Sitna riba smetnja je mnogim ribolovcima, no uz malo kalkuliranja ovaj se problem može efikasno riješiti

Sitna je riba mnogim ribolovcima smetnja s kojom se ne znaju nositi. U većini slučajeva se u nailasku na jata sitne ribe sidro podiže pa se barka premješta da bi se na kraju ustanovilo da je veći dio tog ribolovnog dana prošao upravo u premještanju i izbjegavanju te sitne ribe. No uz malo kalkuliranja, u mnogim se situacijama ta sitna riba može jednim dijelom zaobići.

Za uspješan se ribolov jako puno toga mora posložiti baš kako treba. Vremenski uvjeti, ispravno komponiran pribor, prava ješka, dobra pozicija, pravo doba dana, ali i godine, u mnogim su ribolovnim pohodima ključni detalji o kojima ovisi konačan uspjeh. No često se i unatoč ispunjenju svih tih preduvjeta riba ne uspije uloviti, ili barem ne u onoj očekivanoj količini. A glavni 'krivac' za takav podbačaj je u najvećem broju slučajeva vremenski pogrešno tempirana kontra.

U nekom ribolovu s obale kada je u pitanju klasična ferma, neke velike filozofije nema. U trenutku kada riba počne izvlačiti strunu iz role bez zastoja, kontra najčešće nije ni potrebna već je više samo potvrda samokačenja.

U obalnom ribolovu u kojem se lovi ne ispuštajući štap iz ruke, reagira se na većinu trzaja. Malo kada se kalkulira oko toga iz jednostavnog razloga. Obalni je ribolov takvim tehnikama uglavnom vrlo stacionaran i nekog velikog premještanja i traženja novih, drukčijih i izdašnijih pozicija, jednostavno nema, jer su takvi zahvati u pravilu vrlo komplicirani. Stoga se u takvom ribolovu ribolovac najčešće prilagođava lovini na koju je u tom trenutku naišao i pokušava uloviti to što mu je tog trenutka na raspolaganju, piše Radio Zadar.

Slična je situacija i u ribolovu na plovak kada se lovi ono što grize, no kada se lovi iz barke prostora za kalkulaciju ima puno više.

Činjenica je da će na većim dubinama biti malo manje, a na manjima malo više sitne ribe, no i to ovisi o vrstama koje nastanjuju određeno područje kao i o samim terenima. Premda su knezovi koji su za mnoge ribolovce najdosadnija lovina najprisutniji do nekih tridesetak metara, na nekim se terenima u većim jatima nalaze i na dubinama od pedesetak pa i više.

Na brojnim dubokim pozicijama su brojni drugi nasrtljivci poput jera, matulića i matuličića koji svojom nasrtljivošću i brojnošću ribolov koji je trebao biti relaksirajući znaju pretvoriti u malu noćnu moru.

U većini je takvih situacija poželjno potražiti drugu poziciju jer se od takvih napasti teško obraniti, dok je prolazak ješke koja može biti zanimljiva plemenitijoj lovini, a koja može izdržati i preživjeti nasrtaje ovih napasnika, prava znanstvena fantastika.

No često se događa da se u pokušaju lova klasičnom kančenicom sasvim obične ribe naiđe na jata manula ili bugava, nakon čega mnogi ribolovci odustaju od pozicije i odlaze negdje gdje se nadaju da tih napasnika nema.

No činjenica je da se takva jata ipak mogu jednim dijelom zaobići i takvim zaobilaskom uspješno pronaći i nasukati ciljanu plemenitiju lovinu.

Spuštanjem kančenice u lovnu zonu se u pravilu u vrlo kratkom vremenu može otkriti što je pod barkom. Ukoliko je situacija čista, odnosno ako je pod barkom upravo ona lovina po koju smo došli, tada nikome ne trebaju nikakve upute ni savjetovanja. No ako je pod barkom nešto drugo od očekivanog, tada je situacija često malo složenija.

Jedna od najčešćih situacija je ona u kojoj su iznad, primjerice arbuna koji se drže dna, jata gira, bilo oblica, bilo oštrulja, a koje nam unatoč svoj dinamici koji nudi ribolov takve jatne ribe, ipak nisu prve na meti.

Već će nam prvo spuštanje otkriti neke brze, nervozne titrajuće grizeve koji traže brze i česte kontre. No često se dogodi da se uz te nervozne grizeve može osjetiti pokoji odmjereni udarac koji odaje arbuna. Na sonderu se njihovo prisustvo često ne vidi od oblaka sitnije ribe, no teren definitivno pretpostavlja njihovo prisustvo.

A ako je dno pjeskovito ljušturasto, i ukoliko na terenu ima i nešto kamena, tada su uz arbune tu možda i fratri, a možda i još koji plemenitiji pripadnik obitelji.

No unatoč svim tim pretpostavkama, girovke su na ješki gotovo uvijek brže.

Premda se takva situacija čini beznadežnom, postoji način na koji se tom problemu može doskočiti.

Kod ješkanja bi trebalo posebnu pažnju obratiti na donju udicu i ješkati je bogatije od gornjih. Cilj takvog ješkanja je jednostavan – ješka mora izdržati nasrtaje sitnih zubiju i još uvijek atraktivna dočekati arbuna. To se može postići postavljanjem većeg i žilavijeg komada lignje koji se može dodatno armirati silikonskim koncem dok će se na gornje udice postaviti također žilavija ješka koja će duže vrijeme moći zaokupljati pažnju tog sitneža.

Spuštanjem tako naješkanog sistema u lovnu zonu, doživjet ćemo gotovo trenutne grizeve koje treba ignorirati. Na sve one nervozne 'trrrrr…' grizeve treba gledati samo kao na dekoraciju ribolova i strpljivo čekati griz krupnije lovine do kojeg će sigurno doći prije ili kasnije.

Tek kada se u nekom trenutku osjeti odmjereni udarac, a za njim često odmah još jedan, treba biti pripravan.

I u tom trenutku, u zavisnosti od iskustva ribolovca, trenutnog osjećaja i možda konkretnog poriva, može uslijediti kontra ili još malo čekanja nakon čega ide kontra.

S ovakvim čekanjem se uspješno mogu prevariti gotovo sve ribe koje se kriju ispod oblaka sitne ribe. Naravno, osim arbuna i fratra tu se mogu naći i šaruni, lokarde, skuše, dok će od girovki, tu donju udicu u 90 posto slučajeva pokušati skupiti samo najkrupniji mužjaci.

Ipak, treba znati da se pod takvim jatom ipak ne kriju uistinu krupne ribe. Svakoj krupnijoj ribi je zavlačenje u takvo jato veliki rizik jer joj upravo jato ograničava preglednost situacije i tako je dovodi u potencijalnu opasnost.

Da bi pokušali sačuvati ješku na udicama do dolaska željene lovine, prvi je korak svakako armiranje ješke silikonskim koncem.

No ukoliko se i dalje bude koristio klasičan predvez, ješka unatoč silikonu neće dugo potrajati. Naime, kratke prame kakve u takvom lovu koristi većina ribolovaca, sitnoj ribi pružaju izvrstan oslonac za čvrste ugrize kojima s lakoćom oštećuju ješku.

Ali ako se koriste duge prame, kakve u lovu bugava koriste natjecatelji u natjecateljskom ribolovu, sitna riba neće imati čvrst oslonac za trganje i komadanje ješke već će ti ugrizi do kojih neminovno ipak dolazi, raditi tek manju štetu na ješki, te na taj način produljiti vrijeme u kojem je ješka još uvijek atraktivna krupnijoj lovini.

A ta će krupnije riba tako ponuđenu ješku beskompromisno, pod pritiskom stotina gladnih zuba koji je okružuju, progutati u hipu bez odlaganja, uvijek dovoljno duboko da će udica lako naći sigurno mjesto za kačenje. Naravno, preduvjet je i dobar odabir udica kod kojih u ješkanju uvijek treba voditi računa o tome da vrh udice viri ako bi do kačenja moglo doći na što je moguće kvalitetniji i brži način.

A ako se na sonderu vidi da su ta zbijena jata sitne ribe privukla one najkrupnije predatore, e tada treba mijenjati alat i pristup pa ih potražiti kakvom primjerenijom tehnikom kao što je jigging ili inchiku, piše Boris Bulić.

I.B.