Plastika koja desetljećima pluta Pacifikom "stvorila" novi život

Velika pacifička nakupina nalazi se  između Havaja i Kalifornije, unutar sjevernopacifičkog suptropskog vrtloga. Ovdje morski ptpad ulazi u široku zonu konvergencije koja plastiku zadržava u kruženju godinama.

Neprofitna organizacija The Ocean Cleanup procjenjuje da ondje trenutačno pluta oko 1,8 bilijuna komada plastike ukupne mase približno 100.000 tona. Već same te brojke objašnjavaju zašto je ta nakupina postala jedan od najpoznatijih simbola onečišćenja oceana.

Ono što Veliku pacifičku nakupinu smeća čini težom za precizno opisivanje jest vrsta materijala koji se ondje koncentrira. Velik dio mase ne čine mali fragmenti potrošačkog otpada nego veći predmeti koji mogu ostati na površini mora mnogo dulje, uključujući užad, bove i napuštenu opremu iz industrijskog ribolova na otvorenom moru, prenosi Energreen.

Što točno živi na velikoj nakupini smeća?

Prema procjenama organizacije The Ocean Cleanup, ribarske mreže čine 46 posto mase nakupine, a više od 75 posto plastike povezuje se s aktivnostima ribolova na otvorenom moru. To znači da ta zona nije samo oblak sitnog otpada, nego i područje dugotrajnih plutajućih struktura.

Za morske biologe upravo su te plutajuće strukture otvorile novo pitanje. Ako plastika može ostati na površini mora godinama, pa čak i desetljećima, što točno na njoj živi dok putuje Pacifikom?

To je pitanje postalo još važnije nakon što su raniji komadi otpada iz Japana prešli ocean s još uvijek živim organizmima pričvršćenima na njima. Velika pacifička nakupina smeća već je bila poznata kao žarište zagađenja, ali istraživači su počeli sumnjati da je riječ i o nečemu drugome.

Analiziran je plutajući plastični predmeti u sjevernopacifičkom suptropskom vrtlogu te je opisana nova zajednica organizama koja živi daleko od obale. U tom je trenutku Velika pacifička nakupina smeća prestala izgledati kao tek obična zona nakupljanja otpada.

Prema izvještajima temeljenima na tom istraživanju, tim je na otpadu prikupljenom iz nakupine identificirao 46 vrsta beskralježnjaka iz šest glavnih skupina životinja. Od toga je 37 vrsta pripadalo obalnim organizmima, a devet pelagičkim vrstama, što znači da je oko 80 posto zabilježene raznolikosti potjecalo od organizama koji se obično povezuju s obalnim područjima, a ne s otvorenim oceanom. Plutajuća plastika podupire mješovitu zajednicu na površini mora, sastavljenu od oceanskih i obalnih vrsta. U praksi to znači da Velika pacifička nakupina smeća ugošćuje životinje za koje mnogi znanstvenici nisu očekivali da će ondje dugoročno opstati. Prirodne splavi poput drva, sjemenja, morskih algi ili vulkanskog plovućca oduvijek su prenosile vrste preko oceana, ali su se takvi materijali obično raspadali prebrzo da bi omogućili dugotrajni boravak organizama. Plastika pruža plutajuće površine koje mogu izdržati uvjete u oceanu mnogo dulje od većine prirodnog otpada.

What the great pacific garbage patch looks like layered over the USA pic.twitter.com/1nVzXWRdbY

— Epic Maps 🗺️ (@theepicmap) April 11, 2024

Sve krenulo tsunamijem 2011. godine

Dio te priče započeo je 11. ožujka 2011., kada su potres i tsunami u regiji Tōhoku iz Japana u sjeverni Pacifik odnijeli golemu količinu otpada. U radu objavljenom u Nature Communications navodi se da su znanstvenici kasnije pronašli stotine obalnih japanskih morskih vrsta živih na krhotinama koje su, nakon putovanja duljeg od 6000 kilometara, stigle do pacifičke obale Sjeverne Amerike i Havajskih otoka. Neki organizmi nisu samo preživjeli nego su očito godinama rasli na moru. Neki su se čak razmnožavali na plutajućim predmetima dok su još bili na otvorenom oceanu.

Krhotine nakon tsunamija pokazale su da otpad nastao ljudskim djelovanjem, velikim dijelom plastika, može djelovati kao dugotrajna plutajuća platforma pogodna za život tijekom više godina. Kada su se znanstvenici ponovno usmjerili na Veliku pacifičku nakupinu smeća, više nisu pitali mogu li obalne vrste preživjeti putovanje oceanom. Pitali su se počinju li se neke od njih trajno naseljavati u novom morskom staništu daleko od obale.

Plutajuća plastika u suptropskim vrtlozima može ostati u oceanu godinama, pa i desetljećima, pružajući organizmima višestruke prilike za preživljavanje, hranjenje i razmnožavanje. I tako smo čini se došli do jedne stabilne populacije, tj, samoodržive zajednice na otvorenom moru! To ne znači da je Velika pacifička nakupina smeća manje štetna kao zona zagađenja. Iste plutajuće strukture koje pružaju stanište morskim organizmima također ih mogu zarobiti, ozlijediti ili usmrtiti.

Velika pacifička nakupina smeća povećava dakle mogućnost uspješnog širenja invazivnih, odnosno nenativnih vrsta između kontinenata, ali i ostaje i golemo spremište plutajućeg otpada i mjesto na kojem su istraživači dokumentirali neopelagičku zajednicu organizama koji žive upravo na tom otpadu.

Discarded nets, lines, and ropes now make up about 46% of the Great Pacific Garbage Patch.

This clips shows a whale trapped in a fishing net set free by divers.pic.twitter.com/wXSWNiO2e3

— Massimo (@Rainmaker1973) June 11, 2024

J.T.