Na Prviću djeluje mala škola sa samo četiri učenika: "Života na otoku nema bez škole!"

Tomislava Jelovčić jedna je motivirana učiteljica koja dana dijeli sa svoja četiri đaka na Prviću.

- Na Prviću radim od ove školske godine. Prije ovog posla godinama sam radila u Osnovnoj školi Tina Ujevića gdje sam, kako su upisana dva razreda manje, postala tehnološki višak. Zahvaljujući ravnateljici Margit Vrbičić pripala sam Osnovnoj školi Meterize kojoj i pripada Područna škola Prvić.

U početku mi nije bilo lako naviknuti se na novonastalu situaciju, posebno nakon 10 godina rada u drugoj školi jer promjenom mjesta rada izgubite i određeni način života i kolege. Budući da sam vječni optimist gledala sam na to kao na još jedan izazov života i prepustila se novim avanturama. Otok je svakako izazov. Škola je lijepa kamena kuća s velikim dvorištem, a sam pogled na školu daje neku toplinu. Sjećam se kad sam ju prvi put ugledala da sam ju već nekako osjetila kao svoju.

Na otoku ste prepušteni sami sebi, kako napravite tako će vam i biti, ali brzo sam se prilagodila tome jer sam i sama otočanka. Počela sam uživati u školskom vrtu, biljkama. Mi smo mala škola koja uvijek na klupi ima neku vazu sa svježim cvijećem, a svako godišnje doba nosi nam nove mirise i ljepote prirode - priča inspirirana učiteljica šibenskim kolegama uz redakcije ŠibenikIN.

Četiri učenika, tri razreda

Školu pohađaju tri učenika i jedna učenica. Pohađaju prvi, drugi i treći razred, svi su zajedno u učionici i to zna biti zahtjevno.

- Ako je lijepo vrijeme izađemo i imamo nastavu vani. Škola je prvi red do mora pa prepuštam vašoj mašti da zamislite kako je lijep pogled. Često sudjelujemo u aktivnostima u gradu i za jednu malu školu posjetili su više mjesta nego pojedine velike škole. Želim da budu uključeni u sve, da istodobno imaju tu svoju otočnu oazu, ali da su i u toku sa zbivanjima u gradu. Nakon četvrtog razreda neki će u školu u Vodice, neki u Šibenik - nastavlja Tomislava,

- Moraju putovati brodom, a brod je izazov i za njih i za mene i to je cijena života na otoku. Stres hoće li brod voziti ili ne. S vremenom se nekako naviknute na to. Naviknete se na ljude koji putuju - dodaje učiteljica Jelovčić koja je inale sa Kaprija.

Šibenski otoci su međusobno povezani i preko škola pa tako imaju odličnu suradnju s područnim školama na Zlarinu i Kapriju, a Tomislava smatra da života na otoku nema bez škole.

J.T.