REPORTAŽA S KRAJA SVIJETA Trogiranin nakon 16 tisuća preplovljenih milja od Splita, dojedrio do oceanskog raja: "Velik je tek kao dva Visa!"

Trogirski nautičar Matko Pavković krenuo je u svoju životnu avanturu jedreći doslovno na drugi kraj planete, do otočja nasred južnog Pacifika. Čuli ste sigurno za Uskršnje otoke, ali se vjerojatno ne poznajete nikoga da je išao do tamo. Upravo zato je ovo iskustvo kojeg će Matko prenijeti čitateljima Morskog HR, tim zanimljivije.

Za početak, tek da steknete dojam, evo gdje se nalaze Uskršnji otoci.

- Nakon 16.000 preplovljenih milja od Splita, našli smo se na ovom komadu kamena, usred nepreglednog morskog prostranstva zvanog južni Pacifik. Već s broda vidilo se da se radi o posebnom mjestu. I ako uspijete doploviti, nije sigurno da ćete na njega i izać - kreće Matko Pavković sa svojom pričom.

Iscrpljeni, nakon 19 dana plovidbe

- Umorni, nakon nepunih 19 dana plovidbe u kojoj smo više manje uspješno izbjegavali rupe bez vjetra te se po rubovima lokalnih neverina kao praćkom izbacivali od jednog do drugog dok se nismo domogli stabilnog vjetra s kojim smo se u zadnjih 7 dana doslovno sjurili do Uskršnjeg otoka.

Hanga roa ima 2 mandraća koja su nikakav zaklon za brod veličine Sinbada pa smo tako osuđeni na sidro, pa šta nam Bog da. A dao nam je nepuna 3 dana kad je najavljen svel od 6m i zatvaranje luke za sve uplove i isplove.

Pola prvog dana uzela nam je Imigracija koja nas je vrlo komodno pustila da čekamo do 4 popodne prije nego su nas počastili svojim dolaskom. Sve smo im oprostili jer smo znali da nas navečer čeka izvanredan događaj, otvaranje 58. Tapati festivala, godišnjeg proslave Rapa Nui kulture, pjesme, plesa te ostalih umjetnosti koje upražnjavaju stanovnici ovog vrlo neobičnog otoka. Malo je reći da smo uživali.

Gradić Hanga Roa od nekih 5000 stanovnika već je od jutra vibrirao posebnim frekvencijama, glasna tradicionalna muzika širila se na sve strane. Imali smo dojam da svaki stanovnik otoka ima svoje mjesto u ovoj velikoj predstavi. Odrasli i djeca šetaju naokolo okićeni perjem, školjkama i cvijećem, pripremaju se za veliki večernji nastup.

Osim toga, održavaju se i razna natjecanja, plivanje na tradicionalnim daskama od šiblja, utrka u prenošenju banana, natjecanje u pletenju nošnji i ukrasa te mnoga druga. Imali smo i sreću vidjeti kako izgleda njihov sprovod.

Okupljeni nose vijence od cvijeća na glavama te uz pratnju tradicionalnih instrumenata pjevaju pjesme koje su sve osim tužne. Nitko ne plače. O povjesti otoka neću, koga zanima sve ima na netu. Mi smo požurili vidjeti što se da, iznajmili motore i put pod kotače. Otok je približno veličine naša dva Visa. Dvije ceste, jedna od 36 i druga od 18 Km.

Vulkanska podloga dala mu je neke prilično dramatične pejzaže. Krater na jugozapadnoj strani ispunjen je slatkom vodom koja je do instalacije desalinizatora osiguravala vodu cjelom otoku. Drugih izvora vode nema. Zato ima izvrsnog lokalnog piva. Mahina je jedno od boljih koje sam probao.

Po putu nailazimo na stada krava i konja. Rapa Nui proizvodi hrane za sebe koliko im treba, nemaju puno plodne zemlje ali čini se da ne oskudjevaju u ničemu. Uglavnom su to pašnjaci koji su zamjenili nekadašnju šumu čija je sječa u davoj prošlosti uzrokovala iscrpljivanje resursa te glad i bratoubilački rat između dugouhih i buljookih.

Potonji su iz rata izašli kao pobjednici pa za kaznu sve Moaie dugouhih okenuli na glavu ili zakopali. A ti Moai, zbog koji stranici najčešće i dolaze na otok su malo je reći nadrealni. Od stotinu pitanja koje se roje u glavi pri pogledu na njih, prevladavajući je ipak osjećaj mira i zaštićenosti te neke izvanzemaljske moći koja ih okružuje. Jedan dan bio nam je dovoljan za obilazak lokaliteta. Vratili smo se na vrijeme da osvježeni krenemo u večernji izlazak.

Jedan od razloga zbog kojeg putujemo su ljudi koje po putu upoznamo te nebrojene smješne situacije koje se nekako same od sebe dogode pa tako jedna nije izostala ni ovaj put. Konobar u restoranu u kojem smo večerali, čuvši neki čudan jezik upita odakle smo. Kažem Hrvatska. On me onako zamišljeno pogleda pa kaže aaaaa, Croacia, muy lejos. Pitam ga prati li nogomet pa odmah bacam najjaču kartu, kažem Lukas Modrik i značajno ga pogledam. On će na to aaaaa Lukas Modrik te skoči našem Ivanu u zagrljaj. Ja gledam, šta je sad ovome a onda skužim, vidi stvarno naš Ivan liči Luki. Svi prasnemo u smijeh osim konobara koji je nestao te se ubrzo vratio s bočicom vode koju kao nosi Luki na poklon.

Uslijedilo je fotografiranje na kojeg je pozvao i drugog konobara a isti nam se odmah pohvalio kako on igra na napadačkoj poziciji za Rapa Nui. Kod fotografiranja, onaj prvi zamolio je Ivana tj. Luku da okrene bočicu tako da se vidi etiketa. Ispostavilo se da je on vlasnik restorana te male punionice otočke vode kojoj bi dobro došla besplatna reklama - prepričava nam Matko svoju avanturu, dok pakira stvari i kreće dalje... u novu avanturu...

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

Tajna Uskršnjeg otoka | | Morski HR

Izvornog imena Rapa Nui, površinom tek nešto veći od Dugog otoka i dosta manji od Korčule, ovo je jedan od najizoliranijih naseljenih otoka na svijetu. Smješten je usred Tihog oceana, čak 3600 km

Morski HRJurica Gašpar

Bizarna priča s bajkovitog dalmatinskog otoka: “Institucije tjeraju ugostitelje i nautičare da krše zakon, ugrožena je najvažnija grana turizma”

Matko Pavković je trogirski nautičar koji u vlasništvu ima nekoliko putničkih brodova i već dugi niz godina se transparentno i uspješno bavi djelatnošću prijevoza putnika na turističke ture, a jedna od najpoznatijih tura koju radi odnosi se upravo na uvalu Plava laguna na Krknjašima na Drveniku Velom, a o kojoj

Morski HRJurica Gašpar