Ribari kao dio rješenja: uklanjanje morskog otpada iz mora

Procjenjuje se da danas u svjetskim morima pluta više od pet bilijuna čestica plastike. Ta brojka nije ni približna stvarnoj količini otpada u moru jer se u procjenu ne uključuje otpad na morskome dnu i plažama. Otpad u morima i oceanima nalazimo posvuda, pa čak i u dijelovima potpuno izoliranih od ljudskog utjecaja.

Dio tog otpada svakodnevno završava i u ribarskim mrežama. Dok mnogi ljudi morski otpad vide tek kada završi na plaži, ribari se susreću s njime tijekom svakog radnog dana. Pošto im je morski otpad postao svakodnevnica, mnogi stručnjaci smatraju kako upravo ribari mogu imati važnu ulogu u njegovu uklanjanju iz mora.

Problem koji ne možemo ignorirati

Morski otpad jedan je od najvećih ekoloških problema današnjice. Posebno je zabrinjavajuće što najveći dio tog otpada čini plastika koja se vrlo sporo razgrađuje – prema nekim procjenama čak više od 450 godina. A čak ni tada ne nestaje u potpunosti, se razgrađuje na sitne čestice, mikroplastiku.

Posljedice unošenja morskog otpada u mora i oceane nisu samo estetske. Posljedice najviše osjećaju morske životinje koje plastiku često zamjenjuju za hranu ili se u nju zapliću. Zabilježeni su brojni slučajevi ozljeda i uginuća morskih kornjača, ptica, riba i sisavaca upravo zbog plastičnog otpada u moru.

I ta pojava morskog otpada ne utječe samo na živi svijet u moru, već i na turizam, sigurnost hrane i gospodarstvo, s time da su posebno pogođeni mali ribari.

Ribari prvi vide promjene u moru

Oko 40 milijuna ljudi u svijetu bavi se ribolovom, a čak 90 % te brojke čine mali ribari. Za male ribare more je glavni izvor prihoda, zato je opasno kada se taj izvor ugrozi.

Morski otpad koji završi u mrežama može im oštetiti ribarsku opremu, povećati troškove popravaka i smanjiti vrijeme provedeno u ribolovu. U nekim se slučajevima otpad može zaplesti u propelere brodova ili povećati potrošnju goriva jer je zbog njega mreže teže izvući iz mora.

Ribari se često prikazuju kao dio problema zbog izgubljene ribolovne opreme i otpada povezanog s ribarstvom. Međutim, takav pogled ne isključuje njihovu potencijalnu ulogu u rješavanju problema.

Zbog svakodnevnog boravka na moru, ribari među prvima uočavaju promjene u morskom okolišu i posljedice morskog otpada te mogu dati vrijedan doprinos njegovu praćenju i uklanjanju. Njihovo iskustvo i neposredan kontakt s morem čine ih važnim dionicima u očuvanju morskih ekosustava (Guerrato i Gonçalves, 2025).

Izgubljene mreže koje nastavljaju loviti

Problematičan oblik morskog otpada je takozvani ghost gear, odnosno izgubljena, odbačena ili napuštena ribolovna oprema. To uključuje mreže, konope, parangale, vrše i druge dijelove opreme koji ostaju u moru nakon što se izgube ili odbace.

Takav oblik morskog otpada nastavlja „loviti” i nakon što više nije u upotrebi, što se naziva ghost fishing. Izgubljene mreže mogu godinama hvatati ribe, rakove, kornjače i druge životinje koje u njima ugibaju. Osim što „lovi” morske organizme, ta napuštena ribolovna oprema oštećuje morska staništa i koraljne zajednice, čime narušava cijeli morski ekosustav.

Neki smatraju kako je ta ribarska oprema namjerno odbačena, no to nije uvijek slučaj. Mreže se mogu izgubiti zbog lošeg vremena, jakih struja, sudara s drugim plovilima ili zapinjanja za morsko dno. Upravo zato stručnjaci smatraju da problem treba rješavati suradnjom, a ne samo optuživanjem ribara.

Fishing for Litter: kada ribari postaju dio rješenja

Posljednjih se godina sve više govori o programu Fishing for Litter. Riječ je o sustavu u kojem ribari tijekom redovnog ribolova sakupljaju otpad koji završi u njihovim mrežama i vraćaju ga na kopno.

Program je prvi put pokrenut početkom 2000-ih u Sjevernom moru, a kasnije se proširio i na druge europske zemlje, uključujući Italiju, Hrvatsku i Španjolsku. Ribari pritom dobivaju posebne vreće ili kontejnere za prikupljanje otpada, dok luke organiziraju prihvat i odlaganje prikupljenog materijala.

Znanstvena istraživanja pokazuju da javnost uglavnom pozitivno reagira na ovakve programe i vjeruje da ribari mogu pomoći u smanjenju količine otpada u moru.

Fishing for Litter ne može riješiti problem morskog otpada u svim morima i oceanima, ali pomaže u uklanjanju barem jednog dijela tog otpada.

Zašto ribari ne mogu sami nositi teret čišćenja mora?

Sličan pristup razvija i projekt FishNoWaste, koji okuplja partnere iz Hrvatske i Italije s ciljem smanjenja otpada povezanog s ribarstvom u Jadranskom moru. Projekt se posebno fokusira na ribarske luke kao ključna mjesta za prikupljanje i gospodarenje otpadom iz mora.

U sklopu projekta analiziraju se vrste i količine otpada koje ribari donose na kopno, razvijaju modeli njegova odvajanja, ponovne uporabe i recikliranja te provode edukacije ribara i lokalnih zajednica o važnosti održivog gospodarenja otpadom.

Iako ovakvi projekti donose pozitivne rezultate, stručnjaci upozoravaju da ribari ne mogu sami riješiti problem morskog otpada. Sudjelovanje u takvim programima često znači dodatni posao, troškove i gubitak vremena.

Ribari moraju imati dovoljno prostora na brodu za otpad, a potrebno im je omogućiti mjesto sigurnog odlaganja otpada u luci i jasna pravila o tome kako postupati s prikupljenim otpadom. Istraživanja pokazuju da će ribari češće sudjelovati u programima uklanjanja otpada ako imaju podršku institucija, dostupnu infrastrukturu i osjećaj da njihov trud ima smisla.

Zanimljivo je da na odluku ribara često utječu i drugi ribari. Ako vide da njihove kolege sudjeluju u zaštiti mora, veća je vjerojatnost da će se i sami uključiti. Edukacija, osvještavanja i suradnja lokalnih zajednica zato imaju važnu ulogu u uspjehu ovakvih inicijativa.

Može li morski okoliš biti čišći?

Stručnjaci se slažu da rješenje problema morskog otpada mora uključivati više različitih mjera: smanjenje plastike za jednokratnu upotrebu, bolje gospodarenje otpadom, edukaciju građana, čišćenje obale i suradnju s ribarima.

Ribari možda ne mogu sami očistiti more, ali imaju jedinstvenu ulogu jer su svakodnevno na moru i prvi vide gdje se otpad nakuplja. Projekti poput Fishing for Litter i FishNoWaste pokazuju da ribari mogu postati važni saveznici u zaštiti mora, posebno ako iza njih stoje luke, lokalne zajednice i državne institucije.

Članak „Ribari kao dio rješenja: uklanjanje morskog otpada iz mora“ dio je serijala studentskih članaka u sklopu Interreg Italy – Croatia FishNoWaste projekta.

Autorice članka:  studentice  Studentice Fakulteta znanosti o moru: Antonija Tvrdeić, Lucija Amižić, Janica Božić