5 min. čitanja

AUTOPSIJA PLISKAVICE Krv, rane, tragovi zuba i sumnjivo unakažena peraja

AUTOPSIJA PLISKAVICE Krv, rane, tragovi zuba i sumnjivo unakažena peraja
Foto: Youtube screenshot

Lešina mrtve životinje leži na stolu. Pokraj nje, pladanj s oštrim oštricama, kliještima i nečim što izgleda kao vrtni pribor. Tijelo - tamnoputo odozgo, ali blijedo odozdo - pronađeno je na plaži u Barmstonu, Yorkshire, s leđnom perajom koja misteriozno nedostaje. Radi se o pliskavici.

Tragovi zuba sugeriraju napad dobrog dupina; repni metilj koji nedostaje može biti posljedica zalutalog ribolovnog pribora; rane može uzrokovati propeler broda.

Obično je vlasnik zemljišta odgovoran za zbrinjavanje mrtvih kitova (što uključuje sve kitove, dupine i pliskavice) koje naplavi more na njihovoj plaži. Ali kad je lešina dovoljno svježa, životinja se može poslati u London, gdje tim za obdukciju – sastavljen od znanstvenika, toksikologa i patologa – pokušava dešifrirati ne samo kako je životinja umrla nego i kako je živjela, piše The Guardian.

Svake godine oko 150 morskih sisavaca podvrgnuto je obdukciji kroz Program istraživanja nasukavanja kitova (CSIP). Tijekom 32 godine koliko se program provodi u UK-u, izvršeno je oko 4500 obdukcija.

Nije jednostavan pothvat izvaditi mrtvog kita s plaže jer životinje su teške i vrijeme je tu od presudne važnosti.

One se tad nose na Institut za zoologiju, pokraj nastambe za žirafe u londonskom zoološkom vrtu u Regent’s Parku, gdje radi i znanstvenik Rob Deaville.

Tijelo s početka priče držano je u zamrzivaču otkako je pronađeno još u ožujku, čekajući Deavillea, čiji je primarni cilj u CSIP-u istražiti ljudske faktore uzročnike smrtnosti: drugim riječima, tko je ustvari ubio pliskavicu?

Uobičajeni sumnjivci variraju, ovisno o vrsti. Za lučke pliskavice, to su često glad, ili slučajni ulov i završavanje u ribolovnoj opremi ili pak napad dobrog dupina. Međutim, često tome pridonose i drugi čimbenici, uključujući onečišćenje – kemikalije, plastika ili buka brodova.

Svaka disekcija nudi pogled na ovaj oceanski svijet, a Deaville ih je napravio tisuće u svoje 24 godine na poslu.

- Mrtva životinja na plaži očito je tužan događaj, ali daje nama, kao znanstvenicima jedinstvenu priliku da pokušamo naučiti što je više moguće o njima - objašnjava Deaville.

Njegovi alati, položeni na pladanj ispred nas, uključuju ravnalo, kaliper, razne pincete i oštrice duge desetak centimetara. Tu su i odvijač, vrtne škare i kružna pila zlokobnog izgleda.

Najprije obavlja detaljna vanjska promatranja leša. Ovdje je tijelo pliskavice više spljošteno nego zaobljeno, što ukazuje na lošu uhranjenost. Istrošeni zubi ukazuju na stariju jedinku te skriveni penis jer skrivaju penis kad se ne pare, za maksimalnu racionalizaciju – potvrđuje da se radi o mužjaku.

Najveći trag je leđna peraja koja nedostaje

Njezin neravni rub je "u skladu s" djelovanjem pliskavice kao svojevrsnog čistača, kaže Deaville, a oko ruba ove peraje također postoje rane koje zacjeljuju - mogle bi biti od napada sivog tuljana, kaže on. Slični su tragovi oko glave, prsnih peraja i duž lijeve strane tijela. Ostale svježe ogrebotine na repnim metiljima upućuju na to da je ovu životinju voda isprala dok je još bila živa, a zatim je ozlijeđena kad je udarena.

Deaville uzima uzorke tkiva koji će biti poslani na analizu kako bi se utvrdilo koliko vremena prije smrti su nastale te ozljede. "Sastavljamo tragove u svakoj fazi", kaže on.

Neke od najvrjednijih informacija dolaze iz sala, masnog sloja ispod kože koji služi kao izolacija i skladište energije. U salu često završavaju otrovni zagađivači koji vole masti.

- To je najvažniji uzorak koji ćemo prikupiti jer će ići na analizu zagađivača - kaže Deaville dok odrezuje pravokutnik sala, blizu baze leđne peraje.

CSIP ima jedan od najvećih svjetskih skupova podataka o izloženosti kitova morskim zagađivačima. Tijekom godina testirali su razne zagađivače - od pesticida DDT do "antivegetativnih" sredstava koja se koriste na brodovima. Nekih otrovnih kemikalija, kao što su usporivači plamena iz namještaja i tekstila, sve je manje; drugi, kao što su PFAS ili "forever chemicals", posebno su otporni na degradaciju.

Deaville je najviše zabrinut zbog PCB-a (polikloriranih bifenila) – sintetičkih industrijskih kemikalija koje su globalno zabranjene od 1980-ih, ali se i dalje nakupljaju u morskim sisavcima.

Kemikalije smanjuju imunološku funkciju životinje i, "podmuklije", utječu na reprodukciju - kao što su prvi pokazali njegovi kolege iz CSIP-a 1999.

- Dakle, populacija kitova možda dugo neće imati mladunče, iako bi trebali biti reproduktivno aktivni. Godine 2016. orka imenom Lulu nasukala se na hebridskom otoku Tiree i otkriveno je da ima najviše zabilježene razine PCB-a u svom salu. Orke su vrhunski grabežljivci i te se kemikalije nakupljaju cijelim putem u hranidbenom lancu - kaže Deaville.

Dok Deaville skida sloj sala, pokazuje na različita područja krvarenja nalik želeu a što je dokaz udarca kad se pliskavica nasukala. Reže dio mišića s prsnog koša i smrad postaje neizdrživ.

Deaville uzima briseve iz izloženih pluća, slezene, jetre i bubrega koje će bakteriolog testirati na infekciju. On uočava neke čvrste bijele kvržice na jetri, znak parazitske infestacije, i koristi oštricu za rezanje paralelnih linija u jetri. Ove parazitske lezije su relativno normalne za pliskavicu.

Zatim važe jedan od testisa – mužjaci pliskavice ulažu puno energije u parenje, proizvode mnogo sperme i kao rezultat toga imaju relativno velike testise. Međutim, kemijsko onečišćenje utječe na njihovu veličinu: studija Rosie Williams, toksikologinje koja radi s Deavilleom iz 2021., povezuje visoke razine PCB-a sa smanjenom veličinom testisa kod mužjaka lučke pliskavice.

Utroba se počinje izlijevati iz šupljine na radnu površinu. Deaville ležerno komentira da miris postaje "pomalo čudan". On traži mikroplastiku - nijedna nije vidljiva u ovim utrobama, ali pronalazi neke standardnije dugačke, tanke parazitske crve i delikatne riblje kosti koje su bile nedavna večera.

Dok Deaville reže glavu, ima još krvarenja i zgusnute krvi. Ovdje se uključuje kružna pila. Zvuk je brutalan, ali Deaville je miran. Sve je u pronalaženju maksimalnog broja informacija.

Dakle, što je ubilo pliskavicu?

- Bilo je dokaza o nutritivnom gubitku s određenom atrofijom glavnih mišićnih skupina. To će utjecati na sposobnost pliskavice da pliva, roni i hrani se - kaže. Pronašao je parazite na više mjesta, uključujući pluća i dišne ​​putove, jetru i želudac - ali to vjerojatno nije bilo dovoljno da ga ubije.

Lezije oko glave su u skladu s prijašnjim, nefatalnim interakcijama sa sivim tuljanom. Infekcija u pozadini mogla je uzrokovati da se zaglavi. Sveukupno stanje pliskavice sugerira da je možda postojao zdravstveni problem.

Za sada nema indikacija za 'ubojstvo'. Izrada toksikoloških izvješća može trajati godinu dana, a životinja je najvjerojatnije umrla od koktela faktora.

Određivanje uzroka je složeno. Lakše je odrediti štetu od ribolovne opreme, na primjer, nego dokazati kako difuzno kemijsko onečišćenje može uzrokovati kronične zdravstvene učinke. Ali bez ovih krvavih autopsija, ne mogu se točno detektirati svi zagađivači koji prijete životinjama a koji su direktan utjecaj ljudi koji sustavno uništavaju živi svijet - zaključuje Deaville.

I.G.

Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2022 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.