VIDI SE IZ SVEMIRA Divovska smeđa mrlja između Afrike i Amerike - Evo o čemu se radi!

Duga oko 8.850 kilometara, povezivala je Afriku s Amerikom u Atlantskom oceanu, a sateliti su otkrili da se ne radi ni o kopnu ni o onečišćenju, već o najvećoj svjetskoj nakupini morskih algi, koja je 2025. godine postavila rekord.

Ovaj fenomen znanstvenicima je poznat kao Veliki atlantski pojas sargasa, golemo širenje plutajuće makroalge nazvane sargassum, koja se proteže od zapadne obale Afrike do Meksičkog zaljeva. Prema istraživačima sa Sveučilišta Južne Floride u Sjedinjenim Američkim Državama, koji prate ovaj pojas pomoću NASA-inih satelitskih snimaka, u svibnju 2025. godine masa sargassuma dosegnula je 37,5 milijuna tona, što predstavlja povijesni rekord, prenosi N1.

Što je ova smeđa mrlja u Atlantiku?

Smeđa mrlja je takozvani Veliki atlantski pojas sargasa, a nije riječ o pijesku, onečišćenju ili prašini, već o golemom nakupini sargassuma, morske makroalge koja pluta na površini mora i skuplja se u tolikim količinama da je vidljiva čak i sa satelita, tvoreći najveću nakupinu algi na planetu.

Prema studiji objavljenoj 2019. godine u znanstvenom časopisu Science, koju je vodio istraživač Mengqiu Wang sa Sveučilišta Južne Floride, ovaj je pojas identificiran kao najveće cvjetanje makroalgi na svijetu.

Fenomen se u ovim razmjerima počeo formirati 2011. godine i od tada se ponovno pojavljuje gotovo svake godine tijekom proljeća i ljeta na sjevernoj hemisferi, postupno se povećavajući.

Pokretni ekosustav

Da bismo razumjeli sargassum, potrebno je znati što on zapravo jest. Makroalga je alga dovoljno velika da se može vidjeti golim okom, za razliku od mikroskopskih mikroalgi, a sargassum je jedna od njih. Živi u vodi i raste u velikim plutajućim nakupinama koje funkcioniraju kao pravi pokretni ekosustavi usred oceana.

Iako provodi fotosintezu i proizvodi kisik poput biljaka, sargassum nije prava biljka jer nema korijenje, stabljike ni cvjetove, već pripada zasebnoj skupini živih organizama.

Na površini ostaje zahvaljujući malim mjehurićima ispunjenima plinom koji djeluju kao plovci, a njegove nakupine služe kao staništa i skrovišta za ribe, kornjače i druge morske životinje.

Koristan i štetan

Ukratko, riječ je o vrsti morske trave, ali nije biljka. Upravo tu priča postaje najzanimljivija i nadilazi pojednostavljen pogled na ovaj fenomen.

Sargassum nije samo štetan jer sve ovisi o tome gdje se nalazi. Na otvorenom moru, rasprostranjen na velikim površinama, ima važnu ekološku ulogu jer služi kao sklonište i rasadnik za kornjače, ribe, beskralježnjake i ptice. Osim toga, fotosintezom proizvodi kisik, što pogoduje životu u oceanu.

Problem nastaje kada se alge u prevelikim količinama približe obali.

U takvim uvjetima iste alge koje su prethodno bile korisne postaju problem: mogu ometati kretanje i disanje morskih organizama, a kada potonu u velikim količinama, mogu ugušiti koralje i vegetaciju na morskom dnu.

Drugim riječima, riječ je o istom organizmu koji može imati potpuno suprotne učinke, ovisno o tome gdje se nakuplja. Kada se velike količine sargassuma nakupe i počnu trunuti na plažama, tijekom raspadanja oslobađa se vodikov sulfid – plin karakterističnog mirisa pokvarenih jaja. Osim što je neugodan, može uzrokovati respiratorne tegobe i otjerati turiste!

Zašto sargassum nastavlja rasti?

Znanost još uvijek nije u potpunosti utvrdila objašnjenje ovog fenomena.

Točan uzrok nekontroliranog širenja pojasa sargassuma nije do kraja razjašnjen, no znanstvenici ukazuju na snažne pokazatelje, poput viška hranjivih tvari koje dospijevaju u ocean iz gnojiva korištenih u poljoprivredi, otjecanja iz velikih rijeka i drugih izvora. Naime, veća količina hranjivih tvari u vodi znači i više „hrane” za alge.

Među istraživanim izvorima hranjivih tvari znanstvenici navode i dotok iz velikih rijeka, poput Amazone koja se ulijeva u Atlantik, kao i procese uzdizanja dubokih morskih voda te atmosferskog taloženja.

Drugi važan čimbenik su promjene u obrascima oceanskih struja, kao i činjenica da sargassum brže raste kada je temperatura površine mora uobičajena ili nešto niža od prosjeka.

Kombinacija svih tih čimbenika pomaže objasniti rekordne razmjere ovog fenomena. Ovaj golemi smeđi pojas snažan je podsjetnik na to da su svi oceani međusobno povezani te da promjene na jednom kraju planeta mogu postati vrlo vidljive i na drugoj strani Atlantika.

J.T.