući bez potpisa.

- Naravno, nisu dobili sniženje cijene od pet posto, ili 10 autobusa, ili četiri Mercedesa, ali bio je tu skroman iznos za rezervne dijelove.

Specifikacije za Husseinovu jahtu su izgubljene ali se zna da je raskošno opremljena. Bilo je u njoj 14 kabina za goste te za 35 članova posade. Ključna značajka nesumnjivo je bio predsjednički apartman, koji je zauzimao čitavu palubu broda i uključivao ured i namjensku brijačku stolicu namijenjenu održavanju predsjednikovih zaštitnih brkova u vrhunskom stanju.  

Stvarna cijena nove predsjedničke jahte nikada nije objavljena, ali glasine koje kruže Irakom su da je jahta koštala 25 milijuna dolara (11 milijuna funti po cijenama iz 1980.).

Ono što je, međutim, sigurno jest da je brodogradilište ostvarilo ogroman gubitak, velikim dijelom zbog stalnog uplitanja iračkih dužnosnika.

- Zahtijevali su nerealne promjene i poboljšanja bez dodatnih naknada ili produljenja rokova - kaže Tenna Bülow, arhivistica muzeja Elsinore.

Središnji dio bio je prostrani krevet kao iz bajke, s obješenim zavjesama i bogatom nadstrešnicom. Svileni tepisi, zlatni list, razrađene obloge i stolice u stilu Luja XV upotpunili su sliku.

Krevet je gotovo bio izvor diplomatskog incidenta na dan isporuke. Jedan od pomorskih nadzornika sjeo je na krevet a u isto vrijeme, jedan od Iračana ušao je kroz vrata. Situacija je brzo eskalirala, ne samo zato što se zaposlenik brodogradilišta usudio dotaknuti predsjednikov krevet, već i zato što je bio nevjernik.

Prekrivač je uklonjen a zamjena je naručena iz Pariza i to uz velike troškove. Začudo, nadzorniku je bilo dopušteno da odnese prekrivač kući, gdje ga je dugi niz godina koristio na vlastitom krevetu. Sad je taj isti prekrivač zvijezda u muzeju Elsinore.

Irački diktator nije proveo ni jednu noć na brodu

Ironično je da irački diktator zapravo nikada nije proveo ni jednu noć na brodu. Jahta je dobila ime Qadissiyat Saddam, po uzoru na mitsku bitku između iračkih Arapa i veće perzijske vojske u sedmom stoljeću. Bila je to projekcija moći u kontekstu iransko-iračkog rata, koji je započeo godinu dana prije, 1980. godine. Isprva je jahta bila usidrena u Basrahu, ali kada su iranske snage napredovale duž donjeg Tigrisa 1986. godine, žurno je poslana na sigurno u saudijsku kraljevsku luku Jeddah na Crvenom moru.

I tamo je ostala sve dok Saddamov krvavi režim nije srušen invazijom pod američkim vodstvom 2003. Jahta je očito bila dobro održavana uz saudijsku kraljevsku flotu, sa stalnom posadom od 12 članova. U nekom trenutku tijekom tih 17 godina, Saudijci su počeli svojatati brod i preimenovan je u al-Yamamah ("golubica").

Zatim, kada je Saddam pogubljen 2006. godine, jahta je prebačena u Aqabu, jedinu luku regionalnog saveznika Jordana.

Uvjeti transfera izgledali su u najmanju ruku mutno – je li to bio poklon ili je jahta posuđena? Ovo se pitanje ponovno postavilo 2007. godine, kad se jahta pojavila na prodaji u Nici s cijenom od 17 milijuna funti. Do sada su je već zvali 'Basrah Breeze' a fotografije su prikazivale raskošnu unutrašnjost, posebno raskošni apartman mrtvog diktatora, ali kod kupaca nije bilo puno interesa.

Nova iračka vlada bila je u potrazi za milijardama dolara koje je Saddam opljačkao, pa je veleposlanik u Francuskoj podigao uzbunu kad je pročitao da je jahta na prodaju. Trgovački sud u Nici uredno je naložio da se jahta zaplijeni 31. siječnja 2008.

Jahta je stavljena na prodaju od strane offshore kompanije na Kajmanskom otoku.

- Sudeley Capital bila je offshore tvrtka, čiji je kapital držala druga offshore tvrtka, čiji je krajnji ekonomski korisnik bio jordanski kralj - objašnjava Amir-Aslani.

"Unutra je bila skrivena soba - ne možete je vidjeti ako ne znate gdje je"

Početkom veljače 2008. policija i sudski izvršitelj ukrcali su se na jahtu kako bi potražili dokaze o pravom vlasniku. Pronašli su dokument o osiguranju, koji je izdao Lloyd's iz Londona, na ime iračkog dužnosnika.

- Nitko nije osporavao da je prvotni vlasnik doista Saddam Hussein, a time i iračka država - nastavlja Amir-Aslani.  

Sud je u srpnju presudio da jahta pripada iračkom narodu. Glasnogovornik vlade Ali al-Dabbagh objavio je da bi jahtu Basrah Breeze, bilo pametno prodati.

Odluka iračke vlade o povratku jahte kući poštedjet će Bagdad mogućnosti suočavanja s drugim zahtjevima i uštedjeti joj pristajanje i troškove posade, priopćilo je ministarstvo. Francuski boravak ipak je koštao 2 milijuna dolara pravnih, posadnih i remontnih naknada.

Iračani nisu bili sigurni što učiniti sa svojom novom igračkom, navodi se u izvješću lokalnog novinara Ali Abua. Iako su se neki nadali da bi se jahta mogla koristiti za vjenčanja i bankete, a ministar je predlagao trajektnu liniju za poduzetnike ili hodočasnike, mnogi su se više bavili pouzdanim pristupom vodi i električnoj energiji.

Basrah Breeze stavljen je pod skrb sveučilišta, gdje je od 2014. služio kao istraživački brod za Centar za znanost o moru.

Unutra je bila potpuno skrivena soba – ne možete je vidjeti ako ne znate gdje je. Spavao sam u ovoj sobi jedne noći." Douabul se također usudio spavati u predsjedničkom krevetu - tijekom svoje jedine znanstvene ekspedicije do danas, 2015. godine. "Krevet nikada nije bio korišten", smije se. "Skromno, volim reći da sam ja prvi koji je spavao u njemu.

Nije pogodna za znanstvena istraživanja

Jahta nije pogodna za rad znanstvenika, što se pokazalo tijekom desetodnevne ekspedicije kako bi istražili dijelove Perzijskog zaljeva u kojima su ponovno otkriveni koralji.

Brod također zahtijeva skupo održavanje. Kaže se da su motori zdravi, ali trupu je prijeko potrebno ponovno bojanje, a zbog neodržavanja klimatizacija je puna rupa. Samo rad na trupu mogao bi koštati 1,5 milijuna dolara - novac koji jednostavno nije dostupan. U iračkim vodama nema mjesta s kapacitetom za podizanje jahte duljine 82 metra.

Sada postoje nade da će jahta postati plutajuća izložba u Muzeju Basrah, smještenom u Saddamovoj bivšoj palači. Direktor Qahtan Alabeed razvija dio muzeja posvećen lokalnoj brodogradnji.  

- Ako mene pitate, vlada je dovedena u zabludu da uzme ovu jahtu, jer je nemaju mogućnost koristiti pravilno ili komercijalno - kaže bivši irački direktor Centra za znanosti o moru Ali Douabul.

Sada vjeruje da jedino rješenje leži izvan Iraka.  

- Možda bi se netko poput Međunarodne pomorske organizacije trebao pobrinuti za to, jer Iračani neće. Tada postaje svjetska baština - zaključak je Iračana.

I.G.