Mladi se sve više udaljavaju od mora - Tko će uopće loviti ribu?

Predstavnici Komiže i otoka Visa na Europskom forumu mladih ribara u Ateni govore o generacijskoj krizi, ali i putovima opstanka malog ribarstva

Starenje ribara, nedostatak radne snage, slaba infrastruktura, pritisak tržišta i turizma – problemi s kojima se malo ribarstvo suočava na Jadranu gotovo su identični onima u ostatku Mediterana. Upravo zato se u Ateni iduća dva dana održava Europski forum malih ribara (Small-Scale Fishers’ Forum – SSF), međunarodni skup posvećen jednom ključnom pitanju: kako osigurati generacijsku obnovu i održivu budućnost malog ribarstva .

Forum okuplja mlade ribare, predstavnike cehova i zadruga, stručnjake i organizacije iz cijelog Mediterana i Crnog mora. U fokusu su teme koje nadilaze puku proizvodnju ribe. Od uloge mladih u odlučivanju i vodstvu, preko tržišta, dodane vrijednosti i brendiranja, do alternativnih izvora prihoda poput ribarskog turizma, digitalnih alata i izravne prodaje. Cilj je pronaći praktična, „odozdo“ oblikovana rješenja koja bi ribarstvo ponovno učinila privlačnim mladima.

Hrvatsku u Ateni predstavlja delegacija s otoka Visa i iz Komiže: Dino Božanić iz ribarske zadruge Komiža, Karmelo Janjić, profesionalni ribar i predsjednik Ceha ribara otoka Visa, te Mate Sviličić, najmlađi komiški kapetan; simbol generacije koja još uvijek pokušava ostati na moru.

„Ribar nikada nije sam“

Za Karmela Janjića, ribarstvo nije samo posao, nego zajednica i identitet.

- Komiža ima stoljetnu tradiciju ribarstva. Povijest pamti da su komiški ribari stoljećima hranili Jadran - poručio je u svom obraćanju u Ateni.

Govoreći o vlastitom putu, naglasio je da ribarstvo nije birao zbog lakšeg života. „Ribarstvo je težak posao. Fizički. Psihički. Često monoton. Ali ono što me zadržalo je zajedništvo – ribar nikada nije sam“, rekao je Janjić, ističući da upravo taj osjećaj danas pokušava prenijeti na mlađe generacije.

Između tradicije i modernizacije

Janjić je u Ateni govorio i o potrebi modernizacije malog ribarstva bez gubitka identiteta.

- Od samog početka imao sam jedno pitanje u glavi: kako smanjiti fizički napor, a povećati efikasnost ulova“, rekao je, opisujući vlastita iskustva modernizacije alata i brodova.

No tehnologija, naglašava, nije sama sebi svrha. „Nit vodilja mi je bila osigurati bolje uvjete rada i maksimalnu sigurnost posade. Zarada ne znači ništa ako se kući vraćaš nesretan“, poručio je.

Pomak u raspodjeli kvota: više prostora za male ribare

Jedna od rijetkih konkretnih pozitivnih vijesti za mali ribarski sektor dolazi iz Uprave za ribarstvo, koja je nedavno donijela odluku o dodjeli novih kvota manjim ribarima, što bi moglo imati važan učinak na otočne i priobalne zajednice.

- Pozdravljamo prijedlog preraspodjele kvota kojim se individualne kvote dodjeljuju većem broju manjih plovila. To je posebno važno za otočne sredine poput Komiže, jer omogućuje dugoročnost poslovanja i daje priliku malim ribarima da ravnopravnije sudjeluju u sustavu - ističe Božanić.

Dodaje kako je riječ o potezu koji može smanjiti koncentraciju prava na ribolov u rukama malog broja velikih igrača.

- Važno je da kvote ne ostanu privilegij nekolicine, nego da i mali ribari imaju svoj udio. Bez toga nema stvarne održivosti ni motivacije za ostanak u sektoru - poručuje Božanić.

Mladi, tržište i dodana vrijednost

Na forumu se snažno naglašava i ekonomska dimenzija opstanka ribarstva. Dino Božanić u Ateni sudjeluje u raspravama o tržištu, dodanoj vrijednosti i plasmanu ribe.

- Imamo zadatak pokazati da se kroz udruživanje, marketing i brendiranje može postići bolja cijena i stabilniji prihod“, ističe Božanić. Komiža, kaže, ima prednost jer se ribari organiziraju kroz zadrugu, a riba se lovi selektivnim alatima visoke kvalitete.

- Mali priobalni ribolov nudi ono što tržište sve više traži:  svježu, lokalnu i odgovorno ulovljenu ribu s jasnim porijeklom i stvarnim ljudima iza nje - naglasio je i Janjić, upozoravajući da bez takvog pristupa mali ribari teško mogu konkurirati uvozu.

Tko će sutra ostati na brodu?

Jedna od najosjetljivijih tema foruma je radna snaga. Turizam nudi lakše i često bolje plaćene poslove, dok ribarstvo ostaje fizički zahtjevno i neizvjesno.

- Bez zadovoljne i sigurne posade nema kvalitetnog ribarstva - upozorava Janjić.

- Na otocima je mladima gotovo nemoguće pronaći priuštiv dom, a bez rješavanja tog problema teško je očekivati da će se odlučiti ostati.

Iako se u nekim sredinama već razmišlja o uvozu radne snage, poruka iz hrvatske delegacije jasna je: prioritet mora biti zadržavanje domaćih mladih ljudi.

- Već sad imamo primjere da u ribarstvu rade strani radnici. Neminovno je u biznisu, ako želite opstati, pronaći radnu snagu ili je uvesti, što je zadnje rješenje. Mislim da je ribarstvo specifičan posao, jer vi s tim ljudima morate boraviti 24 sata na brodu, to su najčešće trodnevna putovanja. Nije to nekakva budućnost, ali moramo svi skupa raditi na tome da naše mlade ljude pokušamo privući tom zanimanju - kazao je Božanić.

- Za mene kao mladog kapetana ovo je izuzetno važno iskustvo. Vidjeti da se isti problemi s kojima se susrećemo u Komiži događaju i drugdje po Mediteranu daje osjećaj da nisi sam. Forum u Ateni pokazuje da mladi ribari imaju što reći i da mogu sudjelovati u oblikovanju budućnosti ribarstva. Ovo mi je dodatna motivacija da ostanem na moru i da se borim za to da ribarstvo i dalje bude održiv i pošten posao za mlade ljude - kaže Mate Sviličić.

Pitanje koje ostaje visjeti nad Atenom, ali i nad Jadranom, glasi: hoće li ta upornost biti dovoljna da more i dalje ima tko zvati svojim poslom  i životom.

D.G.