Povijest Jadrolinije prepuna je nevjerojatnih priča

Foto: Jadrolinija

Tijekom okupacije Slanog, agresor je odrezao konope Perastu i pustio ga da pluta u slanskoj vali gdje ga je gađao svim silama.

Puno je zanimljivih priča iz Jadrolinijine povijesti . Neke su potresne, neke su emotivne a neke naprosto nevjerojatne, a sve upravo o bijeloj floti.

Perast – heroj Domovinskog rata

Priča o ovome brodu vezana je za Domovinski rat i još jednom potvrđuje junaštvo i žrtvu Jadrolinijinih pomoraca. Perast je brod izgrađen 1963. godine u Malom Lošinju te je održavao vezu prema Elafitima i Mljetu iz Dubrovnika. Gotovo je 20 godina proveo na tim linijama te je za otočane bio poput čovjeka, sumještanina, vjernog pratitelja u svakodnevnim obavezama. Ratnih 90-ih godina, kada okupatorske snage nisu prezale ni pred čim, brodovi Jadrolinije nerijetko su pomagali u obrani otoka i hrvatskog obalnog područja. Tako je i Perast uključen u obrambene pripreme za područje Dubrovnika, Elafita i Mljeta. Zato je na svojim putovanjima bio često motren, zaustavljan ili pretresan od patrolnih čamaca i ratnih brodova JRM. Kada je započeo napad na Dubrovnik, Perast je pokušavao održavati svoje rute, pristajući pritom i u Slanom koje će biti i njegovo posljednje pristanište.

Tijekom okupacije Slanog, agresor je odrezao konope Perastu i pustio ga da pluta u slanskoj vali gdje ga je gađao svim silama.

Nakon što je nekoliko dana plutao, izmučen, razvaljen, ali ne i potopljen, specijalci HRM odlučili su ga spasiti. Uzeli su ga u tegalj i pokušali ga odvesti na sigurno. Tegalj je trajao satima, a kad je JNA primijetila da se brod spašava otvorili su vatru prema njemu. Perast je izvučen iz Stonskog kanala u brodogradilište na Korčuli. Nažalost, nije doživio obnovu, a šteta na njemu bila je prevelika. Svoj je kraj dočekao u rezalištu u Pločama.

U Slanom su tijekom napada poginuli i članovi posade Perasta koji su se skrivali u blizini: Pero Sršen Šupica, Niko Nodilo Ribić i Antun Tonko Matić. Počivali u miru.

Ivan Zajc – veličanstveni trajekt

Trajekt Ivan Zajc je trajekt za dužobalne i međunarodne linije koji je od 1993. do 2009. bio dijelom bijele flote. Brod je izgrađen 1970. godine u Italiji pod imenom Tiziano. Dugo je za talijanske tvrtke održavao linije koje su spajale hrvatsku i talijansku obalu. Jadrolinija ovaj brod kupuje 1993. godine za održavanje dužobalnih i međunarodnih pruga. Nakon godina provedenih na kružnim putovanjima i u međunarodnim vodama, gdje je uvijek bio rado viđen i veoma popularan, Ivan Zajc od 2005. godine prelazi na lokalne linije u splitskom akvatoriju. Svoj je poseban posjet Italiji napravio 2007. godine kada je uz nostalgični svečani doček, posjetio Pescaru prigodom promocije Rijeke kao domaćina Mediteranskih igara. U tamošnjim je medijima dočekan kao “Il glorioso traghetto”.

U bijeloj floti Ivan Zajc ostaje sve do 2009. godine kada brod kupuje turska tvrtka te dobiva ime Besyildiz, a koristi se za plovidbu u Crnome moru između turskih i ukrajinskih luka. Već iduće godine brod je prodan drugoj kompaniji te je pod imenom Asaba 2 otplovio prema Ekvatorijalnoj Gvineji. Međutim, 2012. godine gubi mu se svaki trag. Ipak, nedavno su ga hrvatski pomorci uočili u škveru u Gvineji. Njegov lik prepoznaje se nadaleko i nije bilo sumnje – to je zaista Ivan Zajc.

Karagjorgje – Proleterka dvije smrti

Parobrod Karagjorgje, odnosno Proleterka, bio je jedan od najvećih parobroda koji su ikada plovili Jadranskim morem. Održavao je dužobalne pruge koje su imale ogromnu popularnost. Karagjorgje su često nazivali i ukras Jadrana – bio je predivan i raskošan, uistinu kraljevski brod.
Izgrađen je 1913. godine u Velikoj Britaniji te je porinut pod imenom Visegrad, međutim nakon porinuća nije odmah zaplovio. Naime, zbog početka Prvog svjetskog rata njegovi su ga vlasnici, usprkos impozantnim dimenzijama, doslovno sakrili! Da bi ga sačuvali, sakrili su ga na Prukljansko jezero. Nakon rata, parobrod Visegrad pripada kompaniji Jadranska plovidba d.d. te dobiva ime Karagjorgje.

Bio je to najbolji brod kojeg je do tada vidjela istočna obala Jadrana. Osim kao putnički brod, služio je i kao brod za kružna turistička putovanja. Bio je izuzetno čvrst i pouzdan.

Međutim, ovaj je brod zatekla veoma čudna sudbina. Kako kaže Oliver – on je doslovno “dva put umra”. Prvi put kobne 1941. godine, četiri dana prije početka Drugog svjetskog rata. Najljepši parni brodovi Jadrana, Karadjordje i Prestolonaslednik Petar, pri plovidbi iz Prvićkog kanala prema Zlarinu zalutali su u minsko polje, naletjeli na mine i potonuli na preko 50 metara dubine. Bili su to posljednji bijeli brodovi Kraljevine Jugoslavije. Oba su broda ležala na dnu mora jedanaest godina. Nova država, socijalistička Jugoslavija, odlučila ih je podići s dna i obnoviti. Ova je do tad neviđena akcija trajala gotovo dvije godine, no oba su broda uspješno izvučena, obnovljena i modernizirana. Zaplovili su ponovno kao Partizanka i Proleterka.

Karagjorgje je pod imenom Proleterka plovio još dugi niz godina. Sve dok nije naišao na svoju drugu smrt – ponovno u šibenskom akvatoriju. Naime, brod Proleterka se 1969. godine nasukao na hrid Mišine ispred otoka Murtera. Pretrpio je tako velika oštećenja da ga se više nije isplatilo popravljati pa je do konca godine 1970. godine razrezan u staro željezo.

Ero – voljeni starac

Najstariji brod u povijesti Jadrolinije bio je trajekt Ero. Izgrađen je 1931. u Danskoj, pod originalnim imenom Aero. Nakon 38 godine službe na relaciji Splita i Supetra ili Makarske i Sumartina, gdje je trajekt imao svoj posljednji plov 2009. godine, prodan je u trenutku kad je navršio 77 godina. U zaista dugoj službi na linijama splitskog plovnog područja postao je omiljen među otočanima i pisao je brojne priče.