Prije 35 godina, 18. studenoga 1991. godine, nakon višemjesečne obrane pao je Vukovar. Njegova obrana ostala je trajno upisana u povijest Domovinskog rata. Ovaj je dan ujedno povod za prisjećanje na ratnu ulogu Jadrolinije, pomorce koji su svakodnevno riskirali živote održavajući pomorske veze, akcije u kojima su sudjelovali te stradale brodove i poginule kolege.
Uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje zato odajemo počast svim poginulima u obrani Hrvatske, a posebno se prisjećamo pomoraca.
Dok se na istoku Hrvatske branio Vukovar, Jadrolinijini brodovi povezivali su otoke s kopnom i održavali veze s jugom Hrvatske. Posade su plovile u uvjetima napada i blokada Jugoslavenske ratne mornarice, često noću i bez svjetala.
Sukob Jugoslavenske narodne armije sa Slovenskom teritorijalnom obranom 27. lipnja 1991. godine odrazio se i na promet na Jadranu. Brodovi Jadrolinije uključili su se u evakuaciju oko 10.000 putnika, uglavnom stranih turista koji su nastojali napustiti Hrvatsku. Najviše ih je prema Trstu prevezao trajekt Istra, uz pomoć Ilirije i Marka Pola. Umjesto uobičajenog početka ljetne sezone, posade su se tako suočile s evakuacijama i sve neizvjesnijim uvjetima plovidbe. Uprava Jadrolinije već je 2. srpnja proglasila radnu obvezu za sve pomorce i djelatnike na kopnu.
Tijekom ljeta sigurnosne prilike na moru dodatno su se pogoršavale. U kolovozu su brodovi Jugoslavenske ratne mornarice zauzimali strateške položaje oko Šibenika i Zadra, a njezine su se snage okupljale i kod Visa. Održavanje pomorskih veza sve je više ovisilo o ratnim okolnostima, a uz prijevoz putnika Jadrolinijine su posade preuzimale evakuacijske i opskrbne zadatke te prijevoz za potrebe obrane.
Među prvim stradalim brodovima bio je trajekt Klimno, koji je 4. kolovoza upućen na Novigradsko more. Nakon oštećenja tijekom napada, 11. rujna napadnut je i blokiran u novigradskom priobalju, gdje je djelomično potopljen. Tako se se posada Pelješčanke uključuje u prijevoz naoružanja za hrvatske postrojbe u akciji "Male bare", izbjegavajući blokade i ograničenja plovidbe. Već u prvim mjesecima rata brodovi i njihove posade tako postaju dio obrambenih i opskrbnih pravaca na Jadranu.

Prva pomorska blokada Jadrana počela je 17. rujna 1991. godine. Brodovi su morali ostati privezani u lukama, a redoviti promet između kopna i otoka bio je obustavljen. Za Jadrolinijine posade to je značilo i preuzimanje zadataka izvan redovnog prijevoza putnika. Pelješčanka je prevozila naoružanje i eksplozivna sredstva za potrebe Hrvatske vojske, dok je Ilirija u noći 22. rujna, nakon raketiranja motela Zagreb u Karlobagu, prevezla djecu i starije osobe izbjegle s gospićkog područja u sigurnost luke Rab.
Blokada je službeno završila 23. rujna, no opasnost za brodove i posade nije prestala. Tih je dana u luci Ploče život izgubio Mate Tomaš, konobar s Pelješčanke. Krajem rujna Jadrolinija uvodi svakodnevne dužobalne veze između Rijeke, Zadra, Splita i Dubrovnika, uključujući u promet i četvrti trajekt. Pomorski prijevoz postaje sve važniji za povezivanje sjevera i juga zemlje, u uvjetima sve nesigurnijih kopnenih putova.
Početkom listopada napadnut je i dubrovački kraj. Perast se 1. listopada, na povratku prema Dubrovniku, zbog blokade luke Gruž sklonio u Slano. Posada je istoga dana pokušala isploviti i potražiti sigurniju luku, ali joj je Jugoslavenska ratna mornarica naredila povratak. Tijekom napada na Slano i brod, pomorci su zaklon pronašli u obližnjoj šumi.
Do broda su ponovno uspjeli doći 4. listopada. Budući da ga više nisu mogli izvući iz ugroženog područja, odlučili su ga napustiti. Dio posade krenuo je s civilima pješice prema Dubrovniku, dok su kormilar Niko Nodilo, upravitelj stroja Pero Sršen i motorist Antun Matić pokušali preko Pelješca stići svojim obiteljima na Mljet. Poginuli su 5. listopada na području Slanoga.
Mjesecima nakon njihova nestanka trajala je potraga, uz proturječne informacije da se nalaze u zarobljeništvu. Tek je krajem travnja 1992. francuska ekipa Crvenog križa obavijestila Jadroliniju o pronalasku tijela koja bi mogla pripadati nestalim pomorcima. Obiteljima su identifikacija i pokop omogućeni nekoliko mjeseci poslije. Denis Čimić, također član posade broda Perast, pridružio se obrani Dubrovnika te je poginuo 7. listopada.

Druga je blokada počela je 3. listopada 19,č.lčćč.l,91. godine. Dio Jadrolinijinih posada nastavio je održavati veze s otocima unatoč zabrani plovidbe. Trajekti su danju ostajali u lukama, a noću plovili bez brodskih svjetala. Tijekom napada posade su morale napuštati brodove i tražiti zaklon.
Zapovjednik Lare Vinko Alibašić poginuo je 4. listopada od granate dok je pomagao unesrećenom sugrađaninu. Dva dana poslije život je izgubio Božidar Milić, vođa stroja trajekta Jazine. Poginuo je tijekom opće opasnosti i zamračenja u Preku kada je krenuo potražiti sigurnije sklonište.
Zračni napadi ugrožavali su i trajektne veze do Paga. Napadnuti su Sv. Juraj i Kačjak na liniji Prizna – Žigljen, pri čemu je poginuo jedan putnik. Oštećen je i Borik te je ozlijeđen član posade Jure Budanović. Borik je, zahvaljujući naporima posade ponovno osposobljen za plovidbu. Zbog napada na Paški most i prekida cestovnog prometa Jadrolinija je uspostavila dodatnu vezu Miletići – Fortica.
Istodobno su trajale pripreme za dopremu pomoći opkoljenom Dubrovniku. Jadrolinijina Slavija I isplovila je 28. listopada iz Rijeke, predvodeći Konvoj Libertas. Na putu prema Dubrovniku konvoj je u Mljetskom kanalu zaustavila Jugoslavenska ratna mornarica, a nastavak plovidbe dopušten je nakon pregovora i pregleda brodova. Ujutro 31. listopada u Gruž je uplovilo 29 brodova i brodica s oko 800 sudionika i humanitarnom pomoći. Dolazak konvoja ublažio je nestašicu osnovnih potrepština, no napadi na grad su se nastavili.
Već 8. studenoga počela je treća i najdulja pomorska blokada, koja je službeno trajala do 3. prosinca. Jadrolinija je ponovno morala obustaviti redovitu plovidbu. Ilirija i Liburnija zatekle su se na prisilnoj kontroli u Zelenici, odakle im je naknadno dopušteno isploviti prema Korčuli. Tijekom blokade napadnuti su Borik i Vira kod Paga, Postira u Gružu, koju je od potapanja spasio upravitelj stroja Marijan Banić, te Badija na liniji Biograd – Tkon.
Tijekom treće pomorske blokade napadnut je i Split. U granatiranju grada i trajektne luke 15. studenog 1991. godine pogođeni su Jadrolinijini trajekti Bartol Kašić i Vladimir Nazor. Na Vladimiru Nazoru poginuli su upravitelj stroja Dinko Maras i motorist Jure Kalpić, a Ante Vidović i Mate Domaćin su ranjeni. Borbe su se nastavile i sljedećeg dana, kada je Hrvatska ratna mornarica u Korčulanskom kanalu ostvarila jednu od svojih najvažnijih pobjeda u Domovinskom ratu.
Zajedničkim djelovanjem hrvatskih snaga brodovi Jugoslavenske ratne mornarice prisiljeni su na povlačenje, čime je znatno oslabljena pomorska blokada.
U tim je danima u Škabrnji je ubijen i Jadrolinijin pomorac Ivica Šegarić, kuhar s trajekta Slaven, koji je iz Zadra otišao po sina i trudnu suprugu. Istodobno je Slavija I plovila prema sjevernom Jadranu, prevozeći tisuće ljudi iz opkoljenog Dubrovnika. Iz gruške luke, koja je još gorjela nakon razornih napada, isplovila je 14. studenoga s više od 4.000 žena, djece, starijih i nemoćnih osoba te oko 200 bolesnika i ranjenika.
Po orkanskom jugu najprije je morala otploviti u Zeleniku na kontrolu, nakon koje je nastavila put prema sjeveru. Zbog napada na Split nije mogla pristati i iskrcati dio putnika, pa je nastavila prema Puli. Nakon gotovo 35 sati iscrpljujućeg putovanja, Slavija I uplovila je u Pulu 16. studenoga, nešto iza ponoći. Unatoč jakoj kiši, putnike su na obali dočekali građani i volonteri, osiguravši im hranu, tople napitke i smještaj. Tijekom te teške plovidbe jedan je putnik preminuo, a rođeno je dvoje djece.

Dok su se na Jadranu vodile borbe za uspostavu slobodne plovidbe, na istoku Hrvatske 18. studenoga 1991. godine, nakon višemjesečne obrane, pao je Vukovar.
Treća pomorska blokada završila je 3. prosinca, nakon pregovora predstavnika hrvatske Vlade i JNA u Splitu. Njezin završetak omogućio je postupnu obnovu pomorskog prometa, no opasnost za brodove i posade nastavila se i tijekom sljedećih ratnih godina.
Posljednja ratna razaranja Jadrolinijine flote zabilježena su u veljači 1993. godine, kada je djelomično potopljen trajekt Supetar, a teško oštećen Kačjak.
Dubrovnik je od 17. rujna 1991. godine bio pod pomorskom blokadom, a 1. listopada napadnut je s kopna, mora i iz zraka. Prekidom Jadranske magistrale pomorski je prijevoz postao ključan za opskrbu grada, u kojem se nalazilo oko 50.000 stanovnika i izbjeglica, suočenih s nestašicom vode, hrane i lijekova te prekidima opskrbe električnom energijom.
Kako bi se opkoljenom gradu dopremila pomoć, organiziran je Konvoj Libertas, predvođen Jadrolinijinom Slavijom I. Iz Rijeke je isplovio 28. listopada, a tijekom plovidbe prema jugu pridruživali su mu se drugi brodovi i brodice. U Splitu su se na Slaviju I ukrcali predsjednik hrvatske Vlade Franjo Gregurić, potpredsjednik Vlade Milan Ramljak te Stjepan Mesić, tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ i formalno vrhovni zapovjednik jugoslavenskih oružanih snaga.
Nakon isplovljavanja iz Korčule konvoj je zaustavila Jugoslavenska ratna mornarica, zahtijevajući da Slavija I otplovi na pregled u Zeleniku, a ostali brodovi vrate se u Korčulu. Mesić se uključio u pregovore i u razgovoru s admiralom Stanom Brovetom usprotivio razdvajanju konvoja, tražeći da se pregled obavi na moru. Nakon višesatnih pregovora dogovoreno je da brodovi budu pregledani u Mljetskom kanalu.
Pregledi su za posade značili dodatnu opasnost i neizvjesnost. Sa Slavije I je spušten brodski čamac u kojem su bili prvi časnik palube Zlatko Lacković i drugi časnik palube Raul Potočnik. Prešli su na patrolni brod JRM-a, gdje su zadržani kao taoci dok je trajao pregled. Za to su vrijeme pripadnici JRM-a pregledavali teret u garaži i otvarali pakete humanitarne pomoći. Pregled svih plovila u konvoju potrajao je četrnaest sati.
Konvoj je 31. listopada uplovio u Gruž, dopremivši humanitarnu pomoć i osnovne potrepštine. Njegov je dolazak bio izraz solidarnosti s Dubrovčanima i snažna poruka domaćoj i međunarodnoj javnosti o uvjetima života u opkoljenom gradu.

J.T.
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev