Ogorčeni ribari: "Nove zabrane za plivarice će nas uništiti" - Institut za ribarstvo: "Stok srdele u Jadranu trenutno je izuzetno ugrožen, ali mi ne odlučujemo..."

Prije nekoliko dana Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva donijelo je Odluku o prostornom i vremenskom ograničenju obavljanja gospodarskog ribolova na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom.

Ova odluka zabranjuje lov na malu plavu ribu tim alatom na pet velikih lokaliteta našeg ribolovnog mora u razdoblju od dana objave u Narodnim novinama, što je već učinjeno pa do kraja ožujka.

Zabranom je obuhvaćen akvatorij zapadne obale Istre, Kvarner i Riječki zaljev, Srednji kanal – morski prostor omeđen Dugim otokom, odnosno otocima Ugljanom i Pašmanom, od otoka Ilovika do Kornata i Žirja, zatim Splitski kanal – između obale kopna te Šolte i Brača, te Hvarski kanal, akvatorij između dijelova Brača i Hvara.

Reakcije ribara, posebno onih s područja sjevernog Jadrana i nisu pozitivne, da se vrlo blago izrazimo, što i ne čudi jer su praktički "otjerani" sa svojih tradicionalnih lovišta, prisiljeni raditi daleko od obale, još dalje od matičnih luka, piše Novi List. Logistika, dodatni troškovi, isplativost i još sto stvar vjerojatno se vrzmaju po glavama ribara i prerađivača. Toliko da neki ribari tvrde kako će ova odluka uništiti plivaričarski ribolov na sjevernom Jadranu. Kažu, na kvarnersko-riječkom području preostalo je samo petnaestak brodova plivaričara, a ne tako davno toliko ih je imao samo grad Krk.

– Volio bih da mi ljudi iz ministarstva objasne po kojem su kriteriju određivali zone zabrane, žalio se jedan od ribara. Ova mjera, barem na sjevernom Jadranu, neće donijeti značajniji biološki boljitak za malu plavu ribu - rekao je jedan od nezadovoljnih ribara. Brojke kažu kako je u razdoblju od završetka lovostaja, krajem siječnja pa do prvog dana zabrane ribolova ukupan ulov svih brodova što su radili uz zapadnu obalu Istre bio 15 tona. Na Kvarneru i u Riječkom zaljevu ulovilo se više – oko 150 tona, ali je radilo i dosta više brodova. Sve skupa ipak ništa posebno kad se zna da zakonski propisi dopuštaju svakom brodu ukupan mjesečni ulov od 100 tona..

Ribarski se prsti stoga upiru prema Ministarstvu pa i nekim međunarodnim institucijama koje, prema njihovim riječima, naglašavaju pretjerani lov nedorasle ribe (za srdelu je minimalna veličina 10, a za inćuna 9 centimetara) u hrvatskim vodama.

Što kaže znanost?

Kako bismo saznali što o ovom "sporu" ribara s jedne i donositelja odluka s druge strane kaže znanost koja odluke ne donosi, ali stanje prati, kontaktirali smo znanstvenike sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Oni putem Nacionalnog plana prikupljanja podataka u ribarstvu, između ostalog, bilježe podatke i o ulovima (ulov, prilov i odbačaj) plivarica te podatke o najznačajnijim vrstama sitne plave ribe.

Konkretno, stručni suradnici godišnje se ukrcaju i uzorkuju ulov na više od 70 brodova s okružujućom mrežom plivaricom tijekom ribolovnih aktivnosti (u najvažnijim ribolovnim zonama i tijekom svih ribolovnih mjeseci) te na više od 30 mjesta iskrcaja sakupljaju dodatne biološke uzorke.

- Na godišnjoj skali su tako analizirani pa potom i grupirani podaci sakupljeni direktno s ribolovnih aktivnosti koriste se za procjenu stanja stokova. Procjena stanja srdele i inćuna napravljena je u svibnju 2025. godine s podacima iz 2024. godine i ukazala je na izuzetno loše stanje kod srdele i nešto bolje (iako još ne dobro) stanje kod inćuna. Samim tim očigledno je da je stok srdele u Jadranu trenutačno izuzetno ugrožen - rekli su nam iz splitskog IOR - a.

Biološki se srdela razmnožava tijekom šest hladnijih mjeseci, s vrhuncem razmnožavanja u periodu studeni - ožujak. Svaka zaštita tijekom tog osjetljivog razdoblja naravno omogućava bolji mrijest i veću mogućnost razvoja novih jedinki.

- Imajući u vidu loše stanje resursa i obavezu uspostave mjera regulacije ribolova, ministarstvo donosi odluke o zabranama ribolova u određenom prostoru i vremenu. Navedene mjere zaštite dogovaraju se i usuglašavaju s predstavnicima sektora i znanosti. A pri njihovom uvođenju Uprava za ribarstvo uz ribarstveno biološke aspekte uzima u obzir i one socioekonomske aspekte. Dakle, uloga znanosti je da ocjenjuje stanje i predlaže što treba učiniti radi njegovog poboljšanja dok same mjere propisuje resorno ministarstvo - završavaju iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

J.T.