Engleski plemić koji se zaljubio u Split: Kako je arhitekt oxfordskih fakulteta otkrio Dalmaciju svijetu

Sir Thomas Graham Jackson (1835–1924) bio je ugledni engleski arhitekt koji je svojim radom obilježio britansku arhitekturu 19. i početka 20. stoljeća.

Rođen je 1835. godine u Londonu, a ostao je zapamćen po projektima na Oxfordskim sveučilištima, uključujući Hertford i Brasenose College te poznati Bridge of Sighs. Za svoj doprinos arhitekturi dobio je Royal Gold Medal 1910. godine i uzdignut je u baronet 1913. godine.

Posjeti Dalmaciji

Jackson je zajedno sa suprugom Alice posjetio Dalmaciju 1882., 1884. i 1885. godine, fasciniran ljepotom krajolika, spomenika i narodnih nošnji. Tijekom putovanja izrađivao je crteže dalmatinskih gradova, spomenika i umjetničkih djela. Ta su iskustva objedinjena u trovezanom putopisu: Dalmatia, the Quarnero and Istria: with Cettigne in Montenegro and the Island of Grado, Oxford, 1887.

Suradnja s Franom Bulićem

Tijekom putovanja Jackson je upoznao hrvatskog arheologa rev. Franu Bulića, ravnatelja Arheološkog muzeja u Splitu, koji mu je pomagao pri proučavanju spomenika. Zajedno su promatrali krov katedrale i baptisterija u Splitu, koristili plan Salone za Jacksonove crteže te interpretirali mozaik u Manastirinama. Jackson je Buliću zahvalio u predgovoru knjige i poklonio mu sve tri knjige sa svojim ex librisom i posvetom.

Fokus na Split i Dioklecijanovu palaču

Jackson nije sudjelovao u arhitektonskim projektima Dioklecijanove palače, ali je tijekom svojih putovanja proučavao Split i okolna arheološka nalazišta. Posebno se posvetio Saloni i bazilici u Manastirinama, čije je planove objavio u knjizi. U svojim člancima, kao što je članak u Transactions of the Royal Institute of British Architects (1887), sumirao je svoje dojmove o dalmatinskoj arhitekturi i povijesti, uključujući Dioklecijanovu palaču.

Iako knjiga izazvala različite reakcije, uključujući kritike zbog povijesnih dijelova temeljenih na protalijanskim izvorima, njena publikacija potaknula je međunarodni interes za dalmatinsku arhitekturu. Bulić je pokušao omogućiti talijanske prijevode dijelova koji se tiču Splita, Dioklecijanove palače, katedrale, Peristila i Salone u Bulletinu, ali neki prijevodi nisu nikada objavljeni.

Jacksonovi crteži i planovi služili su kasnijim istraživačima, uključujući Georgea Hubbarda, koji je 1910. godine u Royal Institute of British Architects održao predavanje o arhitekturi istočne obale Jadrana, koristeći Jacksonove ilustracije.

Milo Miklaušić, kap.