ZADARASKA POLJANA ŠIME BUDINIĆA "Od perivoja do kamenjara ili kad urbanizam izgubi dušu, a politika pamćenje"

ZADAR - Slučaj Poljane Šime Budinića nije samo komunalno pitanje. To je paradigmatski primjer sukoba dvije vizije grada: grada kao kulise za razglednice i grada kao živog organizma za svoje građane, kronologiju jedne pogrešne odluke u sjeni sv. Šime za Morski HR piše jedan Zadranin koji želi ostati anoniman.

Odlukom gradske uprave i uz suglasnost konzervatorske službe, s Poljane je uklonjeno zelenilo pod izlikom “otvaranja vizure” na crkvu sv. Šime. Time je učinjen dvostruki previd - stručni i duhovni.

1. Politički i urbanistički aspekt: Konzervatorski promašaj

Suvremena konzervatorska praksa u Europi, više ne “čisti” prostor oko spomenika. Ona ga štiti u njegovom povijesnom kontekstu. Zelenilo Poljane Šime Budinića nije bilo samoniklo raslinje, već planski sađeno bilje koje je desetljećima smanjivao temperaturu i zadržavao život na Poljani.

Njegovim uklanjanjem stvorena je kamena pustoš koja ljeti postiže temperature i do 15 stupnjeva više od zasjenjene površine. To nije vizura, to je toplinski otok. To nije uređenje, to je devastacija javnog prostora nauštrb građana, a u korist jedne sterilne, turističke fotografije.

Postavlja se pitanje odgovornosti: tko štiti interes Zadrana, a tko interes za “instagramičnu” vizuru? Grad koji uklanja stabla da bi se vidjela fasada, zaboravlja da fasadu imaju i ljudi koji u tom gradu žive.

2. Teološki i moralni aspekt: Vatikan je rekao svoje

Vatikan je objavio dokument Papinske komisije koji uvodi pojam grijeh protiv stvorenja i protiv Stvoritelja.

U dokumentu se jasno kaže: ozbiljno i namjerno uništavanje okoliša ranjava tri temeljna odnosa koja čine čovjeka: odnos s Bogom, odnos s bližnjim i odnos sa stvorenim svijetom. Uništiti stablo koje je Bog dao da daje hlad i život, znači izravno nijekati svrhu koju mu je Stvoritelj namijenio.

Crkva sv. Šime nije muzej. Ona je živo svetište. Njen nebeski zaštitnik, sv. Šime, stoljećima je zaštitnik Zadra .Dovesti hodočasnike i vjernike pred kamenu pustoš gdje nema hlada da zastanu, nema mira da se pomole, jest čin protiv same svetinje.

Kao vjernici, u crkvu ne dolazimo gledati zgradu. Dolazimo se pokloniti Bogu. I očekujemo da turisti, kao gosti, poštuju svetost tog prostora, a ne da se prostor prilagođava njima kao kulisa za slikanje.

Zaključak: Vratiti dostojanstvo Poljani

Stoga, s pozicije građanske odgovornosti i s pozicije vjere, upućujemo jasan zahtjev gradskoj vlasti:

Vratite stabla na Poljanu Šime Budinića vratite hlad, vratite život.

Zadranin