Arhitekt i akademik Nikola Bašić: "Ostat ćemo bez zemlje zbog nekretninskih investicija u turizmu i postati stranci u vlastitoj zemlji"

Zašto je protivnik turističkih zona, a zagovornik turizma koji se ugrađuje u zajednicu? Što struka zamjera tzv. Bačićevim zakonima i u čemu vidi opasnost? Možemo li izdržati snažni nekretninski pritisak na prostor i hoćemo li zbog toga postati stranci u vlastitoj zemlji? O svemu tome, za HRT je govorio je čovjek koji je između ostalog "stvorio" zadarske Morske orgulje.

Kad govori o "arhitekturi" pripadnosti', što je sintagma koju je sam skovao, akademik Bašić misli na arhitekturu koja je komunikacijski medij, koja mora izraziti pripadnost zajednici i podneblju u kojima nastaje da bi tako ostvarila svoju autentičnost, ali istodobno bila promotor vrijednosti i specifičnosti prostora i zajednice u kojoj nastaje.

- Za mene je bitno da ta arhitektura uključuje i ljude, ne samo fizičke elemente, ne samo ono što predstavlja vrijednosti kulture i zajednice, nego i samog konkretnog čovjeka, ljude. I moje veliko zadovoljstvo jer, rekao bih, prakticiranje upravo one arhitekture gdje sam mogao ostvariti tu participativnost - rekao je Bašić.

Kometrirao je i trendove u arhitekturi i podijelio mišljenje da trebamo biti otvoreni novostima koje dolaze iz našeg globalnog okruženja, no ne smijemo ih nekritički prihvaćati. Ono što nam dolazi treba znati prepoznati kao vrijednost koju možemo povezati s našim vrijednostima i osobitostima.

- Ja to često govorim kao o arhitekturi koja se prevodi. Često uzimam za to jednu krasnu, gotovo metaforičku priču o Oliverovoj famoznoj pjesmi 'Trag u beskraju', koja u stvari djeluje tako naše, tako dalmatinski da mnogi ljudi nisu svjesni da je ta pjesma u stvari talijanska i da je nju interpretirao Oliver i učinio je našom pjesmom. E takvu stvar bi htio da se događa s arhitekturom.

Ne treba ništa uzimati kao gotovo tuđi proizvod. Možemo kupovati tuđa znanja i tuđa iskustva, ali ih moramo prevesti na naš jezik, kaže akademik Bašić.

Investitori, politika i ignoriranje struke

Bašić smatra da bismo trebali regulirati stanje u prostoru tako da se on razvija u smjeru koji će biti koristan za zajednicu danas i u budućnosti. No problem je što mi uopće nemamo viziju o prostoru, a strategija imamo toliko da njihov broj pokazuje koliko su besmislene, kaže akademik Bašić.

- Dakle, ono što nedostaje, to nedostaje vizija prostora, misao o prostoru, ideja o prostoru koja bi se artikulirala na nacionalnoj razini, dakle u našem Saboru... Niti jedna politička stranka u Hrvatskoj nema u svom programu ideju o prostoru!

Iako smo deklarativno za uređenje, u praksi zapravo želimo da se ništa ne mijenja, ističe akademik Bašić.

- To je jedna stihija koju nameće kapital, interes koji je u ovom trenutku zaista postao kreator onoga što se događa u prostoru. Mi sad imamo tzv. investitorsko planiranje prostora. Znači, koncentracija moći političke i koncentracija kapitala u jednoj kohabitaciji...kreiraju našu situaciju u prostoru danas.

U povodu prijedloga tzv. Bačićevih zakona stručnjaci su premijeru Plenkoviću uputili otvoreno pismo pozivajući da se uspori procedura donošenja tih zakona kako bi rješenja bila kvalitetnija, no nije ih se poslušalo. Kako kaže akademik Bačić, ignoriralo ih se.

- Najviše se bojim manipulacije. Pojmovnih tog zakona, a to je jedan od ključnih elemenata zakona, je toliko nekonzistentan da se može tumačiti bilo kako. primjerice, kad kažeš da je nešto naseljen otok ili nenaseljen, onda moraš znati što to znači. Znači, mora postojati definicija: naseljeni otok je to i to... Druga stvar je što mi imamo tamo nekih zakučastih pojmovnih definicija, npr. 'građenje koje se ne smatra gradnjom - rekao je Bašić.

Nekretninska euforija

Ministarstvo sad može direktno dogovarati urbanističke projekte mimo lokalne vlasti, ako procijeni da lokalna vlast nije dovoljno ažurna.

- Mi imamo problem ovisnosti. Mi smo svi, u cijelom društvenom presjeku, mi smo povezani s turizmom. Turizam je penetrirao kroz sve pore društva. On je jedna multivalentna pojava koja objedinjuje mnoge djelatnosti... Da nema turizma, ja ne znam što bismo mi arhitekti projektirali.

Zbog te nekretninske euforije koja je, opet, povezana s turizmom gdje se jedan golemi korpus građenja odvija mimo potreba društva za stvarnim stanovanjem i stvarnim životom, kaže akademik Bašić. Također ističe kako je veliki protivnik ekskluzivnih turističkih zona. To je turizam kakav nama ne treba - smatra Bašić.

- Mi naš turistički identitet gradimo na našem fantastičnom prostoru, prirodnom i kulturnom, i na našim ljudima koji su izgradili ovaj turizam, dali mu dušu, odredili ga na jedan način koji je, u stvari, ne postoji u europskim mediteranskim relacijama takav, tako jako prisutan i integriran u lokalnu zajednicu, koliko je to u Hrvatskoj. Te turističke zone su u pravilu planirane na najkvalitetnijim prostorima, onima koji imaju karakter primarne prirode. Ti bi prostori trebali biti sačuvani kao turistička scena, a bivaju pretvoreni u gradilište - dodaje i za kraj najozbiljnije upozorava na ono što "svi znamo ali i dalje se događa".

- Budući da je tržište gladno tih kvadrata koji su zapravo metaforičke zlatne poluge, kako se ulaže u zlato, tako se ulaže u nekretninu, samo prema različitim afinitetima ili mogućnostima to ljudi rade, tako da, zapravo, to je golemi pritisak na naš prostor... Ako ovim tempom nastavimo, mi ćemo ostati bez zemlje...Stanje je takvo, ja mislim, takvo da smo mi došli do granice, do jedne točke loma. Dolazimo do one točke iz koje se više nećemo moći vratiti. Nećemo moći kontrolirati taj proces i postat ćemo stranci u vlastitoj zemlji - ističe akademik Bašić.

J.T.