MISTERIJ NA OTOKU KRKU: Zašto se hitno donosi pravilnik za vezove dok su šefovi pred smjenom, a luke još nisu ni izgrađene?!

KRK - Dok građani otoka Krka čekaju nove komunalne vezove, od kojih je dio tek u izgradnji i još nije stavljen u funkciju, u Županijskoj lučkoj upravi Krk ponovno se otvara priča o novom Pravilniku za dodjelu stalnih vezova. Ništa ne bi bilo neobično da se ne radi o već osmom pokušaju u posljednjih dvadesetak godina da se donesu pravila koja bi konačno uredila ovo područje. Umjesto reda, svaki novi pokušaj ostavlja dojam dodatnog zamućivanja vode – dovoljno da nekome svane, a nekome smrkne zbog slabe vidljivosti.

Posebno je zanimljiv tajming.

Dana 3. lipnja 2026. godine Županijska lučka uprava (ŽLU) Krk ponovno raspisuje savjetovanje s javnošću za Pravilnik o uvjetima i kriterijima za dodjelu stalnog veza te njegovom korištenju na komunalnim dijelovima luka. I to nakon što je identično savjetovanje provedeno još 2023. godine, kada je pristiglo čak 36 primjedbi, prijedloga i mišljenja zainteresirane javnosti.

Tada je sama ŽLU Krk službeno objasnila zašto pravilnik neće biti donesen. Razlog je bio jednostavan: čekalo se donošenje državnog pravilnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kojim su trebali biti propisani jedinstveni kriteriji za upravljanje lukama, dodjelu vezova i lučke tarife. Drugim riječima, lokalni pravilnik nije imao smisla prije nego što država definira pravila igre za sve županijske lučke uprave.

Od 2023. do 2026. godine nije se dogodilo gotovo ništa što bi opravdalo iznenadnu žurbu. Novi vezovi su u izgradnji i nisu stavljeni u funkciju (osim Baška). Kapaciteti nisu značajno povećani. Višegodišnje liste čekanja nisu riješene. Građani i dalje nemaju potpunu sliku o tome kada i pod kojim uvjetima mogu očekivati vez.

A onda, odjednom, dok državni pravilnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture – upravo onaj na koji se ŽLU Krk 2023. godine pozivala kao razlog za odgodu – još uvijek nije donesen, lokalni pravilnik postaje predmet iznenadne žurbe. Slučajno ili ne, Zakonski upitno ? to se događa upravo u trenutku kada se govori o smjeni ravnatelja i mogućim promjenama u Upravnom vijeću, Prijesednici?. 

Građani zato imaju pravo pitati :“zašto ono što tri godine nije bilo moguće odjednom postaje hitno i tko će imati koristi od pravila koja se pokušavaju donijeti u samoj završnici jednog upravljačkog mandata“.

Postavlja se logično pitanje: zašto sada?

Ako nedostaju vezovi, prioritet bi trebao biti završetak lučkih projekata, dobivanje uporabnih dozvola i stavljanje novih vezova u funkciju. Ako slobodnih vezova nema, čemu žurba s novim kriterijima dodjele?

Ako odgovori na ta pitanja ne postoje ili nisu javno obrazloženi, građani imaju pravo sumnjati da se ne radi o hitnosti zbog javnog interesa, već o pokušaju da se pred kraj mandata donese dokument koji će dugoročno utjecati na raspodjelu budućih vezova.

A ako odgovore ne daje ŽLU Krk, tko ih je dužan dati? Nije li upravo Primorsko-goranska županija, kao osnivač Županijske lučke uprave Krk i tijelo koje imenuje Upravno vijeće, dužna su građanima objasniti zbog čega se postupak pokreće upravo sada i koje će posljedice imati za postojeće i buduće korisnike vezova?

Građani otoka Krka ne traže politička prepucavanja niti međuinstitucionalna prebacivanja odgovornosti. Traže jasne odgovore: „postoje li pravni, stručni i stvarni razlozi za donošenje pravilnika u ovom trenutku ili se pokušava odlučivati o raspodjeli budućih vezova prije nego što oni uopće postoje“?

Zato ŽLU Krk, ali i Primorsko-goranska županija, duguju javnosti jasne odgovore: zašto se postupak pokreće upravo sada, na temelju kojih zakonskih i stvarnih okolnosti te planira li se temeljem novog pravilnika odlučivati o dodjeli vezova prije nego što novi lučki kapaciteti budu dovršeni, dobiju uporabne dozvole i budu stavljeni u funkciju. 

Jer pravilnici ne stvaraju vezove. Vezove stvaraju izgrađene i završene luke. A građani imaju pravo znati donose li se nova pravila radi rješavanja problema ili radi upravljanja budućom raspodjelom resursa koji još uvijek ne postoje. Građani imaju pravo postavljati takva pitanja. Tim više što ni državni pravilnik, koji je trebao predstavljati temelj za usklađivanje lokalnih akata, godinama nije rezultirao konačnim i operativnim sustavom koji bi zaživio u praksi na svim lukama.

Država nije dovršila svoj posao, a sada se očekuje da lokalna uprava ubrzano donese dokument koji bi mogao dugoročno određivati sudbinu stotina sadašnjih i budućih domicilnih korisnika vezova. I to po osmi put u posljednjih dvadeset godina.

Još je važnije podsjetiti da novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama naglašava transparentnost. Liste čekanja, broj raspoloživih vezova, kriteriji dodjele i status zahtjeva moraju biti javni, provjerljivi i dostupni svim građanima pod jednakim uvjetima.

Zato se nameće još nekoliko pitanja:

Postoje li danas uređene i vjerodostojne evidencije zahtjeva za vezove?

Postoje li službene digitalne baze podataka i liste čekanja koje se godinama vode?

Ako postoje, kakav će biti njihov status nakon donošenja novog pravilnika?

Hoće li postojeći podnositelji zahtjeva zadržati svoja stečena prava i redoslijed ili će se cijeli postupak praktično vratiti na početak?

Odgovori na ta pitanja važniji su od samog teksta pravilnika.

U protivnom će ostati dojam da se ne vodi bitka za pravedniju raspodjelu vezova, nego za kontrolu nad sustavom prije nego što ga preuzmu neki novi ljudi. A kontrola nad sustavom uvijek nosi određene koristi, bez obzira jesu li one političke, upravljačke ili neke druge prirode.

Takav scenarij građani su već previše puta gledali, ne samo na Krku nego i u drugim lukama.

Problem nije donošenje pravilnika. Problem nastaje kada pravilnik postane sredstvo političkog pozicioniranja umjesto alat za rješavanje problema građana.

Nakon osam pokušaja i dvadeset godina čekanja, građani Krka zaslužuju više od još jednog savjetovanja. Zaslužuju potpune informacije, jasne odgovore i javno dostupne podatke.

A vezove ne dijele pravilnici nego izgrađene luke. Zato bi prvi korak trebao biti završetak lučke infrastrukture, dobivanje uporabnih dozvola i stvaranje stvarnih kapaciteta. Tek tada može započeti poštena i transparentna raspodjela vezova koje građani čekaju desetljećima.

Milo Miklaušić, kap.