OTOK IZVAN DOMETA ZABORAVA: Od vojne utvrde na pučini do priča skrivenih ‘Ispod radara’

Više od dvije tisuće godina otok Vis nije pripadao samo sebi. Bio je fiksna točka na karti tuđih interesa, strateški bastion čiji je geografski položaj u pravilu vrijedio više od iznimnog pogleda na pučinu.

Od antičke grčke Isse, preko britanskog pomorskog uporišta i slavne Viške bitke, pa sve do savezničke zračne luke u Drugom svjetskom ratu i više od trideset vojnih objekata koje je kasnije ukopala JNA, Vis je desetljećima funkcionirao kao zatvorena utvrda.

Stranci na otok nisu smjeli stupiti sve do 1989. godine, a vojska ga je konačno napustila tek 1992. Bilo je to dovoljno nedavno da iza nje ostanu duboki tuneli, ukopani bunkeri, ali i mještani koji još uvelike pamte vrijeme kada se na Vis nije odlazilo spontano, radi odmora ili turističke znatiželje.

Danas je slika sasvim drugačija. Izgrađen je otok kakvog poznaje većina suvremenih posjetitelja – oaza čistog mora, mira i zvjezdanog neba bez svjetlosnog zagađenja. Nekadašnji vojni i teritorijalni sukobi zamijenjeni su svakodnevnim, mirnodopskim "borbama" za slobodan vez u luci, slobodan stol u konobi ili nekoliko metara prostora na plaži.

Nova dokumentarna serija

Upravo u toj točki prožimanja burne prošlosti i opuštene svakodnevice otok zatječe nova dokumentarna serija „Ispod radara“, koja se emitira ponedjeljkom na HTV1 u 21:30 sati (te na platformi HRTi).

Premijerna epizoda serijala prati prirodan tok otočkih sjećanja – od napuštenih vojnih instalacija na kopnu do morskih dubina u kojima povijest i dalje fizikalno počiva. Na četrdesetak metara ispod površine mora leže olupine bombardera iz Drugog svjetskog rata. Iz jednog od njih nedavno su izvučeni posmrtniostaci američkog pilota koji je na dnu mora bezimen ležao više od sedamdeset godina. Uz njega su pronađeni tek prst i zlatna vera – sitni materijalni tragovi koji su omogućili identifikaciju i konačni povratak obitelji u domovinu.

No, uz teške povijesne teme, serijal brzo mijenja ton i usmjerava se na autohtoni otočki život. Kroz autentičan lokalni rječnik i opuštene razgovore uz gemišt sa strancima koji tek otkrivaju domaće navike, ekipa serijala dotiče i univerzalna pitanja – poput onog je li svjetski mir lakše graditi dok grije sunce („Definitely not harder“, odgovara jedan od sugovornika).

Voditeljski par Lidija Kožar i Josip Kovač Levantin u ovom avanturističko-dokumentarnom serijalu ne traže jednu veliku, konstrukcijsku priču o Visu. Umjesto toga, ostaju uz ljude i prostore dovoljno dugo da se autentične priče otvore same od sebe – bilo kroz mrak potopljenog bombardera, značenje lokalnog izraza ili opasku stranca u prolazu.

Vis je tek prva stanica serijala koji podsjeća da čak i onim mjestima za koja mislimo da ih dobro poznajemo treba dati još nekoliko minuta pažnje prije nego što zaključimo da o njima znamo sve.

J.T.