VOJNI ANALITIČAR O SUKOBU RUSIJE I NATO-a: “Nema odlaska HRM-a na Sredozemlje bez suglasja kod kuće”

Odnosi između Rusije i NATO saveza na najnapetijoj su razini u posljednjih nekoliko desetljeća. Prijeti li realna opasnost od sukoba, gdje su raspoređene suprostavljene strane na moru, te kakvo je stanje na Sredozemlju i ostalim europskim morima, pitali smo vojnog analitičara časopisa “OBRIS – Obrana i sigurnost” iz Zagreba, Igora Tabaka.

– Usprkos pojačanom fokusu na stanje u Ukrajini, pa onda i pojačanog izvještavanja o pomacima pa i malih flotnih snaga na Sredozemlju, mislim da sve takve vijesti treba sagledavati hladne glave. Sredozemlje je za današnju mornaričku tehniku jedan relativno skučen prostor, u kojem dobar dio obala pripada NATO članicama – kaže Igor Tabak.

Rusija je ograničena, Turska kontrolira istočna vrata Sredozemlja

– Malo je tu ozbiljnih lučkih kapaciteta na koje mogu logistički računati nekakve snage koje bi se tom savezu suprotstavljale. Ujedno, ne smije se zaboraviti da Turska kontrolira protok svog prometa kroz Bospor i Dardanele – kako civilnog tako i vojnog – gdje taj režim ograničava ulazak stranih pomorskih snaga u Crno more, ali ipak otežava i neke brze ili radikalne flotne pokrete i ruskih snaga, bilo u sam Mediteran ili kroz Gibraltar u Atlantik, ili kroz Suez. Ruska Federacija time je logistički vezana uz svoju prijateljsku luku u Siriji, uz tek nekoliko država koje bi im potencijalno pružile privremeno gostoprimstvo – što sve nisu dobre osnove za ikakva neprijateljska djelovanja prema brojnim resursima NATO članica. Upravo zato je malo vjerojatno da bi tu došlo do ikakvih bitnijih flotnih sučeljavanja, čak i u situaciji da kriza eskalira na prostoru Ukrajine i Crnoga mora.

Ovog tjedna uzbunu su digli i Skandinavci (nakon uplovljavanja tri ruska plovila kroz prolaz Veliki Belt u Danskoj), Šveđani prijavljuju prelete dronovima… Prijeti li mogućnost eskalacije i na taj prostor?

– Nije nimalo nova situacija da se vojno-sigurnosne zategnutosti odnosa Ruske Federacije sa susjedima odražavaju jednako intenzivno na prostor i Crnog i Baltičkog mora. Jedino, na sjeveru je situacija ponešto čistija sa dvije neutralne države (Švedska i Finska), te nizom NATO-članica, za razliku od Crnog mora gdje Rusija ustrajno dolazi u konflikte kako s Ukrajinom, tako i s Gruzijom – koje nisu neutralne, a nisu ni u NATO krugu iako to žele. Nažalost, već godinama se iz Švedske i Finske čuju brojna izvješća o velikom intenzitetu raznolikih incidenata na moru i u zraku – tako da tu ni ovi izvještaji o neidentificiranim dronovima u švedskom zračnom prostoru nisu ništa bitno drugačiji od izvještaja o neidentificiranim podmornicama u švedskom priobalju prije nekoliko godina.

Takve situacije su i glavni razlog zbog kojeg su proteklih godina nordijske države krenule u velike programe jačanja obrambenih sustava i bitno većih proračunskih izdvajanja za modernizaciju svojih obrambenih snaga. Iako su na Baltiku itekako česti raznoliki incidentni susreti raznih domaćih snaga (NATO i ne-NATO podrijetla) sa plovilima i letjelicama iz Rusije – do sada je to sve ipak ostajalo na razini provokacija. Brojne vojne vježbe svih tamošnjih snaga pokazuju spremnost za obranu, a treba se nadati da ni ondje situacija ipak neće u skorije vrijeme izmaći kontroli.

Foto: HRM

Članstvo Hrvatske u NATO-u donosi i određene obaveze

Gdje je u ovoj priči Hrvatska i koje su naše obveze prema NATO-u? Evo, predsjednik Milanović, vrhovni zapovjednik Oružanih snaga je odlučan – Hrvatska neće slati svoju vojsku u Ukrajinu. Hoće li mornarica biti raspoređena na Sredozemlju?

– Nedvojbeno je da NATO članstvo nosi određene obaveze. No, točan sadržaj tih obaveza i način njihova ispunjavanja itekako ovise o dogovoru, budući da se baš sve odluke u NATO savezu donose konsenzusom. Još nipošto nije došlo do takve krize gdje bi NATO odlučivao o ikakvom zajedničkom djelovanju, pa onda ni Hrvatska još nije u situaciji da se nužno mora izjasniti o nekom svom doprinosu takvoj aktivnosti Saveza. A kad i do takve situacije dođe – opet će to nužno morati biti plod dogovora dvaju sukreatora vanjske politike RH. No, to što vrijedi za snage Hrvatske kopnene vojske i bilo kakav njihov raspored u inozemstvo – jednako tako vrijedi i za snage Hrvatske ratne mornarice. Dakle, nema njihovog odlaska na Sredozemlje bez suglasja kod kuće i nakon toga usuglašavanja sa Saveznicima na Mediteranu.

Može li Hrvatska u ovoj cijeloj priči i profitirati pojačanim uvozom plina na novi terminal u Omišlju? Naime, gotovo pola plina u Europu stiže iz Rusije…

– Nažalost, to ne izgleda vjerojatno, budući se još lani moglo čitati kako su kompletni kapaciteti LNG terminala u Omišlju već kompletno rasprodani do kraja sezone 2023. godine. Naravno, upitno je tu i pod kojim su uvjetima ti resursi prodani, te pod koju cijenu, budući da je tek posljednje vrijeme cijena plina krenula radikalnije skakati – pa time onda i zarada od njegove dopreme u krizno doba – zaključuje Tabak.

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

Rusija kod Irske namjerava raditi pomorske vježbe – Irci poručili: “Niste dobrodošli!”
STRAH OD RUSKE INVAZIJE Ruski brodovi u Baltičkom moru, Švedska i Danska šalju vojsku