Nevjerojatna priča iz Hormuškog tjesnaca: Kako globalni sukob izgleda iz perspektive ribara koji Iran vide s prozora

Dok se nad Hormuškim tjesnacom nadvija sjena globalnog sukoba, novinari talijanskog lista Corriere della Sera  uputili su se na nesvakidašnje putovanje kako bi otkrili Kumzar, selo koje prkosi logici modernog ratovanja. Do ovog skrivenog kutka svijeta, smještenog na samom rubu omanskog poluotoka Musandam, stigli su onako kako se ovdje stoljećima stiže – gliserom koji je jedva pristao na malenu, osamljenu plažu.

To je jedini ulaz u zajednicu koja je od ostatka svijeta odsječena neprohodnim planinskim masivima, dostupna isključivo morem ili iz zraka. Na tom vrelom pijesku, gdje ih je dočekao tek miris soli i tišina koju prekida dječji povik „Turisti!“, talijanski su reporteri zakoračili u stvarnost u kojoj su luksuzni talijanski proizvodi u lokalnoj trgovini jednako stvarni kao i obrisi Irana koji se jasno vide na horizontu.

Izolirani raj na strateškoj oštrici

Selo Kumzar, smješteno na sjevernom kraku omanskog poluotoka Musandam, djeluje kao mjesto izvan vremena. Pristupačno isključivo morem i zrakom, ovo malo ribarsko naselje od 200 kuća nalazi se u neposrednoj blizini Hormuškog tjesnaca – jedne od najvažnijih trgovačkih ruta na svijetu. Iako okruženo spektakularnim planinama i egzotičnom ljepotom, Kumzar je danas postao tiha promatračnica rata i globalnih tenzija.

Život u sjeni projektila i blokada

Iako mještani tvrde da rata "nema", stvarnost ih demantira. Od iranske obale dijeli ih svega 30 kilometara, a nebo iznad sela povremeno paraju projektili koje djeca, u svom nevinom neznanju, zamjenjuju za rođendanski vatromet, prenosi Corriere.

Dok se u daljini vide obrisi iranske luke Bandar Abbas, mete čestih napada, Kumzar ostaje paradoksalna oaza mira u kojoj se umjesto arapskog govori jedinstveni jezik kumzari – fascinantna mješavina arapskog, perzijskog, indijskog i europskih jezika.

Neformalna trgovina pod sankcijama

Blizina Irana stvorila je specifičnu ekonomiju preživljavanja. Unatoč pomorskim blokadama, mali iranski brodovi svakodnevno jure prema domovini natovareni hranom, odjećom i kućanskim aparatima kupljenim u Omanu.

Za iranske građane, ovi su prelasci jedini način da nabave robu koja je zbog međunarodnih sankcija nedostupna u njihovoj zemlji. Dok se veliki igrači bave diplomacijom i ultimatumima, mještani Kumzara bave se pukim preživljavanjem.

Sablasna tišina i zaustavljena armada

Najveća žrtva rata u ovom rajskom mjestu je turizam. Nekadašnje odredište europskih putnika sada ispunjava sablasna tišina, a jedini podsjetnik na vanjski svijet su tisuće blokiranih brodova koji u tjesnacu nepomično čekaju kraj blokade, piše Corriere. Kumzar ostaje simbol malih ljudi koji ne žele rat, ali su prisiljeni živjeti u njegovoj sjeni, dok se svjetski moćnici bore za prevlast nad naftom koja teče tik ispred njihovih obala.

D.G.