RIJEKA - Ovaj rad analizira složeni pravni, institucionalni i društveni kontekst upravljanja Mrtvim kanalom (Fiumarom) u Rijeci, s posebnim naglaskom na položaj Športskog ribolovnog društva "Luben" – najstarijeg ribolovnog društva u tom dijelu grada, osnovanog 9. siječnja 1948. godine.
Analizom relevantnog zakonodavnog okvira – prije svega Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) – te medijskog diskursa i internih dokumenata, rad identificira četiri ključne strukturne napetosti: (1) neodređenost granica pomorskog dobra i nedostatak upisa u zemljišne knjige, (2) prijenos nadležnosti za dodjelu koncesija s državne na županijsku razinu i posljedična pravna praznina, (3) ekološko i sigurnosno stanje Mrtvog kanala, te (4) pitanje kulturne i identitetske vrijednosti prostora. Rad zaključuje da je situacija rezultat administrativnog vakuuma koji nije nastao propustom jednog tijela, već sustavnim neusklađivanjem zakonodavnih promjena, prostornog planiranja i konkretne institucijske prakse na lokalnoj razini.
Mrtvi kanal – poznat i pod talijanskim nazivom Fiumara – jedno je od najprepoznatljivijih mjesta Rijeke. Nekadašnje staro prirodno korito Rječine, nastalo regulacijom rijeke sredinom 19. stoljeća, danas je sportska lučica sa snažnom simboličnom vrijednošću za lokalne zajednice. No ispod površine svakodnevnog gradskog života krije se složena pravna i institucionalna situacija: prostor funkcionira bez valjane koncesije, bez evidentiranih granica pomorskog dobra u zemljišnim knjigama i bez jasnog odgovornog tijela koje bi preuzelo upravljanje.
U centru ove situacije nalazi se Športsko ribolovno društvo (ŠRD) Luben Rijeka, organizacija s više od sedam desetljeća neprekidnog djelovanja na tom prostoru. Društvo, koje danas broji oko tisuću članova i korisnika vezova, i na desetke tisuća simpatizera, nalazi se u svojevrsnom pravnom limbu: nije ni zakoniti koncesionar, ali ni nelegalni zaposjednik – već akter koji pokušava naći put prema zakonitom statusu u sustavu koji nije pružio adekvatne mehanizme za taj prijelaz.
Ovaj rad postavlja sljedeća istraživačka pitanja: Koje su pravne i institucionalne pretpostavke za stjecanje koncesije na pomorskom dobru u slučaju Mrtvog kanala? Koji su akteri odgovorni za nastalu situaciju? Koji su koraci potrebni za njezino rješavanje? Rad se temelji na analizi primarnoga zakonodavnog okvira, medijskog diskursa, stručnih mišljenja i internih dokumenata dostupnih autoru.
Mrtvi kanal nastao je sredinom 19. stoljeća kao posljedica regulacije Rječine. Nakon niza razornih poplava – posebno one iz 1852. godine koja je poplavila gotovo cijelo Korzo – donijeta je odluka o prokopavanju novog korita Rječine. Radovi su izvedeni 1854.–1855. godine intervencijom cara Franje Josipa, čime je u staro korito puštena morska voda i nastao Mrtvi kanal, dok je između novog i starog korita ostao trokutasti prostor koji je dobio naziv Delta.
Fiumara – talijanizirani naziv za Rječinu – zadržao se usporedno s hrvatskim nazivom Mrtvi kanal, što je samo jedan od jezičnih tragova složene višenacionalne prošlosti Rijeke. Stariji domicilni stanovnici koristili su oblik Fiumera, a oba se naziva u upotrebi i danas. U najstarijim kartografskim prikazima iz kasnog 18. stoljeća prostor je označen kao Fiumera Fluss, što svjedoči o dubini njegovih korijenja u urbanoj geografiji grada.
Kanal je kroz povijest imao funkciju administrativne granice između riječkog Corpus separatuma i Banske Hrvatske, a od 1924. i između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS. Na Mrtvom kanalu papa Ivan Pavao II. obratio se Riječanima, a na kamenoj ploči trajno je sačuvan Titov govor o ujedinjenju Rijeke. Ovaj kratki pregled ne opisuje Mrtvi kanal samo kao hidrotehničku infrastrukturu – već kao kondenzator gradskog identiteta, mjesto na kojemu se talože stoljetni slojevi povijesti.
Športsko ribolovno društvo "Luben" Rijeka osnovano je 9. siječnja 1948. godine i jedno je od najstarijih organiziranih ribolovnih društava u Rijeci. Njegova dugovječnost nije slučajnost: Mrtvi kanal oduvijek je bio prostor malog, tradicijskog ribarstva koje je gradskim stanovnicima – napose onima iz radničkih četvrti – pružalo i prehrambenu i rekreativnu funkciju. Barke, brodice i mal ribolovni alat postali su dio prepoznatljive kulturne slike Rijeke.
Kroz sedam desetljeća djelovanja, ŠRD Luben upravljao je Mrtvim kanalom kao de facto organizator vezova i korisnik prostora. Bez formalnog ugovornog okvira koji bi odgovarao suvremenim zahtjevima, ali s neprekinutim kontinuitetom korištenja i organiziranja aktivnosti, društvo je de facto vršilo funkcije koje javne institucije nisu preuzele. Upravo ta pravna nedorečenost – tipična za mnoge organizacije civilnog društva u tranzicijskim uvjetima – postala je kamen spoticanja kada je zakon 2020. promijenio nadležnosti za dodjelu koncesija.
Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023), koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023. i zamijenio prethodni Zakon iz 2003. godine, u čl. 1. definira predmet uređenja: pojam i pravni status pomorskog dobra, određivanje njegovih granica, evidencija i upis u katastru i zemljišnoj knjizi, upravljanje, upotreba pomorskog dobra, koncesije za gospodarsko korištenje, morske plaže, sidrišta i privezišta, te pojam i razvrstaj morskih luka. Cilj Zakona je uspostavljanje „integralnog, kvalitetnog i transparentnog sustava zaštite, upravljanja i korištenja pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj".
Ključno je razumjeti da se pomorsko dobro smatra općim dobrom: ono je izvan pravnog prometa, ne može biti predmetom vlasništva fizičkih ili pravnih osoba, a njegovo korištenje podliježe posebnom zakonskom režimu. Za svako gospodarsko korištenje pomorskog dobra – uključujući privez plovila, izgradnju pristanišnih sadržaja i slično – zakonodavac zahtijeva stjecanje koncesije putem javnog prikupljanja ponuda.
Ovdje dolazimo do prve ključne pravne prepreke u slučaju Mrtvog kanala. Prema Zakonu, jedan od preduvjeta za donošenje obavijesti o namjeri davanja koncesije jest evidentiranje pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi. To pak nije moguće bez prethodnog postupka određivanja granice pomorskog dobra, koji uključuje: (1) podnošenje zahtjeva nadležnom tijelu, (2) imenovanje povjerenstva i terenski očevid, (3) izradu geodetskog elaborata, (4) javno izlaganje i donošenje rješenja župana, te (5) upis u katastar i zemljišne knjige.
Kako je za pomorsko dobro Branko Kundih istaknuo na konferenciji za medije u rujnu 2025. godine, Mrtvi kanal se nalazi u specifičnoj situaciji: Geoportal Primorsko-goranske županije pokazuje da je desna obala Fiumare označena, ali granica pomorskog dobra nije formalno povučena kroz propisani postupak. To znači da bez dovršetka postupka određivanja granice nema upisa u zemljišne knjige – a bez upisa nema ni zakonite koncesije. Kundih je kao kritičnu napomenu istaknuo da je situacija „isključiva odgovornost PGŽ odjela za pomorstvo", koji nije proveo zakonski propisani postupak. ( Zašto ?)
Stručna kritika novog Zakona iz 2023. uočava potencijalni problem i sa suprotne strane: Zakon dopušta dodjelu koncesije bez upisa u zemljišnu knjigu „ako je nedvojbeno da su nekretnine koje se daju u koncesiju u statusu pomorskog dobra". Kundih u svojoj stručnoj analizi ocjenjuje taj pristup „protivnim pravnoj sigurnosti", jer se zadržava na razini vjerojatnosti umjesto pravne izvjesnosti. Ovakva oscilacija između stroge forme i praktičnog izuzetka odraz je šire napetosti u zakonodavnoj politici.
Mrtvi kanal u prostorno-planskom smislu funkcionira kao luka posebne namjene. Zakon definira luku posebne namjene županijskog značaja kao luku čija je ukupna površina lučkog područja manja od 5 hektara, osim vojnih luka. Fiumara je mostovima podijeljena na tri dijela (I. dio: 4.810 m², II. dio: 4.110 m², III. dio: 3.780 m²), što ukupno iznosi oko 1,27 ha – dakle znatno ispod praga od 5 hektara.
Prema Zakonu, koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra koje su od interesa i značaja za jedinicu područne (regionalne) samouprave daje ta jedinica – dakle Primorsko-goranska županija – na rok do 20 godina, a odluku donosi predstavničko tijelo, tj. Skupština PGŽ. Ovo jasno određuje nadležnost: nije Grad Rijeka, nije Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture – već upravo PGŽ je tijelo koje bi trebalo pokrenuti i dovršiti cijeli postupak.
Ključni prekretnica nastupila je 2020. godine kada je promijenjen propis o nadležnosti za dodjelu koncesija. Prijenos nadležnosti s državne na županijsku razinu nije bio popraćen adekvatnim prijelaznim mehanizmima koji bi osigurali kontinuitet za već uspostavljene korisnike poput ŠRD Lubena. Sukladno medijskim izvješćima, ŠRD Luben od 2020. nema koncesiju, iako je upravljao prostorom od 1948. godine. Oko tisuću plovila nalazilo se u vezovima bez pravnog statusa, a dio ih je potopljen.
Ovaj pravni vakuum nije nastao iz lošeg raspoloženja prema ŠRD Lubenu, već je strukturalni problem. Zakonodavac je promijenio okvir, ali nije osigurao soft landing za organizacije koje su legalno funkcionirale pod prethodnim sustavom. Ova vrsta zakonodavnog diskontinuiteta uobičajena je u komparativnom pravu i obično se smatra propustom zakonodavne politike, a ne namjernim uskraćivanjem prava.
Analiza pravnog okvira jasno ukazuje da Primorsko-goranska županija – točnije njezin Upravni odjel za pomorsko dobro, promet i veze – nosi primarnu institucijsku odgovornost za rješavanje situacije na Mrtvom kanalu. Na njoj leži: (a) pokretanje postupka određivanja granice pomorskog dobra, (b) imenovanje geodetskog povjerenstva, (c) provedba javnog poziva i dodjele koncesije. Da je taj odjel propustio djelovati unutar zakonski propisanih rokova – na što je upozoreno i u internoj komunikaciji dostupnoj autoru – ne osporava se ni od strane javnih dužnosnika.
Član Skupštine PGŽ Danko Švorinić na konferenciji za medije potvrdio je ovu ocjenu, ističući da „za postojeći nered u Mrtvom kanalu najmanje odgovornosti snosi upravo ŠRD Luben" te da je „najveća odgovornost na tijelima koja upravljaju pomorskim dobrom i prostornim planiranjem". Švorinić je i naglasio nepotrebnost ulaska Grada u konflikt s „oko tisuću sugrađana" i desetak tisuća simpatizera; te predložio model legalizacije postojećih vezova, uklanjanje potopljenih plovila i cjelovito uređenje kanala.
Formalno, Grad Rijeka nije nadležan za dodjelu ove koncesije. Ipak, Grad ima jasne instrumente posrednog utjecaja: izmjena prostornog plana – kojom bi se definirala namjena prostora Mrtvog kanala – preduvjet je za pokretanje formalnog postupka dodjele koncesije. Predsjednica ŠRD Lubena Azra Zubić-Zec, koja je tu dužnost preuzela 5. srpnja 2025., naglasila je na konferenciji kako se od Grada očekuje „podrška u izmjeni prostornog plana kao prvog preduvjeta za dobivanje koncesije", te da Luben ne zanima „još jedan u nizu razgovora koji neće imati jasan epilog".
Na tom tragu odvijao se i sastanak s gradonačelnicom Ivom Rinčić, na kojemu je raspravljano o statusu vezova, budućnosti ŠRD Lubena i mogućnostima uređenja Mrtvog kanala. Dio medija netočno je interpretirao zaključke toga sastanka, što je predsjednica ŠRD Lubena demantirala na konferenciji za medije.
Prema dostupnim informacijama i analizi zakonskog okvira, MMPI nema neposredne nadležnosti u rješavanju statusa Mrtvog kanala jer se radi o luci posebne namjene županijskog značaja. Ministarstvo bi imalo ulogu tek u slučaju da bi površina lučkog područja prelazila 5 hektara, ili ako bi se radilo o luci od posebnog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku. Ni jedan od tih uvjeta nije ispunjen u slučaju Mrtvog kanala.
ŠRD Luben nalazi se u paradoksalnom položaju: organizacija s najduljim neprekinutim prisutnosti na prostoru Mrtvog kanala, koja nema formalni pravni naslov za korištenje tog prostora. U medijskom diskursu, ali i u internoj korespondenciji, ŠRD Luben prikazuje se kao "kolateralna žrtva administrativnog vakuuma i promjena zakona". To je, s analitičkog stajališta, točna dijagnoza: nije ŠRD Luben uzrokovao pravni nered, već je u njega uronjen uslijed strukturnih promjena koje nadilaze njegovu moć.
Predsjednica Zubić-Zec, koja je preuzela dužnost u srpnju 2025., otvoreno je komunicirala situaciju i pokušala pokrenuti proceduralne korake: angažirala je stručnjaka Kundića, organizirala konferenciju za medije, i tražila od ŠRD Lubena da podnese zahtjev za određivanje granice pomorskog dobra. To su svi zakonski propisani koraci koji jedini mogu otvoriti put prema zakonitom statusu.
Pravni vakuum ima i konkretne ekološke i sigurnosne posljedice. Medijska izvješća dosljednost bilježe problem potopljenih i napuštenih plovila u Mrtvom kanalu: dio vlasnika barki koji su se preselili u druge luke nije sanirao stara plovila, a bez jasnog pravnog okvira ni ŠRD Luben ni javne institucije nisu preuzeli odgovornost za njihovo uklanjanje. Potopljeni brodovi predstavljaju ekološki rizik (istjecanje goriva i ulja), sigurnosni rizik te estetsko narušavanje prostora koji bi trebao biti reprezentativni gradski potez.
Uz to, na Mrtvom kanalu nedostaje osnovna infrastruktura: priključci za struju i vodu, atestirana dizalica za spuštanje i izvlačenje plovila, adekvatno osvjetljenje i sl. Ovo nije samo pitanje udobnosti korisnika – radi se o sigurnosnim standardima koji se zahtijevaju za svaki organizirani privez. Bez infrastrukture, Mrtvi kanal ne može dobiti status luke posebne namjene koji bi omogućio dodjeljivanje koncesije.
Fizikalno-kemijske analize mora u Mrtvom kanalu koje su provedene u edukativne svrhe pokazale su zabrinjavajuće pokazatelje mikrobiološke onečišćenosti, sa znatno povišenim vrijednostima kolifomnih bakterija. U podlozi je problem neevidentiranih kanalizacijskih ispusta koji se istraživanjem i snimanjem tek otkrivaju. Ovaj detalj ilustrira kako pravna neuređenost prostora ide ruku pod ruku s ekološkom zanemarenošću.
Paralelno s problemima, postoji i snažna civilna energija usmjerena prema revitalizaciji Mrtvog kanala. Udruga Pro Torpedo već godinama organizira manifestaciju "Oživimo Mrtvi kanal", preimenovanu u FIUMARE – festival koji godišnje privlači brojne posjetitelje i prezentira pomorsku, ribarsku i brodograđevnu baštinu Rijeke. Taj festival, koji je ostvario podršku Grada, PGŽ i lučkih uprava, potvrđuje da postoji društveni konsenzus o važnosti očuvanja i revitalizacije tog prostora. Paradoks je utoliko veći što institucijski okvir ne prati tu civilnu energiju.
Analiza medijskog diskursa o ŠRD Lubenu i Mrtvom kanalu u razdoblju 2023.–2026. otkriva četiri dominantna narativna okvira koja se sustavno ponavljaju u medijskim izvješćima portala Novi list, HRT, RiPortal, Torpedo i Rijeka Danas:
a) Narativ pravnog kaosa: Mrtvi kanal opisuje se kao "prostor pravnog kaosa s ilegalnim vezovima i bez jasnog upravljanja" (predsjednica Zubić-Zec, Radio Rijeka, 5. ožujka 2026.). Ovaj narativ jasno imenuje institucionalni problem, ali ponekad riskirа da prijenosom krivnje na prostor zamuti pitanje tko je odgovoran za taj kaos.
b) Narativ kulturno-identitetske vrijednosti: ŠRD Luben prikazuje se kao čuvar riječke pomorske tradicije. Stručnjak Kundih je na konferenciji istaknuo kako su "barke i tradicijski način korištenja tog prostora dio riječkog identiteta", a ŠRD Luben "važan segment pomorske tradicije i kulture grada". Ovaj narativ mobilizira empatiju i javnu podršku, ali može prikriti potrebu za kritičkom analizom institucijskog upravljanja.
c) Narativ žrtve: ŠRD Luben prikazuje se kao kolateralna žrtva zakonodavnih promjena i administrativnog nehata. Ovaj okvir je analitički točan, ali ne uvijek izveden: prethodne uprave ŠRD Lubena snose dio odgovornosti za nepoduzimanje zakonski predviđenih koraka ranije.
d) Narativ potencijala revitalizacije: Osobito u izvješćima s konferencije (Rijeka Danas, 2026.), Mrtvi kanal prikazuje se kao prostor s potencijalom da postane "reprezentativni gradski prostor". Ovaj narativ nosi optimistični naboj i upućuje na model koji bi zadovoljio i institucijska i civilna očekivanja.
Medijski diskurs ima i slijepe točke. Rijetko se analizira imovinska situacija kluba (nekretnine, prihodi od naplaćenih vezova za period kada ŠRD Luben nije imao koncesiju), pitanje odgovornosti prethodnog čelništva, kao ni kompleksnost razgraničenja na Delti. Kazna od oko 83.000 eura, koja je dovela do financijske krize i prodaje imovine („Ribarska kuća na Krku uvala Torkul, koja se prema podacima zemljišnoknjižnih ureda i dalje vodi kao imovina ŠRD Luben.“), spominje se u jednom medijskom izvješću, ali bez dublje analize razloga njezine izricanja. Ovi aspekti ostaju u novinskom slijepom kutu i zahtijevali bi daljnje istraživanje.
Pravno-proceduralni koraci
Na temelju analize zakonskog okvira – osobito Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) – te komunikacije koju sam imao s predsjednicom Zubić-Zec u lipnju 2025. godine, identificirao sam sljedeće nužne korake koji su joj predloženi:
Korak 1 – Podnošenje zahtjeva za određivanje granice pomorskog dobra. ŠRD Luben kao pravna osoba s dokazanim pravnim interesom treba podnijeti zahtjev Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša PGŽ (Riva 10, Rijeka). Uz zahtjev se prilaže: obrazloženje interesa ŠRD-a, skica lokacije s Geoportala (pgz.atlas14.com), katastarke čestice, fotografije terena i dokaz pravnog interesa (dokumentacija o dosadašnjem korištenju, odluke gradske uprave, pisma namjere).
Korak 2 – Terenski postupak i izrada elaborata. Nakon zaprimanja zahtjeva, Županija imenuje povjerenstvo, provodi terenski očevid, a ovlašteni geodet izrađuje geodetski elaborat.
Korak 3 – Javno izlaganje i donošenje rješenja. Župan donosi rješenje o granici, provodi se upis u katastar i zemljišne knjige. Tek tada pomorsko dobro smatrat će se evidentiranim.
Korak 4 – Priprema dokumentacije za koncesiju. Nakon evidentiranja granice, ŠRD Luben može pokrenuti inicijativu za davanje koncesije ili podnijeti prijedlog za ovlaštenje za ishođenje lokacijske dozvole (ako planira gradnju sadržaja – pralists, dizalice, pontona, pristaništa i sl.).
Korak 5 – Izmjena prostornog plana Grada Rijeke. Paralelno, Grad Rijeka treba pokrenuti izmjenu prostornog plana kako bi se jasno definirala namjena prostora Mrtvog kanala. To je conditio sine qua non za formalni postupak dodjele koncesije.
Da li se preporuka usvojila i da li je predsjednicom Zubić-Zec krenula u rješavanje spomenutih koraka ne znam!.
Iz analize se može izvesti niz preporuka za nositelje javnih politika:
(a) PGŽ Upravni odjel za pomorsko dobro treba proaktivno pokrenuti ex officio određivanje granica pomorskog dobra u svim dijelovima gdje granica nije formalno povučena, uključujući Mrtvi kanal. Zakon predviđa mogućnost pokretanja postupka po službenoj dužnosti, bez čekanja zahtjeva stranke. Nameće se pitanje zašto to nije učinjeno u vremenskom razdoblju od 8 godina?
Grad Rijeka treba ubrzati izmjenu prostornog plana za područje Mrtvog kanala i preuzeti ulogu aktivnog partnera (a ne pasivnog promatrača) u rješavanju situacije.
Hrvatska vlada / MMPI treba razmotriti uvođenje prijelaznih mehanizama za slučajeve u kojima su promjene zakonodavnog okvira (poput onog iz 2020.) dovele do pravnog vakuuma za dugogodišnje korisnike pomorskog dobra.
ŠRD Luben treba bez odgode pokrenuti formalnu proceduru podnošenjem zahtjeva za određivanje granice, uz osiguranje stručne pravne podrške.
Slučaj Mrtvog kanala i ŠRD Lubena ilustrira složenu intersekciju između zakonodavnih promjena, institucijskog nehata, kulturnog nasljeđa i civilne inicijative, odnosno skrivenih želja pojedinaca. Pravni vakuum koji je nastao nije slučajan ni izoliran – on je simptom strukturnog problema u upravljanju pomorskim dobrom u Republici Hrvatskoj: sustavnog neusklađivanja između zakonodavnih promjena, prostornog planiranja i institucijske provedbe na lokalnoj razini.
Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) pokušava modernizirati pristup upravljanju pomorskim dobrom, ali stručna kritika upozorava da je donio i "treću razinu nereda" u pojedinim segmentima. Osobito je problematično što Zakon oscilira između stroge zahtjeva za upisom u zemljišne knjige i izuzetaka temeljenih na "nedvojbenosti" statusa – što je u pravnom smislu klimave osnove.
ŠRD Luben, kao organizacija s više od sedam desetljeća neprekinutog djelovanja, ima moralni legitimitet koji nadilazi pravni status. No u demokratskoj pravnoj državi moralni legitimitet ne može zamijeniti formalnu koncesiju. Put prema zakonitom statusu postoji, ali zahtijeva koordinirano djelovanje svih dionika: ŠRD Lubena, PGŽ, Grada Rijeke i relevantnih ministarstava.
Na kraju, Mrtvi kanal nije samo pravni problem – on je i urbani resurs. Kulturno-turistički potencijal tog prostora, prepoznat kroz manifestacije poput FIUMARE, mogao bi biti daleko bolje valoriziran u formalnom pravnom okviru koji pruža sigurnost svim korisnicima. Revitalizacija Mrtvog kanala kao živog, uređenog dijela gradskog tkiva nije nemoguća – ali zahtijeva pravo, a ne odgode.
Poruka predsjednici ŠRD Luben:“ ako se doista zalažete za ekologiju, kao predsjednica imate mogućnost i odgovornost učiniti mnogo“.
Krenite od smjernica koje sam Vam dostavio u lipnju 2025. godine, pristupite čišćenju kanala od potopljenih i napuštenih plovila te uvedite red u upravljanje akvatorijem – to je Vaša dužnost.
Ne treba očekivati da će drugi riješiti problem za čije ste se rješavanje kao prijesadnica sami izborili.
Postoje zakoni i jasno propisani rokovi; umjesto skrivanja iza „stručnjaka“, potrebno je preuzeti inicijativu i djelovati – kako bi rekli stari, treba jednostavno početi raditi.
„Pitanje ostaje: tko zapravo služi kome – politika građanima ili građani politici?“
Milo Miklaušić, kap.
Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, Narodne novine, br. 83/2023. (stupio na snagu 29. srpnja 2023.)
Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, Narodne novine, br. 158/2003, 100/2004, 141/2006, 38/2009, 123/2011, 56/2016 i 98/2019. (prestao važiti 29. srpnja 2023.)
Zakon o koncesijama, Narodne novine, br. 69/2017 i 107/2020.
Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, Narodne novine, br. 23/2004, 101/2004, 39/2006, 63/2008, 125/2010, 102/2011, 83/2012, 10/2017 i 83/2023.
Pravilnik o sadržaju plana upravljanja pomorskim dobrom, Narodne novine, br. 150/2023.
Kundih, B. (2024). Ocjena novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. PomorskoDobrο.com. Objavljeno 12. svibnja 2024. URL: https://www.pomorskodobro.com/ocjena-novog-zakona-o-pomorskom-dobru/
Kundih, B. (2025). Stručno mišljenje o postupku određivanja granice pomorskog dobra i mogućnostima stjecanja koncesije – slučaj ŠRD Luben Rijeka. [Interni dokument, e-mail korespondencija od 2. lipnja 2025.]
IUS-INFO (2023). Koncesije na zahtjev na pomorskom dobru – nova mogućnost u razvoju turizma. URL: https://www.iusinfo.hr
TEB (2023). Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Nar. nov., br. 83/23). URL: https://www.teb.hr
Lučka uprava Poreč (2023). Važna obavijest: novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23). URL: https://www.porec-port.com/hr/obavijesti/851
Vlada Republike Hrvatske (2024). Odluka o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu rekonstrukcije i korištenja luke posebne namjene – sportske luke Špinut. Narodne novine, br. 46/2024.
Primorsko-goranska županija (2025). Geoportal – pregled prostornih podataka i koncesija. URL: https://pgz.atlas14.com
Fiuman.hr (bez dat.). Priča o Mrtvom kanalu. URL: https://www.fiuman.hr/prica-o-mrtvom-kanalu/
ArtKvart (bez dat.). Kanal mrtve povijesti ili Mrtva povijest kanala. URL: https://artkvart.hr/kanal-mrtve-povijesti-ili-mrtva-povijest-kanala/
Wikipedia – Mrtvi kanal. URL: https://hr.wikipedia.org/wiki/Mrtvi_kanal
Visit Rijeka (2023). Mrtvi kanal / Dead Channel. URL: https://visitrijeka.hr/en/dead-channel/
Grad Rijeka (2022). Program 10. Kvarnerskog festivala mora i pomorske tradicije – FIUMARE 2022.
Rijeka Danas (2026). Hoće li Rijeka izgubiti i Mrtvi kanal? Upozorenje s konferencije: Grad mora hitno reagirati. 5. ožujka 2026. URL: https://www.rijekadanas.com
Novi list (2026). Članovi Lubena strahuju od izgona barki iz Mrtvog kanala. 6. ožujka 2026.
HRT / Radio Rijeka (2026). ŠRD Luben: Mrtvi kanal je prostor pravnog kaosa s ilegalnim vezovima. 5. ožujka 2026.
HRT – Regionalni dnevnik (2026). Mrtvi kanal postao divlje privezište.
Novi list (2024). Mora li Mrtvi kanal umrijeti?
Novi list (2023). Brojni Riječani mogli bi ostati bez veza u Mrtvom kanalu.
Zubić-Zec, A. (2025). Podsjetnik o statusu predsjednice ŠRD Luben od 5. srpnja 2025. [Interni dokument / e-mail.]
ŠRD "Luben" Rijeka (2025). Prijedlog zahtjeva za pokretanje postupka određivanja granice pomorskog dobra na obalama Fiumare – obrazac. [Interni dokument.]
Anonimni članovi (2025–2026). Komentari i reakcije članova ŠRD Luben. [Interni dokumenti.]
───────────────────────────────────────────────────
© 2026. Akademski rad – neutralna analiza za obrazovne i istraživačke svrhe
Rijeka, ožujak 2026.
PROČITAJTE JOŠ:
Josip Tokić
RIJEKA - Saborski zastupnik Mosta Marin Miletić najavio je da će podnijeti kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba u tvrtki JTH
Povodom Međunarodnog dana žena riječki nadbiskup Mate Uzinić poslao je poruku u kojoj poziva na veće poštovanje, ravnopravnost i prepoznavanje
RIJEKA - Kvalitetnije upravljanje, a time i i učinkovitije funkcioniranje gradskih komunalnih društava, jedan je od temeljnih ciljeva aktualne izvršne
U prostorijama ŠRD Luben Rijeka održana je konferencija za medije na kojoj su predstavnici društva i stručnjaci govorili o stanju
Jadranski web portal
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev
