ZEMLJA GURMANIJA Frigana trlja ili barbun

Veseli nas primiti u društvo strastvenog gurmana. Povijesničara riječi, arheologa djela, ali i spize. Ravnatelja šibenskog muzeja kojeg smo imali već prilike čitati na ovim stranicama jer u posljednje vrijeme šibensko zlato izvire iz donedavno zapuštenih tvrđava, vinograda, polja, podmorja. Mr.sc. Željko Krnčević, dobrodošao u rubriku koja će osvježiti našu morsku i uzmorsku gastronomiju. Ovo neće biti sasvim obični recepti, jer će uz malo priče i jednostavne artikle, biti bliske običnom puku. Onako, kako se kuhalo nekad…

Pisati o hrani iliti spizi u današnje vrijeme kada je kako kažu, to IN, nije baš jednostavno. Gdje god klikneš eto i spize, eto i šefova, eto i kuvara i kuvarica, eto i žirija, eto i nagrade, i tuge i radosti. Eto mnogih novih lijepih recepata, ali, brate, ima i onih koje ni mačka ne bi okusila – ponjušila bi, okrenula guzicu, mahnula repom i otišla.

Ali šta ćemo, davno je rečeno O tempora, o mores. A sve je u biti tako jednostavno. Namirnice koje imamo tu negdje, blizu, u našem slučaju u moru ili pored mora. Naravno, svaki kraj ima svoje. Jela su to koja su generacije othranila. I tu je naravski uvijek bilo razlike. Onih koji su mogli uživati u rapsodijama okusa u skupljim bokunima, a više onih koji su tek s vremena na vrijeme sebi mogli priuštiti koji bolji bokun, zadovoljavajući se onim dostupnim. No, nećemo o tome, to je za neku drugu priču.

Do ovoga o čemu ćemo ponekad, s vremena na vrijeme, kako dozvoli vrijeme, usud i mjesto, dođosmo u razgovoru moj stari prijatelj Jurica i ja. Eto, ja koji put spremim, fotografiram i stavim na Facebook. To mi drago. A uz to, već nekoliko godina sa suradnicima radim na TV Šibenik emisiju Gurmanske ćakule. Pogledajte na YouTube, radimo čisto volonterski, iz ljubavi, bez neke velike produkcije. Nek’ ostanu običaji zabilježeni.

I tako eto, ajmo koji put stavit na naš Morski.hr o morskoj, uzmorskoj i primorskoj hrani. Onoj jednostavnoj, svakodnevnoj, koju možemo kupit na našim peškarijama i pazarima, uz koji „moderni dodatak“. A uz to sam na dijeti, pa naša iskonska kuhinja itekako dobro dođe.

Dakle, ajmo malo frigane ribe s prilozima. I to ovaj put za dvije osobe za 30 kuna.

Trilja, trlja ili barbun

Ne ona skupa velika koju možeš naći samo po gostionama. Ovo je ona narodna. Kad je friška izvrsna je.

Ne trebam vam govorit kako se friga. Jedino je različito šta sam ih frigao u pirovom brašnu. Odmah nakon friganja posolih ih i to s visine od 53 cm da se sol dobro rasporedi. Uz to sam skuhao i kaula, polio ga lipim uljem i limunom. Dodao sam i šaku maslina

Osim toga, naribao mrkve i repe, začinio kako mi je po guštu. I eto ga, lipa lagana večerica. Bez kruha, vrime je od dijete. I znate onu staru dobru za trilje, kako ih mi u Šibeniku zovemo – “La testa di barbon no magna gatto e paron.” Oliti po naski glavu od trilje ne ide mačka nego gospodar.

Željko Krnčević