3 min. čitanja

PET DO 12 Hitno treba spasiti živi svijet Jadrana, posebno dupine i kitove!

PET DO 12 Hitno treba spasiti živi svijet Jadrana, posebno dupine i kitove!
Foto: Pexels

Izlov, uništavanje dna, klimatske promjene, sve moguće vrste onečišćenja - kada ćemo shvatiti da more ne može beskonačno davati ako mu nešto i ne vratimo?

Nastavimo li Jadran tretirati jednako loše kao i do sada mogli bismo trajno izgubiti običnog dupina, vrstu na vrhu hranidbenog lanca, tako poznatu i dragu svima! Sama ta činjenica dovoljno je strašna, no taj bi gubitak značio tektonske poremećaje jer priroda je fino naštimana i bez naše nametljive besramne ljudske ruke zapravo funkcionira savršeno.

- Gubitak običnog dupina, vrste na vrhu hranidbenog lanca, i gubitak tolikih drugih vrhunskih grabežljivaca ima brojne posljedice. Prvo, brišemo ljepotu i raznolikost života. Drugo, činimo jadranske ekosustave slabijima i manje sposobnima za podnošenje promjena, što rezultira osiromašenim i izlovljenim morskim ekosustavima kojima dominiraju vrste na dnu hranidbene mreže - izjavio je za H-alter znanstvenik Giovanni Bearzi koji je počeo proučavati jadranske dupine još kasnih 1980-ih.

U recentno znanstvenom članku Acta Adriatica navodi kako je Jadran jedno od najugroženijih područja Mediterana! Ugroženo naravno od ljudske ruke. Tako navode da su se morski psi i raže u Jadranskom moru smanjili za više od 90% u odnosu na predindustrijsko razdoblje, tisuće dupina namjerno su ubijene između 19. i sredine 20. stoljeća, a jedna vrsta dupina (obični dupin) dramatično je opala i nije se oporavila.

Raznolikost kitova i dupina  u Jadranu je tako manja nego u drugim područjima Sredozemnog mora

- Ovdje su se dupini i kitovi suočavali s prijetnjama koje uključuju učinke degradacije staništa, slučajnu smrtnost i smanjenje plijena uzrokovane ribolovom, antropogenu buku kao što je ona uzrokovana seizmičkim istraživanja za traženje ugljikovodika, kemijsku kontaminaciju - upozorava Bearzi koji ističe ribarstvo kao glavni pokretač degradacije ekosustava.

Foto: Pexels

E, kad je bilo ribe!

Ovakve rečenice sve se češće čuju diljem obale i otoka i to od strane nezadovoljnih profesionalnih ili amaterskih ribara. Stanje nije dobro i istini treba pogledati u oči. Možda jesmo zabilježili rast populacije oradi, no stanje u cjelini nije dobro.

Koćarice (čak više na talijanskoj strani, no znamo da nerijetko uplivaju svuda) uništavaju morsko dno i staništa, prekomjerni izlov plivaricama radi svoje, buka zbog geoseizmičkih istraživanja itekako utječe na živi svijet....Moglo bi se ovako nabrajati danima, no ostaje činjenica da smo na pragu katastrofe ako nešto ne poduzmemo, a da se uglavnom samo piše, no malo toga radi. Izuzet nekih pohvalnih lokalnih incijativa kojima svaka čast.

Danas je dobri dupin Tursiops truncatus jedina vrsta koja se redovito opaža u sjevernom Jadranu. Veća raznolikost vrsta može se pronaći prema jugu, prema dubljim vodama središnjeg sektora i mnogo dubljem južnom sektoru. Najzastupljenija vrsta je prugasti dupin Stenella coeruleoalba, ali njegovo stanište uglavnom je ograničeno na duboke vode južnog Jadrana. Risovi dupini Grampus griseus i Cuvierovi kljunasti kitovi Ziphius cavirostris također su redovito prisutni u ovim vodama, iako u znatno manjem broju. Perajski kitovi Balaenoptera physalus i sjemeniti kitovi Physeter macrocephalus povremeno se pojavljuju u južnom Jadranu, a mogu lutati i drugim dijelovima sliva. Ostale vrste prisutne su u vrlo malom broju, a neke se pojavljuju samo slučajno.

A, što učiniti?

Prema znanstvenicima, najbolje bi stanje bilo vratiti u predindustrijsko doba, no osim ako nemate vremenski stroj kako to učiniti? To je gotovo nemoguća misija! Jesmo li otišli predaleko? Zaglibili preduboko?

Foto: Pexels

Obnavljanje staništa i vraćanje bioraznolikosti ipak je naša dužnost! Znanstvenici vjeruju da bi pod Općom komisijom za ribarstvo u Sredozemnom moru trebalo stvoriti više područja s ograničenim ribolovom. To su područja u kojima su sve ili određene ribolovne aktivnosti privremeno ili trajno zabranjene ili ograničene, a takve mjere mogu koristiti i morskom okolišu i ribarstvu. U Jadranu su ta područja iznimno mala i nisu stvorena posebno za zaštitu široke populacije kitova, no primjer Ribolovnog područja jame Jabuka-Pomo pokazuje da je riječ o rješenju koje radi. Kada se jedan dio Jadranskog mora u potpunosti zaštiti od ribolovnog iskorištavanja, život u moru može se vratiti i procvjetati već za nekoliko godina.

Zar je toliko teško odgovorno upravljati biserom koji nam je pružen? Zašto režemo granu na kojoj sjedimo? Ne bi li bilo divno da se u Jadran zaista vrate ti divni gorostasi - kitovi?

J.T.

Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.