Ovaj rad analizira dvadesetu obljetnicu Konvencije o pomorskom radu (Maritime Labour Convention, MLC), usvojene 23. veljače 2006. pod okriljem Međunarodne organizacije rada (ILO). MLC, koja je stupila na snagu 2013. godine, predstavlja ključni normativni instrument u međunarodnom pomorskom pravu jer je konsolidirala oko sedamdeset prethodnih instrumenata o radnim uvjetima pomoraca u jedinstveni, provedivi globalni kodeks. Dvadeset godina od usvajanja, članak razmatra njezin regulatorni domet, mehanizme provedbe, relevantne izmjene i dopune, kao i trajne izazove — od napuštanja posada i neisplaćenih plaća do pritisaka uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19 i geopolitičkom nestabilnošću. Rad zaključuje da, iako MLC čini robusnu globalnu osnovu za dostojanstven rad na moru, njezina učinkovitost ostaje izravno ovisna o dosljednoj volji država zastave i luke da je u punoj mjeri provode.
Brodarstvo je jedna od najstarijih i najglobalnijih industrija, a pomorci koji je pokreću dugotrajno su bili lišeni koherentne međunarodne zaštite radnih prava. Fragmentiranost normativnog okvira, koji je u trenutku usvajanja MLC-a obuhvaćao desetke konvencija i preporuka različitog dosega i ratificiranosti, stvarala je nesigurnost i nejednake uvjete na globalnom tržištu. Konvencija o pomorskom radu, usvojena konsenzusom vlada, brodovlasnika i sindikata pomoraca na Međunarodnoj konferenciji rada u Ženevi 23. veljače 2006., označila je prekretnicu u međunarodnom radnom pravu.
Dvadeseta obljetnica njezina usvajanja, obilježena u veljači 2026. zajedničkom izjavom ILO-a, Međunarodne brodarske komore (ICS) i Međunarodne federacije prometnih radnika (ITF), pruža prigodu za sustavnu akademsku valorizaciju konvencijskog okvira. Ovaj rad nastoji odgovoriti na sljedeća istraživačka pitanja: Koje su temeljne normativne inovacije MLC-a? Na koji su način mehanizmi provedbe oblikovali stvarne uvjete rada na brodovima? Koje trajne strukturne slabosti ograničavaju njezin regulatorni učinak?
Prije usvajanja MLC-a, međunarodni radni standardi u brodarstvu bili su raspoređeni u gotovo sedamdeset instrumenata ILO-a, od kojih su mnogi imali nisku stopu ratifikacije ili zastarjele odredbe. Takvo stanje pravne razdrobljenosti onemogućavalo je dosljednu provedbu i stvaralo prostor za pojavu tzv. "zastava pogodnosti" (flags of convenience), kojima su brodovlasnici nastojali izbjeći rigoroznije radne standarde.
MLC je sve relevantne instrumente konsolidirala u jedinstven dokument strukturiran oko pet naslova koji pokrivaju minimalne uvjete za rad na brodu, uvjete zaposlenja, smještaj i prehranu, zaštitu zdravlja i medicinsku skrb, socijalnu skrb te provedbu i sukladnost. Ovakva arhitektura konvencijskog teksta olakšala je ratifikaciju, koja je do danas dostigla razinu koja obuhvaća veliku većinu svjetske bruto tonaže. Prihvaćanje MLC-a opisano je u literaturi kao 'četvrti stup' međunarodnog pomorskog prava uz temeljne instrumente Međunarodne pomorske organizacije (IMO).
Jedan od ključnih doprinosa MLC-a jest uspostava dvojnog provednog mehanizma koji kombinira kontrolu države zastave (flag state control) i kontrolu države luke (port state control). Države zastave dužne su osigurati da brodovi koji plove pod njihovom zastavom budu certificirani sukladno konvencijskim standardima, dok države luke zadržavaju pravo inspekcije stranih brodova koji uplovljavaju u njihove luke i zadržavanja onih koji ne ispunjavaju propisane uvjete.
Ovaj dvostupanjski sustav nadgradio je prethodni model koji se oslanjao gotovo isključivo na obvezu države zastave, čija provedba je u praksi bila neravnomjerna. Uvođenjem prava inspekcije države luke, MLC je stvorio mehanizam koji smanjuje poticaje za regulatornu arbitražu i jača odgovornost brodovlasnika bez obzira na registar broda. Empirijski podaci inspekcijskih tijela, poput Pariškog memoranduma o razumijevanju (Paris MOU), upućuju na poboljšanje sukladnosti u ključnim područjima smještaja i odmora posade u godinama nakon stupanja MLC-a na snagu.
Jedna od strukturnih prednosti MLC-a jest njezin karakter 'živog instrumenta' (living instrument), koji Posebnom tripartitnom odboru (Special Tripartite Committee) daje ovlast za usvajanje izmjena bez potrebe za cjelovitom revizijom konvencije. Ova inovativna metoda ažuriranja normi razlikuje MLC od ranijih ILO instrumenata i omogućuje brzu reakciju na promijenjene okolnosti.
Dosadašnje izmjene ojačale su zaštitu u slučajevima napuštanja broda i posade, uvele obavezno financijsko osiguranje brodovlasnika, pojačale zaštitu od uznemiravanja i nasilja na brodovima, te odgovorile na specifične izazove koje je donio globalni poremećaj smjene posada uzrokovan pandemijom bolesti COVID-19. Potonji je primjer posebno ilustrativan jer je pokazao sposobnost institucionalnog okvira da reagira i u kriznim okolnostima, iako s određenim vremenskim pomakom koji je tisućama pomoraca stvorilo znatne teškoće.
Globalna pandemija bolesti COVID-19 postavila je pitanje statusa pomoraca u središte međunarodnopravnog i političkog diskursa. Zatvorenost granica i obustava putnog prometa uzrokovala je tzv. 'krizu smjene posade' u kojoj su deseci tisuća pomoraca ostali na brodovima znatno dulje od ugovorene dužnosti, dok su drugi ostali zarobljeni na kopnu bez mogućnosti ukrcaja. Ova kriza, koja je trajala od proljeća 2020. do sredine 2021. godine, eksponirala je sustavne nedostatke u normativnoj zaštiti pomoraca i nekoherentnost nacionalnih politika u priznavanju njihove ključne uloge u globalnoj opskrbnoj mreži.
U kontekstu 20. obljetnice, ILO, ICS i ITF zajednički su obnovili poziv vladama da formalno i pravno priznaju pomorce kao ključne radnike (key workers). Formalizacija tog statusa, koji bi podrazumijevao posebne odredbe za putovanje i smjenu posada u izvanrednim situacijama, ostaje jedno od otvorenih normativnih pitanja na koja MLC sam po sebi ne daje izričit odgovor.
Unatoč nespornim normativnim dostignućima, dvadeset godina primjene MLC-a ukazuje i na strukturna ograničenja njezine provedbe. Zajednička izjava iz veljače 2026. identificira nekoliko problema: nezakonite napade na brodove i piratstvo, slučajeve napuštanja posade od strane brodovlasnika, kronični umor posade uzrokovan nedovoljno satima za odmor koji ispunjavaju formalnu ali ne i stvarnu svrhu odmora, neisplaćene plaće te uskraćivanje prava na slobodne izlaske u lukama (shore leave).
Akademska literatura (vidi npr. Doumbia-Henry 2015; Gekara i Sampson 2019) upozorava na tzv. 'jaz provedbe' koji nastaje između formalnih konvencijskih standarda i stvarnih uvjeta na brodu. Ovaj jaz najizraženiji je na brodovima manjih brodovlasnika registriranih pod zastavama s ograničenim administrativnim kapacitetima za nadzor. Geopolitička nestabilnost, klimatska tranzicija i promjene u globalnim prometnim tokovima dodatno opterećuju sektor i nose potencijal za nove normativne praznine koje dosadašnji okvir nije anticipirao.
Pored zaštitne funkcije, MLC ima i tržišnu regulatornu dimenziju koja se u akademskom diskursu ponekad podcjenjuje. Uspostavljanjem obvezujućih minimalnih standarda za sve brodove koji uplovljavaju u luke država stranaka, Konvencija smanjuje poticaje za dampingom radnih troškova kao elementom konkurentske prednosti. Brodovlasnici koji ulažu u sukladne uvjete rada ne nalaze se više u sustavno nepovoljnijem tržišnom položaju u odnosu na one koji te standarde zaobilaze.
Ova dimenzija MLC-a čini ga relevantnim i s aspekta teorije regulatorne međunarodne ekonomije, posebno u raspravama o interakciji između liberalizacije trgovine i radnih standarda koje se razvijaju u okvirima Svjetske trgovinske organizacije i bilateralnih trgovinskih sporazuma. MLC u tom smislu funkcionira kao minimalni socijalni standard koji je uspješno inkorporiran u tržišne poticajne strukture, što je rjeđa pojava u međunarodnom radnom pravu.
Dvadeset godina od usvajanja, Konvencija o pomorskom radu ostaje jedan od najznačajnijih doprinosa međunarodnog radnog prava u 21. stoljeću. Njezina tripartitna geneza, sveobuhvatni materijalni doseg, dinamički mehanizam ažuriranja i dualni provedbeni sustav čine je normativnim modelom vrijednim proučavanja i u širem kontekstu globalne regulacije rada. Iskustvo s pandemijom bolesti COVID-19 potvrdilo je njezinu otpornost, ali i razotkrilo granice koje su svjesno ili nesvjesno ostavljene normativno otvorenima.
Suočen s novim izazovima — digitalnom transformacijom brodarstva, energetskom tranzicijom flote i rastućom geopolitičkom fragmentacijom globalnih tokova — institucionalni okvir MLC-a morat će nastaviti s razvojem. Krajnji je zaključak, koji je konzistentan s pozicijama svih triju relevantnih međunarodnih aktera, nedvosmislen: okvir funkcionira, ali samo kada ga vlade dosljedno i u punom opsegu provode. Razlika između normativnog ideala i stvarnosti mora biti stalni predmet akademskog i političkog nadzora.
Milo Miklaušić, kap.
Doumbia-Henry, C. (2015). "The Maritime Labour Convention, 2006: A New Paradigm for Labour Regulation at Sea." International Journal of Marine and Coastal Law, 30(1), 1–21.
Gekara, V. O., i Sampson, H. (ur.) (2019). The World of the Seafarer: Qualitative Accounts of Working in the Global Shipping Industry. Cham: Springer.
International Labour Organization (2006). Maritime Labour Convention, 2006 (MLC, 2006). Geneva: ILO.
International Labour Organization, International Chamber of Shipping, i International Transport Workers' Federation (2026). Joint Statement on the 20th Anniversary of the Maritime Labour Convention. Geneva/London.
Mansell, J. N. K. (2009). Flag State Responsibility: Historical Development and Contemporary Significance. Heidelberg: Springer.
Papanikolaou, A. (ur.) (2014). Risk-Based Ship Design: Methods, Tools and Applications. Berlin: Springer.
Piniella, F., Silos, J. M., i Bernal, F. (2013). "Will the MLC, 2006 Improve Working and Living Conditions at Sea?" WMU Journal of Maritime Affairs, 12(2), 127–139.
Stopford, M. (2009). Maritime Economics (3. izd.). London: Routledge.
Europska unija produljila je pomorsku vojnu operaciju EUNAVFOR ASPIDES u Crvenom moru do 28. veljače 2027. godine. Za taj je
Kontejnerski brod MSC Baltic III više od godinu dana nakon nasukavanja i dalje se nalazi na istoj poziciji uz obalu
LISABON - Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) je specijalizirana agencija Europske unije, osnovana 2002. godine, s ciljem jačanja sigurnosti
Nakon neslužbenih natpisa o gubitku pogona trajekta "Ston" te udaranju u tegljače u Luci Ploče prilikom zaustavljanja, stigao
Jadranski web portal
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev
