Šibenske jaslice danas kontaminirane zloslutnim crnim insignijama, a usred rata biskup Badurina išao na okupirana područja, sa svećenicima pozivao na ekumenizam i pomirenje!

U crkvu Gospe Vanka Grada, danas kontaminiranu zlosutnim crnim insignijama, umjesto jaslicama i podsjećanjem na stratišta, umjesto na rođenje Isusa kao vjesnika mira, nade i pomirenja čovječanstva, gledam kao na odvratno huškanje i reviziju povijesti onih koji su ekumenizam pomiješali s bestijalnošću.

U istu tu crkvu baš za vrijeme rata i između granata išao sam na vjeronauk i svirao klavijature na svetim misama. Koliko je devedesetih naša crkva bila drugačija, svjedočit ću iz osobnog iskustva upravo u Šibeniku.

U Gospe Vanka Grada bila su dva fratra, mislim da su se zvali fra Marko i fra Jakov. Svaku nedjelju na misu bi donijeli rekvizit kojim bi unaprijed pripremljenom analogijom najavili evanđelje. Jednom je fra Marko donio ogledalo i nosio ga po crkvi. Pogledao se, pa dao svakome od nas da se pogledamo i krenuo pričati evanđelje po Mateju: "Kako možeš reći svome bratu: 'Dopusti da ti izvadim trun iz oka', a sam ne vidiš gredu u vlastitom oku?"

Ta dva svećenika puno su nas mlade naučila u ta ratna vremena, u osjetljivoj teenagerskoj dobi. Pa, iako je bio rat, nikad, ali baš NIKAD, nisu nas učili podjelama. Pa čak ni mržnji ni osveti prema onima koji baš tad pucaju na nas. A i mi smo željeli mir, jer nitko zdrave pameti ne želi rat i sukobe, pogotovo kad svojim očima vidiš kako se ispred tebe gasi ljudski život…

Pokojni šibenski biskup Srećko Badurina, inače rodom iz Luna na Pagu, me krizmao. Taj čovjek je bio oličenje dobrote. Usred rata pokušao je uvjeriti svog sugrađanina, episkopa Nikolaja, da udruže snage kako bi zaustavili sukob i osudili nasilje. Kad su pobunjeni Srbi došli na Šibenski most, nije bio nimalo prestrašen ni dugim cijevima, uperenim prema gradu. Taj čovjek je došao i tamo. Pisao je generalima JNA i doktoru Jovanu Raškoviću. Uzalud, ali nije posustajao…

Za vrijeme dok su Šibenik gađali iz svih oružja, sjećam se da je svibnju 1994. godine, u pratnji dalmatinskog episkopa Longina, posjetio okupirane hrvatske župe u Kninu i Kninskom Vrpolju, što je bio značajan korak u ekumenskom smjeru i gesta pomirenja. Nikad i baš NIKAD nisam čuo da potiče podjele, da netko u crkvi ili van nje, IGDJE (!) pa čak i od Hrvatske vojske urla ovaj zločinački pozdrav. Badurinin ekumenizam bio je "konkretan" i usmjeren na prepoznavanje ljudskog dostojanstva i kršćanskih vrijednosti čak i usred rata, a ne samo na teološke rasprave.

Ne znam gdje su danas ona dva fratra iz tog vremena, ali ako slučajno čitaju, želio bi im se zahvaliti na onome što tek sad prepoznajem kao školu za život. Nekako mislim da bi fra Marko i fra Jakov danas u toj istoj crkvi jednostavno napravili ono što je napravio Isus kad je Isus vidio trgovce u hramu: "Napravio je bič od užeta i istjerao sve iz hrama, uključujući ovce i volove. Poprosipao je novac mjenjačima i isprevrtao njihove stolove. Prodavačima golubova je rekao: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuće trgovačke!"

A Badurina? Njegovo posljednje počivalište je danas u šibenskoj katedrali Sv. Jakova, odmah lijevo od ulaza. Ponekad, najčešće kad je prazna crkva, odem tamo i pitam se. Gdje je i zašto pošlo po zlu. U ovom narodu i crkvi?

Ako ne znaš što je bilo, bilo je upravo ovako...

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

Crkva u Šibeniku postavila jaslice s crnim križevima i zastavama HOS-a, pa ako želite saznati “tko je stvarno prodao Dalmaciju” eto prilike!

Ovo nije prvi put da jaslice u ovoj crkvi izazivaju pažnju javnosti. Podsjetimo, prije dvije godine prizor Isusovog rođenja bio je okružen tenkovima, dok je lani uz biblijske motive bio izložen i prikaz modernog društva s Barbikama. Ovogodišnji postav, uz “svetu obitelj” uključuje i niz povijesnih i političkih simbola. Pokraj

Morski HRJosip Tokić